Sretan Bozic!

Jos malooooo!

Jos malo pa BOOOOZIIIC! :)

Vec smo obavili bozicnu kupovinu, pokloni, sastojci za kolace, za ruckove...
Ove godine, unatoc planu, ne idemo doma, u Hrv. za Bozic nit Novu Godinu. Planovi su nam se izjalovili, zdravstveno i financijski trenutno nismo dobro, pa smo odlucili ostati. Zdravstveno mislim da nas je oboje stislo u krizima (ko fosili!), a i huzbi je sav isempjan od putovanja, a financijski znaci da mu nisu vratili pare jos od Australije, za putovanja... Izgleda da nije samo kod nas, u Hrvatskoj, tako... Tjah...

Al, eto, sto je, tu je. Bili smo u kupovini, racunam, bakalar za Badnjak, neka pecenka za Bozic. (by the way, tu NEMA suhog bakalara, nigdje, pa sam kupila friski). I kolaci, natürlich. Medjutim, iznenadili me ovi Nijemci! Opet! Za Badnjak oni jedu meso! OK, nisam veliki vjernik, ma, nisam nikakav, ali drzim do blagdana, tradicije. Oni tu, jao, jao, jedu kobasice i Kartoffelsalad za Badnjak! No, kod huzbija, buduci su oni svi nekako izmjesanih kultura, cemo kod sveki jesti americku pecenku sa glazurom od smedjeg secera i meda. Ma, znam, sve treba probati, sumnjam da je ovo lose, iako mi sam opis zvuci kao teski ocaj....
Tako da cu ja sutra napraviti balakar-bianco, nek se nadje. ;)

Grad je skroz okicen, vec duze, al to je normalno. Komercijalizacija i to, ajd, nista novo. No, masa ljudi tu vec danima ima i bor u kuci okicen! A?!

Mi smo se neckali, hocemo li bor ili ne. Cisto jer smo samo nas dva doma, a i tak idemo posli kod sveki, pa smo se mislili. No, kupili smo jedan, ipak nam je ovo prvi Bozic u ovom stanu, i u Njemackoj opcenito (prosle godine smo bili u Hrv). Okitit cemo ga, naravno, na Badnjak, ne prije...
I to kuglicama koje sam sama napravila. :)

Uf, to me sjetilo, moram napraviti ukras za vrh! Odoh! Pisem posli!

Kolaci

Jeeeee! Ispali su mi kolaci! Mislim, ne na pod, neg su fini i super, super! Mozda da sam ih jos koju minutu pekla, al, ajd... Nisu sirovi, neg je unutra malo mljackavo, al valjda ce se isusiti kad se ohladi.

Naravno, nisam docekala, vec sam ih probala. Mmmmmmmmmmmmmmm!

Haben Sie Merdevine, vielleicht?

Ne znam odakle mi izraz iz naslova, vjerojatno iz nekog vica sa Mujom i Hasom ili kakve dogodovstine sa gastajbajterom, pojma, al mi ga rabimo iz zezancije.

Tako sam se danas i ja osjecala. ´´Haben Sie Mak oder Mlinac, vielleicht?´´. Naime, naumila sam napraviti orahnjacu i makovnjacu za Bozic. No, kako to nikad nisam radila, odlucila sam da cu prvo napraviti probu. Sutra cu zamijesiti i ispeci, pa sto bude.

I odem u ducan. Jedan, drugi, treci. A?! Maka nema, a oraha samo nemljevenih. E, ajd ti sad pitaj. Kako se kaze mak? Poppy? Papaver? Mak? Ma, jok, Mohn! Nazvala sam sveki, pa mi je rekla. I, ajd, nasla sam mak (odmah uzela pola kile, nek se nadje!). Ima mljevenih ljesnjaka, mljevenih bajama, sjeckanih, u listicima, kandiranih, kakvih god. Al oraha samo ucjelo. Pa sam uzela sto ima. Racunam, pitat cu susjedu za mlinac. Eh, a kako se kaze mlinac? Uf! I putem doma smisljam. Racunam, ´´malen´´ znaci ´´farbati´´, ´´gemahlen´´ znaci ´´mljeven´´. A mljeti? Isto kao farbati? Nije valjda. Poskicala sam rjecnik kad sam dosla doma. ´´Malen´´ znaci ´´bojati, slikati´´, a ´´mahlen´´ (isto se izgovara) je ´´mljeti´´. Mlinac je ´´die Mühle´´. Za razliku od ´´der Müll´´, otpad.

No, susjeda nema mlinac (moram priznati, bila je ljubazna pa mi ponudila mljevene ljesnjake koje je imala doma - al nije isto). Al ja imam onaj stapni mikser, koji ima jos i jedan dio kao casa sa nozem. Isla sam probati, rekoh, da vidim, prije nego rucno pocnem strugati orahe na gratakazi za sir. Pa sam probala - i uspjela! :) Fino se samljelo, bez vecih komadica.
Probala sam i mak, no, on je ipak presitan. Al sveki ce mi posuditi njen mlinac za kavu. :)

Ima sutra da cijela kuca mirise na kolace! Ili na zagoreno! :D

Biciklisti

Nemam nis novo, samo da vam pokazem da se tu ekipa i dalje vozi na biciklima. Unglaublich! :)

Snijeeeeeeeeeeeeeg!

Ne volim snijeg, nikad ga nisam volila. OK, mozda ko dijete.
Jucer sam gledala objave na fejsu, snijeg zabijelio Hrvatsku, Zapresic i Zagreb pod debelim pokrivacem. I mislim si, ´vidis vraga, a ovdje nam je -4, ali suncano, predivno´. I probudimo se ujutro, a ono - tadaaaaaaaaaaaaaa! Pocelo je nocas i pada i dalje. I to ne malo, nego u krpama.
I, iako ne volim snijeg, danas smo uzivali. Huzbi i ja smo ocistili prilaz zgradi, vise puta, i grudali se vani. A vani nigdje nikoga, tisina, sve bijelo. :)

Da je huzbi ostao, jos bi bili vani, otisli bi na Bozicni sajam i popili kuhano vino. No, on je danas morao juznije. I to dosta juznije. U Kamerun. :) Danas snijeg do koljena, sutra kratki rukavi, suncane cvike i 30 u hladu. :D
Nije, doduse, bas sve bajno kako se cini. Nafilan je cjepivima, a u ruksaku ima tablete protiv malarije i neki bijesni Autan. Naime, postoji neki virus koji se prenosi komarcima, nesto na g, zaboravila sam, i za njega nema lijeka. Pa je, eto, od doktora dobio neki repelent i savjet ´´nemoj da te sto ugrize´´. Super.

Bila sam ga ispratiti na vlak. Na kolodvoru kaos. Vlakovi ili kasne ili su otkazani! Huzbijev je kasnio ´´samo´´ 40 minuta.
Ne znam, jel zato sto je nedjelja pa se ´´ne radi´´, ili je sve iznenadio snijeg u prosincu (kao i kod nas!) - nista nigdje nije ocisceno. Ni ceste, a kamoli staze ili nogostupi. Nista. Cak ni peroni na kolodvoru. Nista.
Ali bicikli i dalje sibaju! Hahah, prosla su dvojca pokraj mene i cujem ih kako pricaju o biciklima - jedan je, eto, bas jucer stavio zimske gume tako da sad nema frke. Zimske gume za bicikl! :)

Heidelberg

Vratili smo se nazad ranije nego je planirano. Huzbi nije mogao dovrsiti posao kod stranke, jer su ovi nesto previdjeli i jednostavno tehnicki nije odgovaralo. Tjah... Tako da smo morali nazad ranije, ali ici cemo opet, u sijecnju.

Na putu doma svratili smo u Heidelberg, u pokrajini Baden-Württenberg, jos jedan sveucilisni grad. Nalazi se na rijeci Neckar. Na obalama rijeke, sa obje strane, su prekrasne gradjevine, a na brdu povise su ostaci dvorca koji je izgorio jos 1764.

Prosli smo kroz glavnu ulicu, Hauptstrasse, koja je bila prepuna ljudi, mahom turista. Uglavnom su se culi francuski, engleski i ´kineski´ (bilo je moooore nekih Azijata, ne znam kojih). Na svakom malo otvorenijem mjestu postavljeni su standovi sa bozicnim ukrasima, slatkisima, kuhanim vinom i kobasicama; Weihnachtsmarkt.

U Heidelberg smo svratili ciljano, kupiti staklenog kolibrija. Naime, za nas prvi Bozic, huzbi mi je poklonio staklenog kolibrija kojeg je kupio u jednom ducancicu u Heidelbergu. Kolibrija sam zavezala na flaks i stavila na lampu da visi, izgledao je kao da stvarno lebdi. I jos kad bi upalili lampu, svjetlost bi se rasula kroz njega. No, jedan dan, u zaru igranja neke igre na X-Boxu, huzbi ga je slucajno opalio iz sve snage i ovaj se rasuo u tisucu komada. Pa smo isli kupiti novoga, kad nam je vec bilo usput. A ducan...

Prekrasan, kao iz bajke, pun bozicnih ukrasa, od drveta, stakla, plastike, metala... I ptica kakvih hoces, ali ne i kolibrija... Tjah, nije bio nas dan... Ali, u sijecnju idemo opet, mozda onda bude. :)

Svicarska

Evo me u Švicarskoj! Huzbi je došao poslom, a ja turistički. Došao je bio iz Kine u četvrtak navečer, i sad smo već tu. Vraćamo se u petak, a on već u nedjelju ide u Kamerun. No, ne ostaje dugo. Kad se vrati radi još dva-tri dana i onda ima božićni godišnji.

Došli smo u Avenches, neko malo mjesto. Bili smo sinoć do grada, oko 19h. E, sad, ili tu ništa ne radi ponedjeljkom, ili ne rade iza 19h uopće. Pustara, nigdje nikoga! Ducane nismo ni vidili, a onih par restorana sto jesmo, bili su u mraku... 

Poškicala sam malo brosurice. Mjesto ima oko 4 tisuće stanovnika. Nastalo je oko 13 g.p.K. Imaju dosta ostataka rimskih građevina, sve u sklopu grada. Na webu nisam našla puno o tome, a brosure su na francuskom...

Blizu gradića su dva jezera, manji, Lac du Morat, i veći, Lac du Neuchatel. Prema brosurama (i opet sve na francuskom!), imaju cijelu mrežu biciklistickih staza, te stanice za promatranje ptica i ostalih mocvarnih biljnih i zivotonjskih vrsta. Vrijeme je trenutno bljak, pada kiša-snijeg, pa sumnjam da cu se uskoro uputiti van, no tu smo do petka, pa će biti vremena.

Sutra ćemo ići u Neuchatel, neko mjesto sa druge strane veceg jezera. Tamo cemo se naci sa mojim susjedima iz Zapresica. Oni su još prije 15-ak godina otišli tamo, i od onda se nismo vidjeli. Bas se veselim. :) 

Kako smo u kantonu Vaud, svi govore francuski! No, na recepciji i u restacu se govori i talijanski i njemački, ali rijetko tko engleski. Jučer smo vrtili programe na telki. Američki filmovi na francuskom i talijanskom.... Brrrr! :D

Cujem da su sobarice pocele ordinirati... Trebam ih pitati nesto, valjda cu se sporazumjeti. :) Odoh za sad!

Eh, da, ispricavam se sto nekad koristim c, s, z, nekad ne. Program u kojem pišem ima automatsko ispravljanje gramatike, koje ne funkcionira najbolje, a ne da mi se svako malo vraćati i ispravljati ono sto program ne prepozna....

Pada!

Pao je prvi ovozimski snijeg! Nisam bas odusevljena, al, dolazi zima, sto je - tu je! :)
Huzbi je ko malo dijete piljio kroz prozor i zvao me, ´´Vidi, pada snijeeeeeeg!´´. :)
Nije se zadrzalo. Jer popodne je ´´zatoplilo´´ na 3 stupnja iznad nule...

Odose svi...

Eto.... Ode jos jedna frendica. Dosla iz Kostarike prije tri godine sa bebom i ´´bakalarom´´, a sad se vraca sa dvije djevojcice i doktorom. Odose vlakom za Frankfurt, pa onda na aerodrom. A imaju stvari, uf! Iako su poslali vec dvije kutije, i iako je ona pobacala i podijelila masu stvari, ostali su im koferi... Cure su im male, 2 i 4 godine, tak da nemaju pomoci...

Ovih dana je bacala i dijelila stvari. Tako da sam, osim kuhinjskih i kupaonskih potrepstina, dobila i djecje stolice i jedan ´´stokrl´´ (jao, ima da sad farbam i dekupaziram sve u 16!) te Fahrradanhänger, prikolicu za bicikl u kojem se mogu voziti djeca, ali meni ce koristiti za shopping. :)

Zao mi je sto odlazi, stvarno smo si bile dobre. No, tako je kako je. I tu kad je bila cule bismo se i preko kompa, pa sto ne bismo kad dodje u Kostariku? Uostalom, kako joj je mama Cehinja, a i brat blizanac joj zivi u Ceskoj sa suprugom, jos ce oni dolaziti. Tako da, svakako, ostat cemo u kontaktu.

Nisam ih htjela dodatno nakrcavati stvarima, ali sam im htjela nesto pokloniti, za uspomenu, pa sam im dala 4 kuglice za bor koje sam sama oslikala. Valjda se nece zdrobiti putem. :) 

A meni se sutra vraca huzbi! Jedva cekam! Dosta mu je i Australije i Kine, aviona i vlakova... Tako da cu sutra napraviti neki poseban kolac, samo za njega! :) A u ponedjeljak idemo u Svicarsku. :)

Vrijeme je ovdje i dalje trulo i nikakvo, no dobro je. Ova preko hodnika nije od onog dana ni pisnula. Bila sam sutradan dva puta zvonila, mislila sam je samo prijateljski zamoliti da ne divlja tako kasno, no, iako je bilo svjetlo u stanu, nije otvarala. Mozda me se prepala, ipak sam ja sa brdovitog Balkana! :D

Pale sam na svijetu

Ne znam, ne razumijem. Ili svi lazu, ili mi nailazimo na same iznimke. Da su Nijemci mirni, tolerantni, neki i gostoljubivi. Mos´ mislit...

Nocas sam imala pakao. Ova glupaca preko hodnika je u 11 navecer pocela pustati neki heavy metal. A soba joj je do nase spavace... I pomislim, ajd, nece dugo, nek trumbeta. Medjutim, dosla ponoc, muzika i dalje tresti. I onda sam otisla do nje, lijepo je zamoliti nek se stisa, no nakon mojeg CETVRTOG zvonjenja muzika se samo ugasila, al ona nije otvorila vrata. Aj, kontam, neka je...
E, al po ure posli, opet isto. E, uskuhala sam! Otisla sam opet tamo, zvonila, nije otvorila, neg je nakon pjesme ugasila muziku. Pa, mislim, u cemu je kvaka? Ako si vec tako hrabra pustati muziku tako kasno, onda mi i otvori vrata da te pitam za zdravlje!

U medjuvremenu je ona koza sa drugog kata, glasnogovornica, oko ponoc, spustila se bacit smece. Ne bi da ima 150 kg, kad hoda, cijela zgrada odzvanja, ko da je konj! Pa je onda mlatila vratima od podruma, pa prevrtala kante... Ma, mislim...

Oko 3 ujutro su me probudili neki basovi. Ne cujem muziku, samo basove. I onda je ovoj iznad nas zvonio sat, pa se ustala - zvukovi koraka, tusa, wc-a, lupanje vrata. U 3.45 je otisla (ta susjeda iznad je med. sestra, radi nocne).

U subotu ujutro, oko 3h, je onaj majmun odozgo (s kojim smo vec imali bliske sustrete uz policiju) divljao, vristao i pustao muziku. Tad nisam nis poduzela, jer je lik divljak, ne bih se usudila sama.

Mislim da cu kasnije ic do ove prek hodnika, lijepo je zamolit da se stisa navecer. A onda, u slucaju da se to ponovi, mogu mirne duse policiju zvat. Iako, huzbi kaze nek njega pricekam (vraca se iz Kine u cetvrtak), da ne bih imala problema sa kretenima... Ma, ne znam. Zas se ne bi nes moglo mirno rijesit? Izgleda da ne....

Eeeeee, luda sam! Kako ljudi mogu biti tako bezobzirni! A i njemacka kvaliteta gradnje, pffff....
I isto tako, pa zar smo mi jedini kojima to smeta? Kako ne smeta ovoj koja mora ustati u 3? I sto radi glasnogovornica? Beskicmenjaci! Bas sam ljuta! A da ne spominjem da se NITKO osim nas ne pridrzava rasporeda ciscenja hodnika. Ja sam ocito jedini idiot. Al radim to jer mi se gadi unositi dlake od pasa u stan i jer mi se gadi susiti robu u prostoriji punoj prasine. Ma, fuj.

Ko da zive sami na svijetu i zvizdi im se zivo za sve i sva!

Jesensko sunce

Cinilo mi se da sam nekako od ljeta trula i razocarana. Gadno vrijeme, di je sunce.
Danas sam rano jutros imala neki sastanak u gradu. Cinilo se da ce biti oblacno, no otvorilo se sunce, divota. I tako sam hodala uz potok, prema autobusnoj stanici, a na potoku labudovi, patke i caplja. Ljeti su sve ptice obicno na jezeru, no u jesen se vrate na potok. Ptice, sunce, a boje, ma, ludilo.
Tako mi je i bilo kad sam dosla prosle godine, bas isto ovako. Suncana jesen puna boja. :)

Ovih dana sam zapostavila njemacki. Bila sam doma na par dana, pa je bio samo hrvatski u djiru, a kad sam tu, spikam. Evo, danas na sastanku na Fakultetu - engleski. Kratko sam bila doma, no nasla sam vremena skociti u skolicu, pa sam bila i na nastavi. Stvarno, nema do Rajne, Sandre i Alexa! Svaka im cast kako se trude - u ovim vremenima imati sve grupe popunjene - super! Moja stara grupa je jos ´´ziva´´ i sad sam skuzila da mi bas nedostaju. Lijepa prijateljska atmosfera, ucenje uz zabavu... :)

Nis, sad sam dosla doma, kruljim... Idem nesto pojesti, pa citati bajke za djecu na njemackom. A mozda i odem van, predivno je vrijeme...

Trulex

Ovih dana se nista i svasta dogadja.

Moja prija iz Kostarike uskoro ide doma, nazad u Kostariku. Nece mi nitko ostati od mojih baba za klafranje... :(
Prije neg odu, njen muz ce doktorirati, te imati zakusku. Oko toga cu joj pomoci, vec je slozila menü. Ja cu napraviti moje kekse sa zobenima i cokoladom. :)

Tako da sam par puta bila kod nje, ´´spasavam sto se spasiti da´´! :D Zezam se. Naravno, nece odnjeti biljke, pa ih ja po malo odnosim. A buduci sam biciklom, to traje. :)

Sogi je u bolnici, imala je manju operaciju, nista strasno. Tako da od ponedjeljka svako popodne idemo k njoj. Napravila sam kolac sa jabukama, pa cu joj odnjeti.
Sveki, pak, ima veselja sa zubom, pa smo i nju vozikali ovih dana po klinici.

I sto jos? Nix special. Zavrsila sam ponavljanje gramatike, pa sad drilam po karticama. Napravila sam cijeli spil kartica - na jednoj strani glagol, imenica ili pridjev, iza znacenje i upotreba u recenici. I ide mi. :)

Vrijeme se pogorsalo, iako nije vise onako hladno kao sto je bilo prosli tjedan. Sad je oko 12 preko dana. Nastojim izaci svaki dan, do grada biciklom i nazad, ako bas ne lije kisa.
Navecer obicno sjedimo i pijemo kakao uz neku slatkariju, poput palacinki. :)

Trenutno smo usporeni, jer huzbi skoro svaki dan ide po neku od inekcija koje mora primiti prije odlaska u Afriku i Aziju - japanski meningitis, zuta groznica i stajaznamstavec, pa je sav strgan. Poverino! :)

Jesen stigla, buco moja...

Nisam se duze javljala... Nema nista novo. Nekako se sve ulijenilo...
Plus, sveki sprema izlozbu, pa joj pomazem slagati, radim okvire i tako, akcija - reakcija!

Kao i prosla jesen, i ova je lijepa. Prekrasne boje, uglavnom suncano... Jedino je hlaaaadno. Prosli vikend smo isli u grad u majicama, a ovaj vix smo isli u kaputima. Sal, kapa, rukavice - vec u upotrebi!

Nocas se temperatura spustila na -2, pa je jutros, evo, sve bijelo, u mrazu. No, brzo ce se i to maknuti, sunce sija. :)

Kad smo bili u Italiji sad prije koji tjedan, bilo je za kupiti kestena. Iako, skuuuuupi!
A racunam, i doma ih ima, ziher. Jedino tu nema... Ima, doduse, bundeva, buca, tikvi, svih boja i velicina, predivno! Na zalost, ja od buce jedino znam bucnicu napraviti, i to je to. :(
Bili smo na placu neki dan, pa sam kupila neku zutu bucu. Pola, zapravo. Kila i 600 grama. Jucer sam dio ispekla sa picekom i krumpirima u pecnici, mljaaaac! A sutra cu napraviti keksice. Naime, nasla sam neki recept za kekse, rade se sa bucom. A moja sveki ce raditi Halloween party u ateljeu, pa eto, da i ja nesto prigodno napravim.

Opet nije bilo kestena, ali sam ih nasla u turskom ducanu. No, to nisu ko oni nasi, mali, sjajni, neg oni veliki, maruni. Pa sam ih jucer ispekla, zadimila kuhinju, i bili su dobri. :)

Mozda se zaletim doma u studenom. Huzbi ide u Australiju, pa u Kinu (sve skupa 2 tjedna), pa da ne budem sama. Prvotna ideja je bila da ja idem s njim, kao, nekako cemo skrpat za kartu, no on mora letjeti unutar Australije, a posli u Kinu, a to je ipak previse para. Ali, nakon toga ide u Svicarsku, a onda cu s njim. :) Posli Svice ide u Kamerun, i to je onda to za ovu godinu. Eh, da, i u Hrvatsku za Bozic. :)

Okolo naokolo

Evo me nazad! Bili smo u Italiji kod prijatelja, a na povratku bauljali juznom Njemackom. :)

Ostavili smo kisni Göttingen i krenuli na jug. Od polovice Njemacke dalje pratilo nas je lijepo vrijeme, kroz Austriju, Lihtenstajn i Svicarsku.

U Italiji smo ostali par dana. Predivno. Sunce, temperature iznad 20 stupnjeva, milina. Druzili se sa prijateljima, jeli, pili, laufali okolo... A sto reci, na povratku sam pustila suzu. :)

Iz Italije smo isli u Kaufbeuren, kod huzbijevog ujaka i ujne. Grad se nalazi u juznoj Bavarskoj. Bogme smo se navozikali do tamo, jer je prilicno udaljen od autoceste. Kisa je lijevala, a i kasno smo dosli tamo, tako da, na zalost, od grada nismo nista vidjeli. Sutradan ujutro je sve bilo u magli.
Moram priznati, poucena dosadasnjim iskustvom - jako sam se iznenadila toplom dobrodoslicom! Kao da sam dosla kod moje rodbine - sjedi, jedi, pij, uzmi... Kasnije vecera, a onda cavrljanje uz vino i sherry. A da se razumijemo, to su ljudi u godinama, 75 svaki. I imaju dvije macke, ali stan je bio besprijekorno cist i uredan. Svaka cast! Bilo nam je jako ugodno. Tamo smo prespavali i sutradan krenuli prema Freiburgu.

U Freiburgu (Freiburg im Breisgau) nas je docekao huzbijev prijatelj. Proveo nas je gradom, vodio na vidikovac... Tamo je bilo lijepo vrijeme, pa smo dosta obisli. A Frank je stvarno bio dobar vodic.
Freiburg je, nakon Stuttgarta, Mannheima i Karlsruhea cetvrti je grad po velicini pokrajine Baden -Württemberg. To je studentski grad - sveuciliste ´´Albert Ludwig Universität Freiburg´´ osnovano je 1457. godine i ubraja se u najstarija njemacka sveucilista. Obuhvaca 11 fakulteta i vise od 80 smjerova, na kojima studira oko 21.000 studenata.

Freiburg - Martinstor

Kroz grad prolaze mali kanalici, Bächle, utkani su u ulice starog grada, a predstavljaju simbol grada. Prije su se koristili za napajanje stoke i gasenje pozara, danas su ukras grada. Kaze se da tko slucajno ugazi ili padne u koji od kanalica, mora se udati za stanovnika ili ozeniti stanovnicu Freiburga. :)

Freiburg se nalazi na zapadnoj padini Schwarzwalda, u najtoplijem dijelu Njemacke, te je prvenstveno poznat po blagoj i ugodnoj klimi. Cak smo razmisljali, da je tamo naci posao - zasto se ne bi preselili? Toplije je i, sto je vaznije, blize (bar se meni cinilo). No, jok! Freiburg je od Zagreba udaljen skoro jednako kao i Göttingen - oko 1000 km! Al nalazi se na odlicnom mjestu, na tromedji Njemacke, Francuske (25 km od Freiburga) i Svicarske 60 km od F.).

Medjutim, upravo to sto je na super lokaciji, prilicno je skup. Frank nam je rekao da za sobicu na rubu grada placa 280 eura! A da je posao tesko naci, tako da ce, kad zavrsi studij za 6 mjeseci, traziti posao drugdje ili se mozda cak i vratiti doma. Naime, on je rodjen u Obali Bjelokosti, gdje mu jos uvijek zive roditelji.

Na povratku iz Freiburga nas je kisa prala, na cestama su bili zastoji i kolone, pa nas je tetica na navigaciji vodila po seoskim putevima. Umjesto 4 sata, vozili smo se 6 i po.

Ali, vrijedilo je! Prekrasan put, prekrasni ljudi! I napokon da sam dozivjela gostoljubivost Nijemaca (ujak i ujna su ´´original´´ Nijemci, a Franku je mama Nijemica).

Wow! :)

Tag der Deutschen Einheit

Srijeda, 03. listopada, je bio neradni dan jer je bio Dan drzavnosti, odnosno Dan ujedinjenja Njemacke (Tag der Deutschen Einheit). Tog dana, 1990, ujedinile su se DDR i BRD, odnosno, pokrajine DDR-a su se ´´vratile´´ ostatku Njemacke (Brandenburg, Mecklenburg-Vorpommern, Sachsen, Sachsen-Anhalt i Thüringen). Tada je zavrsena podjela Njemacke, koja je, kao posljedica Drugog svjetskog rata, trajala cetiri desetljeca.

Oko 30 km od Göttingena nalazi se lijepi gradic Duderstadt, u cijoj blizini je stara granica sa BRD. Od 1995 se tamo nalazi ´´Grenzlandmuseum Eichsfeld´´, na bivsem granicnom prijelazu Duderstadt / Worbis. Muzej se prostire na preko 1.000 cetvornih metara, te pruza informacije o povijesti podjele. Nalazi se u izvornim prostorijama bivse upravne zgrade, koju okruzuje polje na kojem se jos uvijek nalaze stare zicane ograde.

Bili smo tamo u srijedu, vrijeme je bilo lijepo, tako da smo nakon obilaska zgrada setali par kilometara uz staru zicanu ogradu, uz koju se svakih oko 50 m nalazi po jedna kucica u kojoj je cucao vojnik i pratio nezeljeno kretanje ljudi.

Zalosna je ta ideja, sto se htjelo postici, ne dopustati ljudima slobodno kretanje. Jos uvijek uz ceste stoje stare rampe, ostavljene kao spomen.

Uvijek sam nekako na granici, sjecati se ili zaboraviti. Znam da se ne smiju zaboraviti neke stvari, da se ne ponove, i da se sjecamo svih onih koji su onda poginuli za ´´bolje sutra´´. A opet, zivjeti u proslosti i stalno se prisjecati groznih stvari, sa nekom gorcinom...

Setali smo tako, bio je lijep dan, predivne jesenske boje svuda uokolo, a opet - tako tuzno, sto je sve tu bilo... Pa sam se sjetila i naseg rata...

Ne ponovilo se...

Mis Maus, kuca Haus! Ili Hause?

Jucer je bilo godina dana otkad sam dosla u Njemacku! :) Kako vrijeme leti!

Jucer sam ponavljala deklinacije. Nisu teske, masa stvari se ponavlja, i ima logike, ali kad govorim, nekad jednostavno zablokiram, pa nastavak nerazgovjetno promrmljam. :)
U njemackom deklinacija pridjeva ovisi o tome stoje li iza odredjenog (der, die, das) ili neodredjenog (ein, eine) clana, bez clana ili iza neke zamjenice (posvojne, pokazne...). Uglavnom - dativ je uvijek i svugdje, bilo u jednini ili mnozini, na -en. To je jedino pravilo koje sam uspjela izvuci, da je bez iznimke. Ostalo sve ovisi... Na webu sam nasla jednu dobru stranicu, gdje je covjek napravio preglednu tabelu, koju OVDJE mozete poskicat.

Obicno navecer kad legnem, kad se umirim, pocnem vrtiti konstrukcije, kako se kaze ovo ili ono. I padne mi sinoc na pamet - ako je DAS HAUS, zasto se kaze ´´Ich bin zu HAUSE´´, ´´Wir fahren nach HAUSE´´? Otkud taj -e?

Sjetila sam se, postoje imenice koje se dekliniraju po N-deklinaciji. One u genitivu, dativu i akuzativu jednine dobivaju -n ili -en. Da, -n, a ne -e! Osim toga, te imenice su gotovo uvijek muskog roda (iznimka je das Herz - des Herzens - dem Herzen).
(dobro je objasnjeno na http://mein-deutschbuch.de/grammatik/nomen/n-deklination.pdf).
Usput, kad govorim o N-deklinaciji: te imenice dobiju -en u genitivu jednine, iako postoje iznimke (imaju -ns u gen. jedn.): der Buchstabe (slovo), Drache (zmaj), Friede (mir), Funke (iskra), Gedanke (misao), Glaube (misljenje), Name (ime), Same (sjeme), Wille (volja).

Pa sam surfala. I izgleda da neke imenice, poput ´´das Haus´´ u dativu jednine dobiju (mogu i ne moraju) -e. To sam primjetila i kod, npr., der Wein - dem Weine, der Tag - dem Tage, das Bild - dem Bilde, der Staat - dem Staate, das Jahr - dem Jahre.
Buduci da ´´zu/ nach/ von´´ idu sa dativom, po tome je logicno da je ´´zu Hause´´, ´´nach Hause´´... Jedino mi je nelogicno da to nitko nigdje nije objasnio, nego ´´snadji se kako znas´´.

U Dudenovom pravopisu nasla sam opasku: Die Endung -e der starken männlichen/ sächlichen Substantive im Dativ Singular kommt heute nur noch selten vor. Dakle, izgleda da je taj -e prije postojao, a danas se sve rjedje koristi (osim kod Haus, izgleda).

Jedino sto jesam nasla objasnjeno, nach neuer Rechtschreibung, jest da se ta dva pojma mogu pisati odvojeno i zajedno (das kann getrennt oder zusammengeschrieben werden):

Wir sind zu Hause/ zuhause.
Wir gehen nach Hause/ nachhause.

Odoh strebat, zapustila sam se...

:)

Vezano uz prijasnji post...
Neki dan sam razgovarala sa prijateljicom. Ona zivi u Italiji sa deckom Talijanom. Nesto smo pricale o djeci, kao, zamisli da obje ostanemo trudne u isto vrijeme! I provali ona - da, pa da svaka rodi sina -  tvoj nek bude Adolf, a moj Benito! I hahahahah, cerekale smo se na tu temu.
Posli sam pricala o tome sa mojom mamom - cerek!

Ispričala sam to kasnije i svekrvi - slozila je ledenu facu - uopce joj nije bilo smijesno! :D

Parada

U petak smo bili u studentskom kinu gledati ´´Paradu´´. Ja sam film vec gledala ovo ljeto, u originalu, kad sam bila doma.

Neki dan nas je huzbijev kolega pozvao u kino, pa rekoh, ajd da i to vidim, sinkronizirano.

´´Parada´´ je film Srdjana Dragojevica (Mi nismo andjeli, Lepa sela lepo gore, Rane...) iz 2011. Film prikazuje grupu gay aktivista koji pokusavaju organizirati Paradu ponosa u Beogradu. Spletom tragikomicnih dogadjaja, oni se obracaju Limunu (Nikola Kojo), vlasniku zastitarske agencije i ratnom veteranu. Njemu, pak, u Beogradu svi okrecu ledja i ne moze okupiti ekipu za zastitu gay parade, pa on odluci okupiti ekipu u regiji. Limun i jedan od vodja gay aktivista Radmilo (Milos Samolov) krecu na put po zemljama bivse Jugoslavije u kojima je Limun ratovao tokom devedesetih. To je u kratko. Koga zanima, neka pogleda film, necu otkrivati detalje.

Film je, gledan u originalu, odlican, prozet balkanskim humorom, neobicnim likovima, prepun simbolike.

 Kad je film zavrsio, ekipica se slozila da je film dobar, da je tema o homoseksualcima i paradi dobro odradjena, te me ispitivali kakva je danas situacija.

Film sam sad gledala ´´njihovim´´ ocima, sinkronizirano na njemacki, i mogu reci da je, iz te perspektive, film prosjecan... Zanimljivo prikazuje problematiku gay-parada na nasim prostorima, al to je to.
Mlako je to kad ne razumiju zasto je Hrvat prihvatio poci braniti paradu, samo zato sto je Radmilo (inace veterinar) pomogao okotiti magaricu. Ili zasto su u autu i kasnije u stanu revali pjesmu Mitara Mirica:
´´Ne moze nam niko nista
jaci smo od sudbineeeeeeeeeeeee,
mogu samo da nas mrze
oni sto nas ne voleeeeeeeeeeeee...´´
(osobno me ovakva muzika ne privlaci; no u filmu se fino uklapa, melodijom i rijecima)

I zasto je Radmilov otac, mehanicar, razocaran sto mu je sin to sto jest, zamijenio ´´Hallo, Kitty´´ privjesak od auta sa onim od Crvene zvezde. I sto znace svi oni ´´ukrasi´´ u Limunovom stanu.

I ne razumiju salu kad se Hrvat, Srbin, Bosanac i Kosovar medjusobno nazivaju ustasom, cetnikom, balijom i siptarom. Vise puta, nevezano za ovaj film, su me ljudi pitali, kako je moguce da kod nas postoje kojekakvi vicevi na temelju nacionalne osnove, kad smo ratovali i sve to... Ne znam, takvi smo. Sto je bilo, bilo je, idemo dalje. Nece se nikad zaboraviti, ali zivot mora ici dalje. A zasto ne uz smijeh? Oni, pak, ovdje - nedajboze viceva sa nacistima, skinjarama... OK, znam, bilo je gadno, bili su okupatori, prestrasne stvari su se dogadjale. Al sto je kod nas bilo bolje? No, eto, oni imaju drugaciji (ili nikakav?) smisao za humor...

A tek grafiti na Radmilovom autu, kako se mijenjaju i nadopunjuju kako prolaze kroz Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Kosovo...
A razlicitost jezika i dijalekata? Na njemackom svi zvuce isto...

I razocarala sam se sto su preveli imena - Limun ima zarucnicu Biserku. Naprlitana ´´bosom nogom panj iz zemlje vadi´´ zena zmaj, vrti grdosiju Limuna oko malog prsta. Ona njega zove ´´Misko´´, on nju ´´Bisa´´. Vec je samo to za cerek! A Nijemci preveli -  ´´Miki und Pearl´´! :(

Masa stvari se izgubi sinkronizacijom. A i nerazumijevanjem i nepoznavanjem mentaliteta. Steta, jer film je bas dobar.

U Kini jedu pse, a u Njemackoj ih kradu ispred ducana

Neki dan je huzbi zvao prijatelja u Bremen (onog sa zutim mackom!). Macak im ima proljev. OK, velika vijest. I umjesto da razgovor bude, recimo ´´A, jadan. Pa jeste ga vodili veterinaru?´´, ´´Jesmo, dao nam je neke tablete za njega´´, ´´Pa jel sad sto bolje?´´, ´´Je, oporavlja se´´, TOCKA, lik je 15 minuta objasnjavao kako macak ima proljev, kako su sve probali, kako ovo, kako ono.

U subotu zove frendica, da u nedjelju ide nekud, navecer je nazad, pa mozemo li svratiti ujutro do stana, provjeriti njene macke. A sto, da im ne bi dlaka s repa otpala?

U nedjelju smo imali sveki i sogi na rucku, pa smo im pokazivali slike sa mora. Slikala sam i jednu otocku macku, koja se vrzmala po plazi, ljudi bi joj donosili jesti, jer se vidjelo da ima negdje mlade, vesela neka mica. Stara se skoro rasplakala, da jadna macka, da sto je nismo uzeli sa sobom? A? Zasto je jadna? I zasto bi je uzeli i zatvorili u neki zatvor od stana?

Svekrva i sogorica su jutros ujutro rano otisle u Hamburg na dva. Naravno, treba se netko pobrinut za psa. Pa smo jucer uzeli djukca k nama. Neposlusno smrdljivo stvorenje! Nocas smo zatvorili sve osim kuhinje, al je mrcina uspila otvorit dnevnu (vrata se zbog laminata ne daju skroz zatvorit), pa je neko vrijeme bila na kaucu. Usred noci sam se digla za na wc i vidila je tamo. Djipila je, spustila usi, zna mrcina da ne smije!
Dva put je skocila na sofu u radnoj, pa sam viknula na nju. Sad me se malo boji, pa slusa.
Al, cim joj okrenes ledja, skoci na kauc ili na sofu. Fuj! Svekrva mi kaze, cista je ona. Ma, moze bit cista, al ostavlja dlake i smrdi. Evo, sad lezi tu pored kompa, ne znam jel smrdi sama od sebe il se isprdila.
Ajd, nije sve tako crno, sladak je pas, samo mu fali discipline. Al, jedva cekam da ode. Sutra!

Stara je ujutro zvala, prije neg su krenule na put, da placnim glasom pita kako je njena mezimica. Ma, mislim....

I tako, jucer dok smo imali primopredaju psa, pitala sam za ovo il ono, i rekoh kako cemo ic nas dvi (pas je kuja) do grada, pa cu ic u duckas, a ona nek me ceka ispred. Skocila stara na mene, izbecila oci, ´´nein, nein, das ist unmöglich, das ist sehr gefährlich!´´ Kao, ne ostavljaj je, da je tko ne ukrade. UKRADE? Ma tko bi ukrao djukelu! Al, kao, dogadja se; ´´ne bi bilo prvi put´´. :O

Ne znam, kako vrijeme sve vise ide, sve vise mislim da je ova nacija skroz bolesna sto se tice zivotinja... Vise se brinu za njih, nego za svoju djecu. Pretjeruju...

Lassen ili gelassen?

Dosla je jesen! Neki dan smo sreli neke prijatelje, pa kazu - eto, jesen, zahladilo je. Hahah, ko da je ljeta i bilo ovdje. Dva tjedna sunca se ne zove ljeto. Al, nisam nista rekla. :)

Uskoro ce biti godina dana da sam tu. Od 1.10.2011. Prosla jesen je bila predivna. Hladno, ali suncano, divota!

Par tjedana nakon dolaska krenula sam na A2 na Sveucilistu, a kasnije na B1 sa Integracijskim u Skoli za odrasle. Pa mi je vrijeme letilo. Onda smo se preselili, pa su mi bile mama i sestra, pa je doslo ljeto... Sad se sve nekako usporilo. Nema vise skole, vrijeme se kvari. Huzbi sad puno putuje, nakon ljetnog godisnjeg je bio u Engleskoj, pa u Meksiku, pa sad opet ide u Meksiko. Onda bismo isli u Italiju, kod prijatelja. Pa onda ide u Australiju, Kinu... Sve to prije pocetka prosinca... Onda bi isli doma za Bozic. Ne, krivo. Bit cemo tu za Badnjak i Bozic, jer mu dolazi buraz iz Atlante i stari sa Trinidada. Pa cemo doma na Stipanje. :) Na kolace i domacu spizuuuuu! :)
Huzbi se brine, da sam stalno sama, pa me gura nek idem dalje na njemacki. Al, nema dalje. Dalje je B2, tu vise nema gramatike, neg samo klafranje... A da dam skoro 500 eura da bih s nekim klafrala - fala, how yes no! Trazim job, makar neki mini, prijavljujem se, pa bit ce valjda nes. A tako cu i najbolje nauciti, kad cu biti prisiljena sprehati. Pa nek oni meni plate za sprehanje! :)

Sama doma ponavljam, citam, doma sve vise sprehamo. Pa tako sam neki dan naisla na glagol ´´lassen´´. Nes mi nije bilo jasno, pa sam malo prosurfala, al nisam bas nes pametno nasla. Pa sam pitala moju profu Rajnu, iz ´´Pavune´´ u Zapresicu. I potvrdila mi je moju teoriju!

Naime, ovako. Glagol ´´lassen´´ se u njemackom moze koristiti kao pomocni glagol i kao glavni glagol (e, sad, sigurno krivo koristim pojmove ´´glavni´´ i ´´pomocni´´, al ne znam kako drugacije objasniti).
Kad se koristi kao pomocni, odnosno uz neki drugi glagol, onda znaci ´´dopustiti, pustiti, dozvoliti´´. Tada perfekt tvori od indikativa prezenta od ´´haben´´ i ´´lassen´´ (ne ´´gelassen´´!).

Zum Beispiel:
Ich muss mir die Haare schneiden lassen. Moram se osisati (doslovno, ´´moram dati osisati kosu´´).
Ich lasse mir die Haare schneiden. Sisam se.
Ich habe mir die Haare schneiden lassen. Osisala sam se (´´dala sam se osisati´´).

Na istu foru, naravno, idu farben lassen, machen lassen....

E, ali ako ´´lassen´´ stoji sam, kao glavni glagol, kad znaci ´´ostaviti´´ (ima, naravno, jos drugih znacenja), onda perfekt tvori od ind.prez. od ´´haben´´ i pravog participa ´´gelassen´´.

Zum Beispiel:
Ich lasse dir 100 Eur. Ostavljam ti 100 eura.
Ich habe dir 100 Eur gelassen.  Ostavio sam ti 100 eura.
(a bas sam nasla primjer; ali neka... :))

Glagol ´´lassen´´ se cesto koristi kod prebacivanja pasiva u aktiv.

Zum Beispiel:
Kaffee wird gekocht. Kava se kuha. (´´kava biva kuhana´´)
Frau Müller lässt Kaffee kochen. Gdja Müller kuha kavu.

Nadam se da ce bar netko imati koristi od ove moje briljantne ideje. :)

Uf, gdja Müller kuha kavu, a ja moram ic kuhati rucak, vec je skoro 16.30! Odoh, pa do pisanja!

Deutsche Pünktlichkeit

Huzbi se u subotu vratio iz Meksika. Jos davno prije nam je prijatelj Stefan kupio karte za neki koncert (u sklopu festivala), pa sad vise nije bilo biranja, idemo li ili ne. Huzbi dosao doma, pojeo i ajmo - cekali su nas Stefan i ostali. Kasnili smo 5 minuta (a, sto sad - huzbi je dosao doma u 17.45, a koncert je bio zakazan za 19h - cekaj da odahne malo! - a i racunam, kad je u Hr kakav koncert, pocne sa makar pola sata zakasnjenja, pa dok se izredaju predgrupe....).

Stefan nas je dva puta zvao (!!!) dok smo vec bili na putu za grad. Halo, di gori?! U 19.05 smo bili u dvorani. Svirao je Michael Kiwanuka, britanski glazbenik. Iskreno, nikad cula za njega prije. No, koncert je bio odlican.

I tako, covjek je otpjevao par pjesama, i taman se ekipa zagrijala, kad on kaze (a bilo je tocno 20.00h!) - ´´thank you all and good night!´´ A? Nikakav bis, nikakvo zvizdanje publike ´´ocemo jos!´´. Rulja se u tisini pocela razilaziti, decki poceli rastavljati binu i odnositi instrumente. U 20.15 tamo vise nije bilo NIKOGA! Jos ja rekla huzbiju, kao, ma daj, ostat cemo, nije to valjda to. Al, bilo je. Totalno zbunjena, pitam Stefana, da sto je to sad. A on me gleda, kao, pa koncert. Kao, ni dan prije nije bilo nista duze. A?! ´´Pa da, sad slijedi drugi pjevac, u drugoj dvorani, pa to mora tako´´. A?!

Nismo isli vidjet tog drugog ´´majstora´´, nismo imali karte. Ali se na trgu gledao prijenos. Neki mrkvasti britanski djecarac, mislim da sam ga vidjela na zatvaranju Olimpijskih igara. Ed Sheeran. Nikad cula, es tut mir leid.

Eto ti sto je deutsche Pünktlichkeit. Ne moze covjek ni uzivat dugo u koncertu, jer sve mora bit po spagi.... Tjah...

Krpelji

Gledala sam jucer TV, bila je neka emisija o problematicnim tinejdjerima, ´´Die strengsten Eltern der Welt´´, na SAT1. Kao, starci imaju problema sa klincima pa ih na prevaru posalju negdje ´´boguizanogu´´ (iako, da se mene pita, to su nagradna putovanja - Kenija, Cile, Indija, Nepal, ...), u neku drugu obitelj, da se nauce postovanju. Nije tu u pitanju obicna neposlusnost, vec agresija, problemi sa skolom zakonom i tako...

I u ovoj epizodi bio je neki 17-godisnji mamlaz od 110 kila, poslali ga u Keniju u obitelj koja zivi u kucama od blata, bez struje i vode... I kaze njemu glava obitelji, stariji covjek, da treba otici po vodu 3 km daleko od kuce, pa im pomoci oko izgradnje ograde i jos neke stvari. A prasac debeli, da sta, zasto bi on ista radio, ´´ko vam je kriv sto tu zivite, sto puta je bolje u Njemackoj - nemas zavrsenu skolu, sjedis doma, gledas tv, pijes pivo, i jos za to te plate - to ti je Hartz IV´´.

E, da, Hartz IV. Spominjali su nam to na Integracijskom.
Njemacka je od 2003. do 2005. provodila reforme (Hartz I – IV), kako bi se olaksalo stvaranje novih poslova. U sklopu toga osnovala se agencije za privremeno zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit), osmislili koncepti privremenog (Minijob i Midijob), naknada za nezaposlenost i svasta nesto.

Sve u svemu, taj Hartz IV je zakon koji regulira pomoc nezaposlenima. Po ovom zakonu nakon godinu dana bez posla, gubi se pravo na naknadu za nezaposlenost (Arbeitslosengeld ) i prelazi u nizu kategoriju - nezaposlenost II, koja se svodi na socijalnu pomoc u visini od 364 eura mjesecno (iako, nama su na Integracijskom rekli da je to ukupno oko 990 eura - ukljucuje stanarinu i jos neka davanja - pare se ne dobiju na ruke, neg to nekak drukcije ide). (tko zeli, moze poskicati vise o tome na http://www.advance.hr/vijesti/analiza-njemacki-plan-u-sest-tocaka/)

Nisam strucnjak, necu ulaziti u pricu, ima tu sto caka, pluseva i minusa, ali ono sto me je zaprepastilo je takav nacin razmisljanja! Ima toga svugdje, naravno, ne samo tu u Njemackoj. Ti krpelji drustva.
Kako mozes biti ponosan na to da primas socijalnu pomoc i nemas zavrsenu skolu, hvaliti se kako super zivis na grbaci drugih, a fizicki si zdrav i sposoban? Fuj.

A jucer mi se pozalila susjeda iz stana iznad (prvi put da je samnom ´´klafrala´´! Srele smo se u prostoriji za susenje vesa, pa, htjela-ne htjela... :D). Prica mi, da se taman bila ´´rijesila´´ starije kceri i sina, ostala sa mladjom kceri, kad se sin vratio! Zivio je sa curom, al se nesto predomislio i vec je godinu dana nazad. A cura trudna, ima roditi u studenom. Tu bas nisam razumjela pricu (a nisam htjela da mi ponavlja - sto cu gurat nos u tudje stvari), jer znam nerijetko vidjeti tu curu (iako, nisam primjetila da je trudna - kad je sva nekako ´´velika´´), cesto dolazi tu, kad je bilo toplo zajedno su rostiljali iza u vrtu... Pojma. ´´Em je naporan, em kasno slusa glasnu muziku (a ja radim od 4 ujutro u bolnici!), em nista ne radi (Hartz IV!) i svadljiv je - hocu da ode!´´ :D
Jadna zena.  I ona ima krpelja.

Sjec, sjec!

Iskidali me i isjekli!

Bila sam kod dermatologice danas. Nakon poduzeg cekanja (cekala sam do 12, a u 11 sam imala zakazano), temeljito me pregledala (cak mi je i kosu cesljala) i onda rekla - ok, ajmo na rezanje! I nista, ajd, kad se mora. :D
Krenule mi ona i sestra objasnjavati, sto ce mi raditi. A ja rekoh, sto manje price, to bolje. Naime, ne volim igle. Ma, ne ne volim, nego imam nekakav iracionalni strah, da mi tlak padne i nerijetko padnem u nesvjest (vadjenje krvi mi je nocna mora!). Rekla sam im, sjeckajte, bockajte, samo nek ja nis ne vidim (i sve na njemackom!). I, ispikale me, isjekle jedan sa ledja i jedan sa sake. Oba su ok, ali, kazu, takvi obicno prerastu u nes ruzno. I sad ne smijem vjezbati nit plivati. Eh, tesko mi pada... I moram konce vaditi za 12 dana.
Nista ne boli, nisam gledala. Al osjetila sam da mi nesto rade, a onda - frrrrrr - cujem kako me siju, kako konac prolazi kroz kozu! AAAAAAAAAAAAAAAAAA! Onda mi se smucilo, fuj...

Al, eto, prezivjela sam! Jos sad prste ne osjecam, malo su ´´drveni´´, al proci ce. :)

U zavisnim recenicama, u najvecem broju slucajeva, glagol ide na kraj, i to mi je u pocetku zadavalo najvece muke. Kad god imam kakav ´´weil, ob´´ ili slicno, glagol - NA KRAJ! Prije - nikako! Posebno ako bih koristila perfekt (sastoji se od ind. prezenta pomocnog blagola haben ili sein i participa perfekta) - to bi bio kaos! U pisanju ok, al u govoru... Pffff.... Ali, bas danas sam primjetila, da ga automatski stavljam na kraj u razgovoru. :) Takodjer, imala sam i problema sa ´´Vi´´. Znaaaam, za Sie se koristi 3. lice mnozine. Lako je u teoriji. Medjutim, kad bih pricala s nekim, krenem sa Sie, al upotrijebim 3. lice jednine (isto je sie, ali ´´ona´´; s malim slovom). E, pa, i to sam uspjela srediti! :)

Treba vremena! Lako je pisati. Ali za sprehati, forme trebaju uci ´´u uho´´. Ili trebas imati vremena i zivaca za sloziti recenicu u glavi, prije neg izgovoris. A do onda ti ´´prodje voz´´! :)

In metal we trust

U petak se iselio susjed preko puta nas. Steta, on i cura mu su bili jedini normalni, od susjeda, u nasoj zgradi.
I jucer, izlazimo iz stana, a meni se otme ´´O, Boze!´´, a huzbi ce ´´S**t, now we´re f****d´´ (kad je covjek iznenadjen, svasta izgovori, pa se necu ispricavati za rjecnik). Kad ono, ta-daaaaaa:

Kasnije smo sreli djevojku koja se uselila u stan preko puta. Mala, nabita, ispirsana djevojka, tamno obojane kose, u crnom. Ima dvije macke, pa pita slazemo li se da se i one dosele (mora imati suglasnost susjeda). Naravno, macke ne smetaju, sto bi smetale. :) Nemam nista protiv kojekakvih vrsta muzike. Ali imam protiv vristanja i urlanja (sjecate se price sa ´´mentalcem´´ sa prvog kata? Buah!).

Nego, bili smo na jednom rodjendanu u petak. Sad, nakon par ´´odradjenih´´ rodjendana i ´´tuluma´´, vec mogu odbaciti neke moje teorije. Izgleda da se ne radi o njihovom neodgoju ili bezobrastini, nego je to, izgleda, dio kulture. Donjeli smo poklon, cestitku, vince. Sve je stavljeno na hrpu sa svim ostalim NEOTVORENIM poklonima (ne znam, mene su doma ucili da se poklon odmah otvori, ili bar tijekom veceri, da se mozes lijepo zahvaliti). Posjedani smo u sobu, bez muzike, sa ljudima koji su se nervozno i sutljivo meskoljili na svojim sjedalicama. Netko se osokolio da razbije led i potakne razgovor, pa je redom pitao pozvane, odakle se znaju sa slavljenicom. ´´Sa posla´´, ´´iz skole´´, ´´sa prakse´´. Tocka. Muk. Pojeli smo ponudjeno, u tisini. Neki su vec nakon sat vremena ustali i ispricali se da zure nekamo...

Steta, slavljenica je skroz ok curka, simpaticna. Trudila se potaknuti ekipu, al tesko je to kad pozoves ljude iz razlicitih krugova, koji se ne znaju, a, kako se cini, nit ne zele upoznati...

Zato sam nekak trula ovih dana. Budem doma tri tjedna, gdje god dodjemo, vade se rakije, vinca, ´´nu, kusaj, probaj kako je lipo, aj da nazdravimo!´´, ljudi su srdacni i topli. I onda pljuska - ovo...

No, svejedno, ne vjerujem da su svi ovakvi, to ne moze biti! Ako naidjem na iznimku, javim! ;)

Hahah, eto ti integracije!

Spremam sad po stanu, kad mi ispod prozora, sa strane gdje imamo zajednicko dvoriste, protrci djecak, 10-tak godina, tamniji (Turcin, rekla bih), i reve iz pete - ´´Ne moguuuuuuu, ne moguuuuuuuuuuu da te za-booo-raaaaa-viiiiiiiiiiiiiiiiiiim!´´. :D :D :D

Pocela sam danas opet surfati po netu, u potrazi za poslom. Nasla sam par ponuda i prijavila se.
I odlucila sam ponovno proci svu gramatiku. Pred godisnji sam bila stufa od svega, samo sam htjela ici doma, ma koji njemacki! E, al sad sam nazad, nema labavo. Ima da sve vise spreham! Tako da cu ponoviti svu gramatiku, vjezbati zadatke i sto vise sa huzbijem sprehati. Malo sam ispala iz stosa, al brzo cu se vratiti u formu. :)

Cula sam se sa Vassiom, onom grkinjom koja je dosla tu u lipnju, kao zarucnica kolegi mog huzbija. Ja kazem, kako sam bila doma, kako je bilo toplo i suncano i diiiivno.
A onda mi je ona otvorila novu perspektivu. Ocekivala sam da ce se pozaliti na vrijeme i kisu, kao sto je to ucinila prvi put kad smo se srele, medjutim - rekla mi je da joj odgovara ovakvo ljeto jer, tiho je i mirno, nema turista, nema graje, i nocu se normalno spava. :D
Pa, eto, moze se to i tako gledati. :)

Kroatisch lernen in Kroatien :)

Evo me! Ta-daaaaaaaaaaaa!

Vratila se od doma, pocrnila, puna baterija!
Bila sam se zalila kako je bilo kisno i ruzno. E, pa u to smo se i vratili. Hladno i kisno, al, evo, ipak se malo sunca ukazalo. Kazu da je, dok smo se mi brckali u Jadranu, tu bilo suncano i vruce, a da je ovo sad iznimka, te da ce se vrijeme opet popraviti. Ajd, vidit cemo...
Jedino dobro od ove hladnoce (nocu je tu 13) je sto se moze dobro spavati, za razliku od zadnja tri tjedna, kad smo na skrge disali. :)
Meni ne smeta, ja volim vrucinu.

Kad smo u Gö, huzbi nema vremena/ volje/ zivaca uciti hrvatski (iako je, naravno, upio par psovki - ne od mene, moram se odmah obraniti - vec od jednog lika koji tu ima kiosk, a iz Zagreba je). No, cim smo sjeli u auto i prosli kisni dio Njemacke, cim se sunce ukazalo tamo negdje u Bayeru i osmjeh osvanuo na licu, pocela su pitanja... Kako se kaze ovo, kako se kaze ono...
Dva dana smo se zadrzali u Zapresicu, i onda nastavili prema Dalmaciji. Na autocesti A1 je vec znao brojati do 20, zatraziti dva hladna piva, pitati ´´kako si/ kako ste?´´, pozdravljati, odzdravljati, zahvaljivati se, pitati za vrijeme...
I onda smo se spustili u mirisnu Dalmaciju. Koja uzivancija! Bili smo na Vrgadi, na Ugljanu, u

 Zadru, Sibeniku, Pirovcu, djir do Sestrunja i Rivnja, ma, divota... Toplo, suncano. Na zalost, i pozari...

Sve u svemu, super odmor. Prosle godine smo bili samo dva tjedna, ali ovaj put tri. Dva tjedna su stvarno malo, tri su taman. Naravno, moze i vise :), no neizvedivo, zbog posla...

Htio-ne htio, huzbi je morao samnom obici rodbinu, sto na Vrgadi (u biti, tamo ih ne obilazim, nego na njih nailazim - otok je mali, oko 80% stanovnika su mi neki rod), sto u Zadru i Sibeniku. Stoicki je podnosio, iako mu je bilo dosadno, jer ne razumije. Prevela bih mu ja vise puta. No, cesto bi se poveo razgovor o ´´maloj od Jose, babi od Ante, jetrvi od Ranke´´, a sto cu mu to prevoditi? Pa bi zujao i smjeskao se.

Al, moram priznati, dosta je upio nakon ova tri tjedna. Jucer sam se skajpala sa prijateljicom, na hrvatskom. Tako nas dvi klaframo, a on se ubaci u jednom trenu. Ja pitam, kako znas o cemu pricamo? Kaze on, pa skuzim par rijeci, pa pohvatam. Eto ti ga na! :) Od prijateljice decko, sicilijanac, jako puno razumije, a zajedno su 4 godine. Pa, jos malo, pa ce i moj huzbi. :)

Hahah, to me sjetilo. Neki dan smo bili na Ugljanu, i idemo s plaze. I sretnemo Massima, talijana koji je ozenio curu sa Ugljana. I krenu Massimo i sicilijanac pricati na hrvatskom! Pa se svako malo okrenu, svaki svojoj hrvatskoj polovici, sa pitanjem ´´come si dice...?´´ (´´kako se kaze...?´´). :D

Huzbiju se jako svidja u Hr. Kaze, cim (ne ´´ako´´, nego ´´cim´´!) osvojimo par milijuna na lotu, selimo u Hr! Jest da je tesko, financijski je grozno, ali vrijeme, ljudi, more, zemlja - ma, ko to moze platit! :)

Oprala sam robu, stavila van susiti, jer je bilo suncano, pa je brzo skupila jer OPET PADA KISA.

Nego, evo da vas pozdravim za sada, i pisemo se za tri tjedna - odoh na more, doma!
Ajte BOK! :)

Ovih dana je bilo lijepo, pa smo uglavnom bili vani. Danas je opet kilavo vrijeme, 17 stupnjeva, al, ajd, nazire se nebo, valjda ce se proljepsati. Moram do grada posli, kupiti kremu za suncanje i ostale crckarije za more.

Jucer smo bili vani sa huzbijevim prijateljem i njegovom zarucnicom (!) iz Grcke. (prilikom predstavljanja, lik je rekao, ´´ovo je moja zarucnica´´. I stalno, zarucnica, zarucnica. Nekak mi je to bez veze. Sto to znaci, stavio si joj prsten na ruku, zarucio je i tako je ´´zakapario´´ da ti ne pobjegne?)
Curka tek uci njemacki, al nabada engleski, pa smo se sporazumjele. Dosla je prije mjesec dana. Ha, iz tople i suncane Grcke u ovu ledaru! :D Prava mediteranka, glasna, skockana, kosa, nokti, sva u tip-top. Ok je cura, pravo osvjezenje nakon hladne njemacke ekipe. Odmah mi se, jadna, pozalila kako joj fali ici na notke i frizuru sa njenim curkama (hah, tesko da ce u meni naci zamjenu za njih, po tom pitanju!), kako joj nedostaje sunca, kako je donjela ljetnu robu, pa se smrzava. :D Ali, kao, ici ce doma u rujnu, pa ce se fino ugrijati i donjeti zimsku robu. I, hahah, hrana tu joj je sva slatka i sva je nekako ´´previse´´. Tu je razumijem skroz. To ´´previse´´ znaci ili preslatko ili preljuto ili prenesto.

A eto, sto da ti kazem. Znam kako ti je. I sa jezikom i sa klimom i sa hranom. :D

Inace sa huzbijevim prijateljima spreham, odnosno, oni sprehaju, a ja odgovaram dvojezicno. Jedino, ima njih par koji samnom iskljucivo engleski govore. Ne razumijem zasto. I rekla sam im da mi sprehaju, i pocnu, al se ubrzo prebace na engleski... Ah...
Jedna kolegica, koja radi sa mojim huzbijem, ima dva materinja jezika, njemacki i francuski. Pa mi prica, kad god se poslovno cuje sa jednim kolegom iz Francuske, ona automatski govori francuski s njim, no on uporno odgovara na losem engleskom. Svaki put! :D

Sveki mi uglavnom spreha. Hm, tu imam jednu barijeru - kad sa njom govorim engleski, nije greda - you je i ti i Vi; medjutim, u njemackom postoji ta pristojna forma, kao i kod nas - na njemackom joj se obracam sa Sie (´´Vi´´), no ona inzistira na ´´ti´´ (dutzen und sietzen - tikanje i vikanje). Eh, to mi je malo bed, ipak je ona starija gospodja i huzbijeva mama; cak se i teti moga tate, koja ima 90 godina, obracam sa ´´Vi´´, iako smo rod.
Tako da, kad sa sveki pricam, uglavnom koristim bezlicne forme (trebalo bi, moglo bi...) da izbjegnem ´´ti´´. :D

Spreham, spikam, a uskoro cu i pricati i parlati. Idemo NAPOKON doma, na jug, jos malo! :)

Nema nis novo, jedino sto je NAPOKON doslo ljeto! Sunce pici, asfalt isijava, divota. Obozavam ljeto i visoke temperature... Ma koji snijeg, ma koje skijanje...

Cula sam se s mojima. Nakon 25 godina dosao nam je rodjak iz ´´belog sveta´´ i doveo zenu Ruskinju. Ova je negdje iz boguizanogu, negdje iz Sibira, polarnog prstena, ne znam tocno (starci su mi pricali uglas, pa koliko sam pohvatala, pohvatala...), tamo di su medvjedi domace zivotinje. Oboje rade na naftnoj busotini. Kaze rodjak, jednom im je medvjed pojeo nekog inzenjera. Pokazivali su mojima slike. Oni rade, a medvjedi se okolo smucaju, skroz blizu njima. A stvarno, di ljudi zive i rade!
Anyhow, poanta je - ljeti imaju +40, a zimi -70!!! Uhaaaaaaaaaj! Toplo ljeto, al cim je zimi vise od tjedan dana vise od -20 - fala, ali ne, fala!
Taman su bili u Pirovcu neki dan, kad ih je zatekla kisa (prva ovog ljeta!). Kaze mi mama, svi su pobjegli pod krov, samo je Ruskinja ostala blejati u nebo - kaze da nikad nije kisu vidjela u zivo. Samo snijeg, tucu i ostalo smrznuto.
A kaze mi stari - ova me daleko presisala, visoko je ta bazdarena - popila je za veceru 3 litre vina i nista joj nije! :D :D Sta ce, tako se, valjda, zimi griju. :D

Huzbi mi se sinoc vratio iz Engleske. Kaze da je i tamo bilo suncano. Bio je negdje na selu. Stallingborough. Kaze, tvornica, hotel, tri kuce i dva puba. :)

Navecer cemo do grada. Prosetati, pojesti slatkac (tu je kugla sladoleda 80-90 centi, kako gdje; doma je, kako cujem, oko 7-8kn! Da bar doma ljudi imaju europske place, kad vec imaju i europske cijene), uzivati u toplini. Grad je i dalje dosta ziv, iako je puno studenata otislo doma.

A uskoro cemo i mi domaaaaaaaa! Jedva cekam. Moooore, mooooooore!

U travnju su mi bile mama i sestra tu. Bas malo prije nego su dosle, ljudi koji uredjuju okolis su pokosili travu oko zgrada te na jednom dijelu ´´prostihali´´ jednu zmijoliku liniju. Samo tako, ko prstom u oko. Mislila sam da ce nesto tamo zasaditi ili postaviti. Medjutim, nista...
Kasnije, kad je opet doslo vrijeme kosnje trave, striceki su pokosili sve, osim tog dijela. Tamo je, naime, izbilo par krzljavih biljcica, nix special.
I onda - prije oko 3 tjedna - prosikljalo zelenilo! Izgleda da su onda zasijali mjesavinu divljeg cvijeca, koje je tek sad uspjelo ojacati, s obzirom na hladnocu i kisu. Velika zmija puna razlicitog poljskog cvijeca. Razlicak, crveni i rozi mak, neven... Divno!

Isto tako - uz potok. Kad god bi kosili, striceki bi ostavili par busenja zelenjave. E, sad znam zasto. Visoke stabljike ljubicastih cvjetova, zutih, pa makovi, ukrasne koprive... Predivno!

Obicno se po parkovima, bar nasim, sade macuhice, tulipani, ali nikad ovakve ´´poljske´´ mjesavine.

Poskicala sam na net, upikala ´´Landschaftsbau´´ (uredjenje okolisa), pa mi je izbacilo stranicu grada gdje opisuju parkove Göttingena te biljke na koje zbog kojecega treba obratiti pozornost (npr., ambroziju; http://www.goettingen.de/staticsite/staticsite.php?menuid=480&topmenu=356&keepmenu=inactive), najbolje puteve kroz njih gdje se moze vidjeti ovo ili ono. Cak sam naisla na popis stabala (a i bila sam prije primjetila plocice na stablima sa brojevima, uz potok!), sa njihovim opisom, promjerom, stanjem, planom rusenja, planom zamjene (http://stadtplan.goettingen.de/baum/searchwin.php?begriff=)... Pa, moram priznati, stravno se trude oko izgleda grada. Fol divlje, al kad bolje pogledas, sve lijepo i lukavo planirano. :)

Ovo vam moram pokazati... Dogodilo se u 5 minuta...

Taman sam dosla iz grada, kad je zaneveralo (ha, nije dugo kisa padala):

Par trenutaka kasnije:

Unglaublich!

Jucer smo bili u gradu popodne i NISMO POKISLI! Cudo! Bilo je suho, no ne dugo. Opalila kisa cim smo dosli doma...
Evo, i sad pada, cekam da stane, pa cu u grad.

I tako, bili smo jucer u gradu, a ono - sve oznaceno trakama, krcato ljudi, sve se nesto ceka. I onda je pocelo - utrka! :)

Svake godine imaju trku u gradu (Altstadtlauf), ove godine je bila 24. po redu, u Göttingenu. Utrke se odrzavaju i u ostalim gradovima Njemacke.

Vise je etapa, trce djeca (700m), pocetnici (1900m), clanovi tvrtki (5300m) i ´´maratonci´´ (10300m), i to po odredjenoj ruti po gradu (zapravo, oko stare jezgre). Bilo je stvarno masa ljudi, od skolaraca do prilicno starijih osoba, al svi su ´´laufali´´.

(vatrogasci)

Cilj utrke je prikupiti novac, npr. za uredjenje neke crkve ili tako nesto, ali i zabaviti se i potaknuti ljude da vjezbaju (a bogme i trebaju; kako je zatoplilo, cure se utegnule u uske hlace i majice - jao, jao! Ima i kod nas ´´povecih´´, ali, brate, ne ovoliko! (mislim, ne ovoliko velike i u ovolikom broju)).
Gleda ih tako huzbi i kaze - ovako cu ja slijedece godine. Aha, how yes no. Cvili kako se opustio, a u teretanu ide uvijek ´´sutra, al ziher´´! :)

Ah, ne zelim kukati, al dosta mi je vise ovog vremena. Nocu je 13 stupnjeva! Danju oko 15, al se popne do 22, ako se ukaze sunce. Svaki dan redovno pokisnem. Odem ujutro, kad je suho i donekle suncano. Na povratku obavezno pokisnem, vrijeme se tako brzo okrene, nevjerojatno.

Bila sam danas do grada, naci se sa Koreankom. Grupa nam se po malo raspada... Ona uskoro odlazi, pocetkom kolovoza, al prije neg skroz ode ide sa svojim huzbijem na jug Njemacke i u Svicarsku. Kostarikanka, pak, ide krajem srpnja bratu u Cesku na svadbu, a prije toga ide sa mamom, koja sutra dolijece iz Kostarike, u Spanjolsku. Ajd, nju cu jos vidjeti, ona ide ca u studenom. Khai, iz Mianmara (ex-Burma) ide nazad u rujnu...
S kime cu se ja sad valjati u tudjem drrrekecu?! (to mi je odlicna scena iz crtica ´´Ice Age 2´´, a ovdje super odgovara).

Ja i dalje spreham sa svekrvom, pisem diktate i tako... Malo sam izgubila volju, al to je samo od vremena. Plus, jedva cekam ici doma, sva sam vec u planiranju i, po malo, pakiranju... Jedva cekaaaaaaaaam!
Svaki dan nesto novo naucim - jucer, npr., sam naucila - bissen jemanden in den Finger (ugristi koga za prst). ´´in´´?! Ah...

Odoh sad kuhat, huzbi ce doc uskoro s posla... :)

Nista posebno se ne dogadja... Rulet sa vremenom, jedino to. Svane sunce, ludilo, prekrasno, i u 10 minuta se vrijeme nasusuri, opali tuca ili jaka kisa, pa opet sunce, duga, isparavanje sa asfalta... A nocu temperature oko 13. Ovo sam slikala neki dan - gdje stojim je tamno, oblacno, a samo iza zgrade je suncano i divno...

Sad tek imam nostalgiju, kad znam da se doma ljudi vec kupaju, hodaju u japankama, jedu tresnje i maline, uzivaju u raznoraznom vocu koje ima i okus i miris...
I manje mailova dobijam od prijatelja - vecina ih je na godisnjem...

Al, i mi brojimo sitno... OK, ne bas tako sitno, al svejedno. Manje od mjesec dana! Huzbi je vec sav na iglama, pun mu je nos posla, Kine, Afrike, Indije, jedva ceka ici u ´´Kroejsa´´ (kaze on cesto - cim osvojimo Loto, selimo odavde u Hrvatsku!)... Za dva tjedna ide na par dana u Englesku. Tad cu ja vec polako pakirati stvari.

I onda cemo u subotu ujutro zapaliti na jug! Imat cemo pauzu od dan-dva u Zapresicu, da sredim zubara i banku, i onda odosmo via Dalmacija,  sjedit u hladu, na plazi, kupati se, citati i odmarati, TRI TJEDNA!

Do onda cu se i dalje nalaziti sa mojim babama, ici slikati i vozikati se biciklom, sprehati i brojati sitno! :)

Hehe, sad sam i sluzbeno ´´integrirana´´! :D Dosao mi je certifikat danas. Napokon!

Moj njemacki napreduje. Iako doma I DALJE uglavnom pricamo na engleskom, napredujem u njemackom. A, mislim, hoces-neces, okruzen si njemackim, na tv, na cesti, u ducanu, svugdje.
Tako da se mogu pohvaliti da sam kod doktora isla SAMA.

Ali - to nije sve! Cak sam i na telefon sprehala! I to sluzbeno! Naime, bili su nam u skoli rekli, neka ocekujemo certifikat na kucnu adresu u roku od 4 mjeseca. E, pa, 4 mjeseca su prosla. Pa sam pitala kolege, svi su dobili certifikat (´´ma, jos daaaavno´´). No, lik iz Kanade mi je rekao, da je i njemu kasnio certifikat, pa je zvao covjeka u uredu za strance, i ovaj mu je odmah poslao (bila je neka frka oko adrese..). Dao mi broj, nek zovem. I zovem ja, zovem, dva-tri dana, ili me izbaci automatski, ili zvoni bez da se itko javi.
Po broju sam vidjela gdje je taj ured, pa sam na webu vidjela broj od neke zene iz Ureda za migrante, nazvala je i lijepo joj sve objasnila (na njemackom!) i ona mi je dala neki drugi broj, na kojem sam uspila naci tog lika za certifikate. Sve u svemu, nasprehala sam se telefonski, i sva sam ponosna. Na telefon je najgore pricati, jer se ne mozes pomoci ni rukama ni nogama, grimasama, ni engleskim ni nicim, jer pojma nemas o sugovorniku. OK, jesam si ja pripremila salabahter sa kljucnim rijecima, da si pomognem (Bescheinigung, Urkunde, Dokument, Zertifikat... imaju sto razlicitih pojmova istog ili slicnog znacenja!), al svejedno sam ponosna (tim vise sto sam i salabahter sama napravila!). :D

Sa mojim babama se nalazim jednom tjedno, pa sprehamo, iako je to sad vec preraslo u prave babinjake, na mjesavini englesko-njemacko-cesko-talijansko-spanjolskog. (Ludmili, kostarikanki, je mama cehinja, pa Lu govori ceski - jako smijesna kombinacija)

Ponekad odem i u atelje kod svekrve, kad je ona tamo da slika. Odem do nje, pa razgovaramo na njemackom. Ona je predavala engleski i umjetnost, bila je profa, pa ima strpljenja. A i ima preko 70. Pa klaframo. Meni dobro dodje za vjezbanje, a njoj kao terapija (prica mi o svemu i svacemu, svojim roditeljima, ocu koji je poginuo u II svj. ratu, svom zivotu na Karibima i J. Americi....).

Spreham sve vise! :)

Nedaleko od nas, na travi oko skole i uz potok predvecer bude krcato kunica. Jaaaako su slatki!

Oni veci su plasljivi, dok su mali dosta neustrasivi, pa ih se lako slika. :)

Napokon sunce! Napokon se temperatura digla iznad 20 stupnjeva! Jeeeeeeeeeeee!
Nadam se da ce i ostati tako neko vrijeme.

Jucer je bio predivan dan, sunce, toplo, divota. Ali, sumnjivo je to nekako naglo zatoplilo. Naravno, popodne je zaneveralo, grmilo, sijevalo, kisa lila.

Ja sam u to vrijeme promovirala nase otoke i obalu. :) Zamolila me Yuki, kolegica iz Japana (muz Spanjolac!) ako im mogu pomoci oko planiranja godisnjeg - oni bi u Split. Odnosno, mijenjali su bodove ´´Miles and More´´ za povratne karte za Split.

Oni bi vidjeli Split, pa Trogir, ali svakako i Modru spilju na Bisevu. Je, super plan, ali neizvediv - u 4 dana! Iz Splita do Biseva i nazad se ne moze u jednom danu - ne ako zelis nesto razgledati, jer su trajekti za Vis bas blesavo slozeni. Treba ti najmanje dva dana, a u sezoni ti nitko nece iznajmiti sobu na jednu noc (to nisu mogli razumjeti). Pa smo jucer planirali, printali redove voznje trajekata, brodova, buseva... Na kraju sam joj rekla nek se utabore u Splitu, jedan dan nek odu vidit Trogir, jedan dan na Brac u Supetar, a na Bisevo nek idu drugi put, kad dodju na duze vrijeme...
Surfale smo, trazeci izlete Split-Bisevo, ali je ponuda (bar na webu) jako losa, uglavnom na nasem jeziku, a ono malo sto smo nasli - ocajno skupo!
Tjah, moram priznati da sam se ja teze snalazila po webu trazeci sve to. Strancima mora da je nemoguce. Posebno ako idu u solo-reziji.
Necu ulaziti u prodike, ´´trebali bi, moramo, turizam, tralala´´, svak zna svoje. Pitanje je sto zelimo (znam, ´´posaljite pare, ne tribate nit dolazit´´).
Kad sam im prevodila, sjetila sam se Tomica i njegovog teksta (http://www.jutarnji.hr/sto-ciniti-ako-vam-se-zena-pokara-na-plazi/7616/). Prva polovica se odnosi na strance, i to je tu super opisao. :)

Ne znam sto su odlucili. Javit ce mi se kasnije... Yuki je bila zapela za Modru spilju, jer su joj neki prijatelji bili tamo i nahvalili kako je lijepo. Je, bili su to kolege Japanci, bila ih je citava grupa, preko neke turisticke agencije, pa su ih vozikali po Bracu, Hvaru, Visu, Bisevu. Tako to ide, da. Ali dvoje, samih, u 4 dana - tesko. Na zalost.

Dosta mi je. Nije mi vise ni smijesno nit fora.

Cujem se sa mojima doma, umiru od vrucine. Starci su mi na moru, stara kaze da joj se ne ide na kupanje, jer je prevruce, pa da je ne kolpa (strefi srcani il takvo sto). Prijateljica u Italiji isto, ostaju vani navecer do 2, u kratkim rukavima...
A mi se pokrivamo zimskim jorganima! Sad idem van, i moram jaknu uzeti, jer je 14 stupnjeva!
Neki dan smo izasli, sjeli gledati tekmu i popiti pivce. Ma, jedva smo docekali kraj prvog poluvremena. Smrzli se i otisli doma!
Ako ne pada kisa, onda je kilavo i tmurno i puse za glavu odnit.
Jesen je bila predivna. Zima blaga, po mom ukusu. Proljece - pa, sto da kazem, oprala sam bila deke i poplune i VANI IH SUSILA, na SUNCU!

A sad cekam da popljesnivimo ko sir! Ma, bljak.

Curka iz Kostarike je tu vec trecu godinu, i kaze da je to normalno. Normalno? Pa zasto onda ovo zovu ´´ljeto´´? OK, mozda ce biti bolje kasnije. Al, ovo traje vec par tjedana... :(
Huzbi je jucer bio na jugu, negdje u pokrajini Bayer, pa kaze da je i tamo toplo.

Svugdje, samo ne tu...

Bila sam jutros kod dermatologa. Puna sam madeza, posebno po ledjima, pa si mislim - aj ti to poskicaj. Pregledala me tetica, sve je ok, jedino, kaze, nek dodjem posli ljeta, da mi svakog posebno pogleda (ima da me zadrzi pola dana tamo!). Kaze isto, da bi mi uklonila jednog sa ledja. Kao, sve je ok, al ta vrsta moze prerasti u nes gadno. Ja rekoh, ajd.

I kaze mi onda - to je mali zahvat, nista strasno, no ako se bavite bodybuildingom ili aktivno fitnessom, morali biste uzeti koji tjedan slobodno.
A ja je pogledam, mislim si, ´´ma jel ti to ozbiljno?´´ i pitam ´´Sehe ich wie eine Bodybuilderin aus´´? Mene si nasla farbat? :D

Na takvo sto uvijek se sjetim Olivera Dragojevica, kad ga je voditelj u nekoj emisiji pitao, da cime se bavi. A kaze ovaj, ´´ja van se aktivno bavin bodibildingom, ali san se veceras nesto izdusija´´. :D

Ovdje je trenutno koma vrijeme. Jucer je huzbi imao slobodan dan (sele im urede, pa nisu imali ni gdje doci na posao). Cudo jedno, uboli smo par sati lijepog vremena, pa otisli biciklima do Bizmarkovog tornja. Lijep toranj, cetverokatni, visine 31m, gradjen od 1892 do 1896, u cast bivseg kancelara Otta von Bismarcka, koji je tijekom 1832/33 studirao pravo na Sveucilistu Göttingen.

Toranj je smjesten u hrastovoj sumi, al do tamo se ide STALNO UZBRDO! 332 m nadmorske visine, na istoku grada, na podrucju Klepenberg. Dusu sam ispustila. Dosli gore, a ono - rade samo vikendom. Pa smo pojeli voce koje smo ponjeli i spustili se nazad u grad, popili kavu, kupili stvari za rostilj. Dosli doma, rostiljali u vrtu i taman sve bilo peceno, spustila se kisurina. Nije prestala, jos uvijek pada. I hladno je, 15 stupnjeva, evo sad.

A cujem se sa mojima doma, mama se vec kupa na moru, sestra u Zapresicu u kupacem kosi travu. Ma, daaaaaaaaaaj! A ja tu u dugim rukavima... Pih!