Heidelberg

Vratili smo se nazad ranije nego je planirano. Huzbi nije mogao dovrsiti posao kod stranke, jer su ovi nesto previdjeli i jednostavno tehnicki nije odgovaralo. Tjah... Tako da smo morali nazad ranije, ali ici cemo opet, u sijecnju.

Na putu doma svratili smo u Heidelberg, u pokrajini Baden-Württenberg, jos jedan sveucilisni grad. Nalazi se na rijeci Neckar. Na obalama rijeke, sa obje strane, su prekrasne gradjevine, a na brdu povise su ostaci dvorca koji je izgorio jos 1764.

Prosli smo kroz glavnu ulicu, Hauptstrasse, koja je bila prepuna ljudi, mahom turista. Uglavnom su se culi francuski, engleski i ´kineski´ (bilo je moooore nekih Azijata, ne znam kojih). Na svakom malo otvorenijem mjestu postavljeni su standovi sa bozicnim ukrasima, slatkisima, kuhanim vinom i kobasicama; Weihnachtsmarkt.

U Heidelberg smo svratili ciljano, kupiti staklenog kolibrija. Naime, za nas prvi Bozic, huzbi mi je poklonio staklenog kolibrija kojeg je kupio u jednom ducancicu u Heidelbergu. Kolibrija sam zavezala na flaks i stavila na lampu da visi, izgledao je kao da stvarno lebdi. I jos kad bi upalili lampu, svjetlost bi se rasula kroz njega. No, jedan dan, u zaru igranja neke igre na X-Boxu, huzbi ga je slucajno opalio iz sve snage i ovaj se rasuo u tisucu komada. Pa smo isli kupiti novoga, kad nam je vec bilo usput. A ducan...

Prekrasan, kao iz bajke, pun bozicnih ukrasa, od drveta, stakla, plastike, metala... I ptica kakvih hoces, ali ne i kolibrija... Tjah, nije bio nas dan... Ali, u sijecnju idemo opet, mozda onda bude. :)