Parada

U petak smo bili u studentskom kinu gledati ´´Paradu´´. Ja sam film vec gledala ovo ljeto, u originalu, kad sam bila doma.

Neki dan nas je huzbijev kolega pozvao u kino, pa rekoh, ajd da i to vidim, sinkronizirano.

´´Parada´´ je film Srdjana Dragojevica (Mi nismo andjeli, Lepa sela lepo gore, Rane...) iz 2011. Film prikazuje grupu gay aktivista koji pokusavaju organizirati Paradu ponosa u Beogradu. Spletom tragikomicnih dogadjaja, oni se obracaju Limunu (Nikola Kojo), vlasniku zastitarske agencije i ratnom veteranu. Njemu, pak, u Beogradu svi okrecu ledja i ne moze okupiti ekipu za zastitu gay parade, pa on odluci okupiti ekipu u regiji. Limun i jedan od vodja gay aktivista Radmilo (Milos Samolov) krecu na put po zemljama bivse Jugoslavije u kojima je Limun ratovao tokom devedesetih. To je u kratko. Koga zanima, neka pogleda film, necu otkrivati detalje.

Film je, gledan u originalu, odlican, prozet balkanskim humorom, neobicnim likovima, prepun simbolike.

 Kad je film zavrsio, ekipica se slozila da je film dobar, da je tema o homoseksualcima i paradi dobro odradjena, te me ispitivali kakva je danas situacija.

Film sam sad gledala ´´njihovim´´ ocima, sinkronizirano na njemacki, i mogu reci da je, iz te perspektive, film prosjecan... Zanimljivo prikazuje problematiku gay-parada na nasim prostorima, al to je to.
Mlako je to kad ne razumiju zasto je Hrvat prihvatio poci braniti paradu, samo zato sto je Radmilo (inace veterinar) pomogao okotiti magaricu. Ili zasto su u autu i kasnije u stanu revali pjesmu Mitara Mirica:
´´Ne moze nam niko nista
jaci smo od sudbineeeeeeeeeeeee,
mogu samo da nas mrze
oni sto nas ne voleeeeeeeeeeeee...´´
(osobno me ovakva muzika ne privlaci; no u filmu se fino uklapa, melodijom i rijecima)

I zasto je Radmilov otac, mehanicar, razocaran sto mu je sin to sto jest, zamijenio ´´Hallo, Kitty´´ privjesak od auta sa onim od Crvene zvezde. I sto znace svi oni ´´ukrasi´´ u Limunovom stanu.

I ne razumiju salu kad se Hrvat, Srbin, Bosanac i Kosovar medjusobno nazivaju ustasom, cetnikom, balijom i siptarom. Vise puta, nevezano za ovaj film, su me ljudi pitali, kako je moguce da kod nas postoje kojekakvi vicevi na temelju nacionalne osnove, kad smo ratovali i sve to... Ne znam, takvi smo. Sto je bilo, bilo je, idemo dalje. Nece se nikad zaboraviti, ali zivot mora ici dalje. A zasto ne uz smijeh? Oni, pak, ovdje - nedajboze viceva sa nacistima, skinjarama... OK, znam, bilo je gadno, bili su okupatori, prestrasne stvari su se dogadjale. Al sto je kod nas bilo bolje? No, eto, oni imaju drugaciji (ili nikakav?) smisao za humor...

A tek grafiti na Radmilovom autu, kako se mijenjaju i nadopunjuju kako prolaze kroz Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Kosovo...
A razlicitost jezika i dijalekata? Na njemackom svi zvuce isto...

I razocarala sam se sto su preveli imena - Limun ima zarucnicu Biserku. Naprlitana ´´bosom nogom panj iz zemlje vadi´´ zena zmaj, vrti grdosiju Limuna oko malog prsta. Ona njega zove ´´Misko´´, on nju ´´Bisa´´. Vec je samo to za cerek! A Nijemci preveli -  ´´Miki und Pearl´´! :(

Masa stvari se izgubi sinkronizacijom. A i nerazumijevanjem i nepoznavanjem mentaliteta. Steta, jer film je bas dobar.