Hehe, sad sam i sluzbeno ´´integrirana´´! :D Dosao mi je certifikat danas. Napokon!

Moj njemacki napreduje. Iako doma I DALJE uglavnom pricamo na engleskom, napredujem u njemackom. A, mislim, hoces-neces, okruzen si njemackim, na tv, na cesti, u ducanu, svugdje.
Tako da se mogu pohvaliti da sam kod doktora isla SAMA.

Ali - to nije sve! Cak sam i na telefon sprehala! I to sluzbeno! Naime, bili su nam u skoli rekli, neka ocekujemo certifikat na kucnu adresu u roku od 4 mjeseca. E, pa, 4 mjeseca su prosla. Pa sam pitala kolege, svi su dobili certifikat (´´ma, jos daaaavno´´). No, lik iz Kanade mi je rekao, da je i njemu kasnio certifikat, pa je zvao covjeka u uredu za strance, i ovaj mu je odmah poslao (bila je neka frka oko adrese..). Dao mi broj, nek zovem. I zovem ja, zovem, dva-tri dana, ili me izbaci automatski, ili zvoni bez da se itko javi.
Po broju sam vidjela gdje je taj ured, pa sam na webu vidjela broj od neke zene iz Ureda za migrante, nazvala je i lijepo joj sve objasnila (na njemackom!) i ona mi je dala neki drugi broj, na kojem sam uspila naci tog lika za certifikate. Sve u svemu, nasprehala sam se telefonski, i sva sam ponosna. Na telefon je najgore pricati, jer se ne mozes pomoci ni rukama ni nogama, grimasama, ni engleskim ni nicim, jer pojma nemas o sugovorniku. OK, jesam si ja pripremila salabahter sa kljucnim rijecima, da si pomognem (Bescheinigung, Urkunde, Dokument, Zertifikat... imaju sto razlicitih pojmova istog ili slicnog znacenja!), al svejedno sam ponosna (tim vise sto sam i salabahter sama napravila!). :D

Sa mojim babama se nalazim jednom tjedno, pa sprehamo, iako je to sad vec preraslo u prave babinjake, na mjesavini englesko-njemacko-cesko-talijansko-spanjolskog. (Ludmili, kostarikanki, je mama cehinja, pa Lu govori ceski - jako smijesna kombinacija)

Ponekad odem i u atelje kod svekrve, kad je ona tamo da slika. Odem do nje, pa razgovaramo na njemackom. Ona je predavala engleski i umjetnost, bila je profa, pa ima strpljenja. A i ima preko 70. Pa klaframo. Meni dobro dodje za vjezbanje, a njoj kao terapija (prica mi o svemu i svacemu, svojim roditeljima, ocu koji je poginuo u II svj. ratu, svom zivotu na Karibima i J. Americi....).

Spreham sve vise! :)