:)

Vezano uz prijasnji post...
Neki dan sam razgovarala sa prijateljicom. Ona zivi u Italiji sa deckom Talijanom. Nesto smo pricale o djeci, kao, zamisli da obje ostanemo trudne u isto vrijeme! I provali ona - da, pa da svaka rodi sina -  tvoj nek bude Adolf, a moj Benito! I hahahahah, cerekale smo se na tu temu.
Posli sam pricala o tome sa mojom mamom - cerek!

Ispričala sam to kasnije i svekrvi - slozila je ledenu facu - uopce joj nije bilo smijesno! :D

Parada

U petak smo bili u studentskom kinu gledati ´´Paradu´´. Ja sam film vec gledala ovo ljeto, u originalu, kad sam bila doma.

Neki dan nas je huzbijev kolega pozvao u kino, pa rekoh, ajd da i to vidim, sinkronizirano.

´´Parada´´ je film Srdjana Dragojevica (Mi nismo andjeli, Lepa sela lepo gore, Rane...) iz 2011. Film prikazuje grupu gay aktivista koji pokusavaju organizirati Paradu ponosa u Beogradu. Spletom tragikomicnih dogadjaja, oni se obracaju Limunu (Nikola Kojo), vlasniku zastitarske agencije i ratnom veteranu. Njemu, pak, u Beogradu svi okrecu ledja i ne moze okupiti ekipu za zastitu gay parade, pa on odluci okupiti ekipu u regiji. Limun i jedan od vodja gay aktivista Radmilo (Milos Samolov) krecu na put po zemljama bivse Jugoslavije u kojima je Limun ratovao tokom devedesetih. To je u kratko. Koga zanima, neka pogleda film, necu otkrivati detalje.

Film je, gledan u originalu, odlican, prozet balkanskim humorom, neobicnim likovima, prepun simbolike.

 Kad je film zavrsio, ekipica se slozila da je film dobar, da je tema o homoseksualcima i paradi dobro odradjena, te me ispitivali kakva je danas situacija.

Film sam sad gledala ´´njihovim´´ ocima, sinkronizirano na njemacki, i mogu reci da je, iz te perspektive, film prosjecan... Zanimljivo prikazuje problematiku gay-parada na nasim prostorima, al to je to.
Mlako je to kad ne razumiju zasto je Hrvat prihvatio poci braniti paradu, samo zato sto je Radmilo (inace veterinar) pomogao okotiti magaricu. Ili zasto su u autu i kasnije u stanu revali pjesmu Mitara Mirica:
´´Ne moze nam niko nista
jaci smo od sudbineeeeeeeeeeeee,
mogu samo da nas mrze
oni sto nas ne voleeeeeeeeeeeee...´´
(osobno me ovakva muzika ne privlaci; no u filmu se fino uklapa, melodijom i rijecima)

I zasto je Radmilov otac, mehanicar, razocaran sto mu je sin to sto jest, zamijenio ´´Hallo, Kitty´´ privjesak od auta sa onim od Crvene zvezde. I sto znace svi oni ´´ukrasi´´ u Limunovom stanu.

I ne razumiju salu kad se Hrvat, Srbin, Bosanac i Kosovar medjusobno nazivaju ustasom, cetnikom, balijom i siptarom. Vise puta, nevezano za ovaj film, su me ljudi pitali, kako je moguce da kod nas postoje kojekakvi vicevi na temelju nacionalne osnove, kad smo ratovali i sve to... Ne znam, takvi smo. Sto je bilo, bilo je, idemo dalje. Nece se nikad zaboraviti, ali zivot mora ici dalje. A zasto ne uz smijeh? Oni, pak, ovdje - nedajboze viceva sa nacistima, skinjarama... OK, znam, bilo je gadno, bili su okupatori, prestrasne stvari su se dogadjale. Al sto je kod nas bilo bolje? No, eto, oni imaju drugaciji (ili nikakav?) smisao za humor...

A tek grafiti na Radmilovom autu, kako se mijenjaju i nadopunjuju kako prolaze kroz Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Kosovo...
A razlicitost jezika i dijalekata? Na njemackom svi zvuce isto...

I razocarala sam se sto su preveli imena - Limun ima zarucnicu Biserku. Naprlitana ´´bosom nogom panj iz zemlje vadi´´ zena zmaj, vrti grdosiju Limuna oko malog prsta. Ona njega zove ´´Misko´´, on nju ´´Bisa´´. Vec je samo to za cerek! A Nijemci preveli -  ´´Miki und Pearl´´! :(

Masa stvari se izgubi sinkronizacijom. A i nerazumijevanjem i nepoznavanjem mentaliteta. Steta, jer film je bas dobar.

U Kini jedu pse, a u Njemackoj ih kradu ispred ducana

Neki dan je huzbi zvao prijatelja u Bremen (onog sa zutim mackom!). Macak im ima proljev. OK, velika vijest. I umjesto da razgovor bude, recimo ´´A, jadan. Pa jeste ga vodili veterinaru?´´, ´´Jesmo, dao nam je neke tablete za njega´´, ´´Pa jel sad sto bolje?´´, ´´Je, oporavlja se´´, TOCKA, lik je 15 minuta objasnjavao kako macak ima proljev, kako su sve probali, kako ovo, kako ono.

U subotu zove frendica, da u nedjelju ide nekud, navecer je nazad, pa mozemo li svratiti ujutro do stana, provjeriti njene macke. A sto, da im ne bi dlaka s repa otpala?

U nedjelju smo imali sveki i sogi na rucku, pa smo im pokazivali slike sa mora. Slikala sam i jednu otocku macku, koja se vrzmala po plazi, ljudi bi joj donosili jesti, jer se vidjelo da ima negdje mlade, vesela neka mica. Stara se skoro rasplakala, da jadna macka, da sto je nismo uzeli sa sobom? A? Zasto je jadna? I zasto bi je uzeli i zatvorili u neki zatvor od stana?

Svekrva i sogorica su jutros ujutro rano otisle u Hamburg na dva. Naravno, treba se netko pobrinut za psa. Pa smo jucer uzeli djukca k nama. Neposlusno smrdljivo stvorenje! Nocas smo zatvorili sve osim kuhinje, al je mrcina uspila otvorit dnevnu (vrata se zbog laminata ne daju skroz zatvorit), pa je neko vrijeme bila na kaucu. Usred noci sam se digla za na wc i vidila je tamo. Djipila je, spustila usi, zna mrcina da ne smije!
Dva put je skocila na sofu u radnoj, pa sam viknula na nju. Sad me se malo boji, pa slusa.
Al, cim joj okrenes ledja, skoci na kauc ili na sofu. Fuj! Svekrva mi kaze, cista je ona. Ma, moze bit cista, al ostavlja dlake i smrdi. Evo, sad lezi tu pored kompa, ne znam jel smrdi sama od sebe il se isprdila.
Ajd, nije sve tako crno, sladak je pas, samo mu fali discipline. Al, jedva cekam da ode. Sutra!

Stara je ujutro zvala, prije neg su krenule na put, da placnim glasom pita kako je njena mezimica. Ma, mislim....

I tako, jucer dok smo imali primopredaju psa, pitala sam za ovo il ono, i rekoh kako cemo ic nas dvi (pas je kuja) do grada, pa cu ic u duckas, a ona nek me ceka ispred. Skocila stara na mene, izbecila oci, ´´nein, nein, das ist unmöglich, das ist sehr gefährlich!´´ Kao, ne ostavljaj je, da je tko ne ukrade. UKRADE? Ma tko bi ukrao djukelu! Al, kao, dogadja se; ´´ne bi bilo prvi put´´. :O

Ne znam, kako vrijeme sve vise ide, sve vise mislim da je ova nacija skroz bolesna sto se tice zivotinja... Vise se brinu za njih, nego za svoju djecu. Pretjeruju...

Lassen ili gelassen?

Dosla je jesen! Neki dan smo sreli neke prijatelje, pa kazu - eto, jesen, zahladilo je. Hahah, ko da je ljeta i bilo ovdje. Dva tjedna sunca se ne zove ljeto. Al, nisam nista rekla. :)

Uskoro ce biti godina dana da sam tu. Od 1.10.2011. Prosla jesen je bila predivna. Hladno, ali suncano, divota!

Par tjedana nakon dolaska krenula sam na A2 na Sveucilistu, a kasnije na B1 sa Integracijskim u Skoli za odrasle. Pa mi je vrijeme letilo. Onda smo se preselili, pa su mi bile mama i sestra, pa je doslo ljeto... Sad se sve nekako usporilo. Nema vise skole, vrijeme se kvari. Huzbi sad puno putuje, nakon ljetnog godisnjeg je bio u Engleskoj, pa u Meksiku, pa sad opet ide u Meksiko. Onda bismo isli u Italiju, kod prijatelja. Pa onda ide u Australiju, Kinu... Sve to prije pocetka prosinca... Onda bi isli doma za Bozic. Ne, krivo. Bit cemo tu za Badnjak i Bozic, jer mu dolazi buraz iz Atlante i stari sa Trinidada. Pa cemo doma na Stipanje. :) Na kolace i domacu spizuuuuu! :)
Huzbi se brine, da sam stalno sama, pa me gura nek idem dalje na njemacki. Al, nema dalje. Dalje je B2, tu vise nema gramatike, neg samo klafranje... A da dam skoro 500 eura da bih s nekim klafrala - fala, how yes no! Trazim job, makar neki mini, prijavljujem se, pa bit ce valjda nes. A tako cu i najbolje nauciti, kad cu biti prisiljena sprehati. Pa nek oni meni plate za sprehanje! :)

Sama doma ponavljam, citam, doma sve vise sprehamo. Pa tako sam neki dan naisla na glagol ´´lassen´´. Nes mi nije bilo jasno, pa sam malo prosurfala, al nisam bas nes pametno nasla. Pa sam pitala moju profu Rajnu, iz ´´Pavune´´ u Zapresicu. I potvrdila mi je moju teoriju!

Naime, ovako. Glagol ´´lassen´´ se u njemackom moze koristiti kao pomocni glagol i kao glavni glagol (e, sad, sigurno krivo koristim pojmove ´´glavni´´ i ´´pomocni´´, al ne znam kako drugacije objasniti).
Kad se koristi kao pomocni, odnosno uz neki drugi glagol, onda znaci ´´dopustiti, pustiti, dozvoliti´´. Tada perfekt tvori od indikativa prezenta od ´´haben´´ i ´´lassen´´ (ne ´´gelassen´´!).

Zum Beispiel:
Ich muss mir die Haare schneiden lassen. Moram se osisati (doslovno, ´´moram dati osisati kosu´´).
Ich lasse mir die Haare schneiden. Sisam se.
Ich habe mir die Haare schneiden lassen. Osisala sam se (´´dala sam se osisati´´).

Na istu foru, naravno, idu farben lassen, machen lassen....

E, ali ako ´´lassen´´ stoji sam, kao glavni glagol, kad znaci ´´ostaviti´´ (ima, naravno, jos drugih znacenja), onda perfekt tvori od ind.prez. od ´´haben´´ i pravog participa ´´gelassen´´.

Zum Beispiel:
Ich lasse dir 100 Eur. Ostavljam ti 100 eura.
Ich habe dir 100 Eur gelassen.  Ostavio sam ti 100 eura.
(a bas sam nasla primjer; ali neka... :))

Glagol ´´lassen´´ se cesto koristi kod prebacivanja pasiva u aktiv.

Zum Beispiel:
Kaffee wird gekocht. Kava se kuha. (´´kava biva kuhana´´)
Frau Müller lässt Kaffee kochen. Gdja Müller kuha kavu.

Nadam se da ce bar netko imati koristi od ove moje briljantne ideje. :)

Uf, gdja Müller kuha kavu, a ja moram ic kuhati rucak, vec je skoro 16.30! Odoh, pa do pisanja!

Deutsche Pünktlichkeit

Huzbi se u subotu vratio iz Meksika. Jos davno prije nam je prijatelj Stefan kupio karte za neki koncert (u sklopu festivala), pa sad vise nije bilo biranja, idemo li ili ne. Huzbi dosao doma, pojeo i ajmo - cekali su nas Stefan i ostali. Kasnili smo 5 minuta (a, sto sad - huzbi je dosao doma u 17.45, a koncert je bio zakazan za 19h - cekaj da odahne malo! - a i racunam, kad je u Hr kakav koncert, pocne sa makar pola sata zakasnjenja, pa dok se izredaju predgrupe....).

Stefan nas je dva puta zvao (!!!) dok smo vec bili na putu za grad. Halo, di gori?! U 19.05 smo bili u dvorani. Svirao je Michael Kiwanuka, britanski glazbenik. Iskreno, nikad cula za njega prije. No, koncert je bio odlican.

I tako, covjek je otpjevao par pjesama, i taman se ekipa zagrijala, kad on kaze (a bilo je tocno 20.00h!) - ´´thank you all and good night!´´ A? Nikakav bis, nikakvo zvizdanje publike ´´ocemo jos!´´. Rulja se u tisini pocela razilaziti, decki poceli rastavljati binu i odnositi instrumente. U 20.15 tamo vise nije bilo NIKOGA! Jos ja rekla huzbiju, kao, ma daj, ostat cemo, nije to valjda to. Al, bilo je. Totalno zbunjena, pitam Stefana, da sto je to sad. A on me gleda, kao, pa koncert. Kao, ni dan prije nije bilo nista duze. A?! ´´Pa da, sad slijedi drugi pjevac, u drugoj dvorani, pa to mora tako´´. A?!

Nismo isli vidjet tog drugog ´´majstora´´, nismo imali karte. Ali se na trgu gledao prijenos. Neki mrkvasti britanski djecarac, mislim da sam ga vidjela na zatvaranju Olimpijskih igara. Ed Sheeran. Nikad cula, es tut mir leid.

Eto ti sto je deutsche Pünktlichkeit. Ne moze covjek ni uzivat dugo u koncertu, jer sve mora bit po spagi.... Tjah...

Krpelji

Gledala sam jucer TV, bila je neka emisija o problematicnim tinejdjerima, ´´Die strengsten Eltern der Welt´´, na SAT1. Kao, starci imaju problema sa klincima pa ih na prevaru posalju negdje ´´boguizanogu´´ (iako, da se mene pita, to su nagradna putovanja - Kenija, Cile, Indija, Nepal, ...), u neku drugu obitelj, da se nauce postovanju. Nije tu u pitanju obicna neposlusnost, vec agresija, problemi sa skolom zakonom i tako...

I u ovoj epizodi bio je neki 17-godisnji mamlaz od 110 kila, poslali ga u Keniju u obitelj koja zivi u kucama od blata, bez struje i vode... I kaze njemu glava obitelji, stariji covjek, da treba otici po vodu 3 km daleko od kuce, pa im pomoci oko izgradnje ograde i jos neke stvari. A prasac debeli, da sta, zasto bi on ista radio, ´´ko vam je kriv sto tu zivite, sto puta je bolje u Njemackoj - nemas zavrsenu skolu, sjedis doma, gledas tv, pijes pivo, i jos za to te plate - to ti je Hartz IV´´.

E, da, Hartz IV. Spominjali su nam to na Integracijskom.
Njemacka je od 2003. do 2005. provodila reforme (Hartz I – IV), kako bi se olaksalo stvaranje novih poslova. U sklopu toga osnovala se agencije za privremeno zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit), osmislili koncepti privremenog (Minijob i Midijob), naknada za nezaposlenost i svasta nesto.

Sve u svemu, taj Hartz IV je zakon koji regulira pomoc nezaposlenima. Po ovom zakonu nakon godinu dana bez posla, gubi se pravo na naknadu za nezaposlenost (Arbeitslosengeld ) i prelazi u nizu kategoriju - nezaposlenost II, koja se svodi na socijalnu pomoc u visini od 364 eura mjesecno (iako, nama su na Integracijskom rekli da je to ukupno oko 990 eura - ukljucuje stanarinu i jos neka davanja - pare se ne dobiju na ruke, neg to nekak drukcije ide). (tko zeli, moze poskicati vise o tome na http://www.advance.hr/vijesti/analiza-njemacki-plan-u-sest-tocaka/)

Nisam strucnjak, necu ulaziti u pricu, ima tu sto caka, pluseva i minusa, ali ono sto me je zaprepastilo je takav nacin razmisljanja! Ima toga svugdje, naravno, ne samo tu u Njemackoj. Ti krpelji drustva.
Kako mozes biti ponosan na to da primas socijalnu pomoc i nemas zavrsenu skolu, hvaliti se kako super zivis na grbaci drugih, a fizicki si zdrav i sposoban? Fuj.

A jucer mi se pozalila susjeda iz stana iznad (prvi put da je samnom ´´klafrala´´! Srele smo se u prostoriji za susenje vesa, pa, htjela-ne htjela... :D). Prica mi, da se taman bila ´´rijesila´´ starije kceri i sina, ostala sa mladjom kceri, kad se sin vratio! Zivio je sa curom, al se nesto predomislio i vec je godinu dana nazad. A cura trudna, ima roditi u studenom. Tu bas nisam razumjela pricu (a nisam htjela da mi ponavlja - sto cu gurat nos u tudje stvari), jer znam nerijetko vidjeti tu curu (iako, nisam primjetila da je trudna - kad je sva nekako ´´velika´´), cesto dolazi tu, kad je bilo toplo zajedno su rostiljali iza u vrtu... Pojma. ´´Em je naporan, em kasno slusa glasnu muziku (a ja radim od 4 ujutro u bolnici!), em nista ne radi (Hartz IV!) i svadljiv je - hocu da ode!´´ :D
Jadna zena.  I ona ima krpelja.

Sjec, sjec!

Iskidali me i isjekli!

Bila sam kod dermatologice danas. Nakon poduzeg cekanja (cekala sam do 12, a u 11 sam imala zakazano), temeljito me pregledala (cak mi je i kosu cesljala) i onda rekla - ok, ajmo na rezanje! I nista, ajd, kad se mora. :D
Krenule mi ona i sestra objasnjavati, sto ce mi raditi. A ja rekoh, sto manje price, to bolje. Naime, ne volim igle. Ma, ne ne volim, nego imam nekakav iracionalni strah, da mi tlak padne i nerijetko padnem u nesvjest (vadjenje krvi mi je nocna mora!). Rekla sam im, sjeckajte, bockajte, samo nek ja nis ne vidim (i sve na njemackom!). I, ispikale me, isjekle jedan sa ledja i jedan sa sake. Oba su ok, ali, kazu, takvi obicno prerastu u nes ruzno. I sad ne smijem vjezbati nit plivati. Eh, tesko mi pada... I moram konce vaditi za 12 dana.
Nista ne boli, nisam gledala. Al osjetila sam da mi nesto rade, a onda - frrrrrr - cujem kako me siju, kako konac prolazi kroz kozu! AAAAAAAAAAAAAAAAAA! Onda mi se smucilo, fuj...

Al, eto, prezivjela sam! Jos sad prste ne osjecam, malo su ´´drveni´´, al proci ce. :)

U zavisnim recenicama, u najvecem broju slucajeva, glagol ide na kraj, i to mi je u pocetku zadavalo najvece muke. Kad god imam kakav ´´weil, ob´´ ili slicno, glagol - NA KRAJ! Prije - nikako! Posebno ako bih koristila perfekt (sastoji se od ind. prezenta pomocnog blagola haben ili sein i participa perfekta) - to bi bio kaos! U pisanju ok, al u govoru... Pffff.... Ali, bas danas sam primjetila, da ga automatski stavljam na kraj u razgovoru. :) Takodjer, imala sam i problema sa ´´Vi´´. Znaaaam, za Sie se koristi 3. lice mnozine. Lako je u teoriji. Medjutim, kad bih pricala s nekim, krenem sa Sie, al upotrijebim 3. lice jednine (isto je sie, ali ´´ona´´; s malim slovom). E, pa, i to sam uspjela srediti! :)

Treba vremena! Lako je pisati. Ali za sprehati, forme trebaju uci ´´u uho´´. Ili trebas imati vremena i zivaca za sloziti recenicu u glavi, prije neg izgovoris. A do onda ti ´´prodje voz´´! :)

In metal we trust

U petak se iselio susjed preko puta nas. Steta, on i cura mu su bili jedini normalni, od susjeda, u nasoj zgradi.
I jucer, izlazimo iz stana, a meni se otme ´´O, Boze!´´, a huzbi ce ´´S**t, now we´re f****d´´ (kad je covjek iznenadjen, svasta izgovori, pa se necu ispricavati za rjecnik). Kad ono, ta-daaaaaa:

Kasnije smo sreli djevojku koja se uselila u stan preko puta. Mala, nabita, ispirsana djevojka, tamno obojane kose, u crnom. Ima dvije macke, pa pita slazemo li se da se i one dosele (mora imati suglasnost susjeda). Naravno, macke ne smetaju, sto bi smetale. :) Nemam nista protiv kojekakvih vrsta muzike. Ali imam protiv vristanja i urlanja (sjecate se price sa ´´mentalcem´´ sa prvog kata? Buah!).

Nego, bili smo na jednom rodjendanu u petak. Sad, nakon par ´´odradjenih´´ rodjendana i ´´tuluma´´, vec mogu odbaciti neke moje teorije. Izgleda da se ne radi o njihovom neodgoju ili bezobrastini, nego je to, izgleda, dio kulture. Donjeli smo poklon, cestitku, vince. Sve je stavljeno na hrpu sa svim ostalim NEOTVORENIM poklonima (ne znam, mene su doma ucili da se poklon odmah otvori, ili bar tijekom veceri, da se mozes lijepo zahvaliti). Posjedani smo u sobu, bez muzike, sa ljudima koji su se nervozno i sutljivo meskoljili na svojim sjedalicama. Netko se osokolio da razbije led i potakne razgovor, pa je redom pitao pozvane, odakle se znaju sa slavljenicom. ´´Sa posla´´, ´´iz skole´´, ´´sa prakse´´. Tocka. Muk. Pojeli smo ponudjeno, u tisini. Neki su vec nakon sat vremena ustali i ispricali se da zure nekamo...

Steta, slavljenica je skroz ok curka, simpaticna. Trudila se potaknuti ekipu, al tesko je to kad pozoves ljude iz razlicitih krugova, koji se ne znaju, a, kako se cini, nit ne zele upoznati...

Zato sam nekak trula ovih dana. Budem doma tri tjedna, gdje god dodjemo, vade se rakije, vinca, ´´nu, kusaj, probaj kako je lipo, aj da nazdravimo!´´, ljudi su srdacni i topli. I onda pljuska - ovo...

No, svejedno, ne vjerujem da su svi ovakvi, to ne moze biti! Ako naidjem na iznimku, javim! ;)