Neki dan je huzbi zvao prijatelja u Bremen (onog sa zutim mackom!). Macak im ima proljev. OK, velika vijest. I umjesto da razgovor bude, recimo ´´A, jadan. Pa jeste ga vodili veterinaru?´´, ´´Jesmo, dao nam je neke tablete za njega´´, ´´Pa jel sad sto bolje?´´, ´´Je, oporavlja se´´, TOCKA, lik je 15 minuta objasnjavao kako macak ima proljev, kako su sve probali, kako ovo, kako ono.
U subotu zove frendica, da u nedjelju ide nekud, navecer je nazad, pa mozemo li svratiti ujutro do stana, provjeriti njene macke. A sto, da im ne bi dlaka s repa otpala?
U nedjelju smo imali sveki i sogi na rucku, pa smo im pokazivali slike sa mora. Slikala sam i jednu otocku macku, koja se vrzmala po plazi, ljudi bi joj donosili jesti, jer se vidjelo da ima negdje mlade, vesela neka mica. Stara se skoro rasplakala, da jadna macka, da sto je nismo uzeli sa sobom? A? Zasto je jadna? I zasto bi je uzeli i zatvorili u neki zatvor od stana?
Svekrva i sogorica su jutros ujutro rano otisle u Hamburg na dva. Naravno, treba se netko pobrinut za psa. Pa smo jucer uzeli djukca k nama. Neposlusno smrdljivo stvorenje! Nocas smo zatvorili sve osim kuhinje, al je mrcina uspila otvorit dnevnu (vrata se zbog laminata ne daju skroz zatvorit), pa je neko vrijeme bila na kaucu. Usred noci sam se digla za na wc i vidila je tamo. Djipila je, spustila usi, zna mrcina da ne smije!
Dva put je skocila na sofu u radnoj, pa sam viknula na nju. Sad me se malo boji, pa slusa.
Al, cim joj okrenes ledja, skoci na kauc ili na sofu. Fuj! Svekrva mi kaze, cista je ona. Ma, moze bit cista, al ostavlja dlake i smrdi. Evo, sad lezi tu pored kompa, ne znam jel smrdi sama od sebe il se isprdila.
Ajd, nije sve tako crno, sladak je pas, samo mu fali discipline. Al, jedva cekam da ode. Sutra!
Stara je ujutro zvala, prije neg su krenule na put, da placnim glasom pita kako je njena mezimica. Ma, mislim....
I tako, jucer dok smo imali primopredaju psa, pitala sam za ovo il ono, i rekoh kako cemo ic nas dvi (pas je kuja) do grada, pa cu ic u duckas, a ona nek me ceka ispred. Skocila stara na mene, izbecila oci, ´´nein, nein, das ist unmöglich, das ist sehr gefährlich!´´ Kao, ne ostavljaj je, da je tko ne ukrade. UKRADE? Ma tko bi ukrao djukelu! Al, kao, dogadja se; ´´ne bi bilo prvi put´´. :O
Ne znam, kako vrijeme sve vise ide, sve vise mislim da je ova nacija skroz bolesna sto se tice zivotinja... Vise se brinu za njih, nego za svoju djecu. Pretjeruju...
Nema komentara:
Objavi komentar