Zavrsio nam je tecaj njemackog! Jedva sam docekala!
Ne samo zbog one grozne profe (u medjuvremenu smo se zalili direktorici, pa se ova popravila), ne samo zato sto mi je tesko sjediti 6 sati dok me malisa mlati u trbuhu, vec i zato sto jedva cekam imati vremena za kuhanje, pecenje, pripremu za Bozic! :)
Test je prosao, kako, ne znam, rezultate cemo imati tek krajem sijecnja.
No, nisam ovdje htjela pisati o testu. Nego jos jednoj razlici izmedju nas i nijemaca.
Necu se usuditi govoriti, odnosno, pisati opcenito jer jednostavno ne vjerujem da su svi nijemci takvi. Naime, cesto me zapanje price koje cujem od prijatelja, susjeda, poznanika.
Iznad nas zivi jedna rastavljena gospodja koja ima troje djece. Dvoje su se odselili, najmladja kcer, Laura, je ostala s njom. I onda je Laura ostala trudna, sa 17 godina. Ona sad ima 18 i malog sina. Njezin decko zivi negdje drugdje. Mali ima sad oko 5 mjeseci i staaaaalno place, i izgleda da se Laura ne moze s time nositi. Jednostavno ga pusta da tuli. Jadan mali. Pricala sam sa susjedom, i ona mi je rekla da ´´jedva ceka da se Laura sa malim odseli kod decka, jer ona to vise ne moze podnjeti´´. Moram istaknuti, da je ta zena uvijek ljubazna i cini se stvarno ok, hocu reci, nije neka besposlena Harz IV primateljica. Ta recenica me iznenadila.
Imamo jednog prijatelja, super lik. Mama mu se rastavila od starog kad su on, brat i sestra bili klinci. Sestra se kasnije udala za Amerikanca i preselila u SAD. Naravno, ostala je sa mamom i bracom u kontaktu. Medjutim, staroj je bilo ´´prenaporno odrzavati takvu vezu na daljinu sa kceri i njezino 4 djece´´, pa joj je rekla da joj se ne mora vise javljati. Molim?!
Sestra od prijateljice zivi sama sa sinom tinejdjerom, i prije godinu dana je dobila jos jedno dijete. Malo je panicarila, kako ce sve uskladiti. I ja rekoh, ajd, sigurno ce joj starci uskociti, buduci zive u istom gradu. Jok, ´´oni su nju izbacili iz kuce kad je imala 17 godina, kad je prvi put bila trudna, i od onda ne zele cut za nju´´. A?!
Na nastavi sam prekinula profu prije koji tjedan, kad je zivo raspravljala, kako je danas tesko imati djecu, te da je neki njemacki institut napravio kalkulaciju, koja kaze da jedno dijete kosta roditelje do 18 godine toliko, da su u medjuvremenu mogli kupiti veliku dvokatnicu sa autom. Zgadilo mi se to, pa sam ustala i rekla da je to sramota uopce takvo sto govoriti i racunati. Pa se sva zbunila i promumljala, da imam pravo. Imala ja pravo ili ne, takve stvari su prestrasne...
Ne razumijem takav nacin razmisljanja i ne prihvacam ga. OK, kod nas je drugi ekstrem, kod nas djeca dugo zive sa roditeljima, al to je uglavnom jer nemaju drugog izbora. U svakom slucaju, kad dodju unuci, dide i bake se uvijek rastope, jedva cekaju vidjeti unuke, cuvati ih, voditi ih u zooloski, u kazaliste. A ne kao tu, odgurivati ih i javljati se samo za praznike... Lijepo je putovati, imati ovakav il onakav auto... Al, sto ti vrijedi sve to, ako na kraju umres sam. Sto kaze moja sveki, ´´zadnje odijelo nema djepova´´.
I svakako moram dodati, da me veseli sto ce moja mama doci u veljaci, kad i nas mali smradac, da bude tu i pomogne nam.
srijeda, 18. prosinca 2013.
subota, 9. studenoga 2013.
Ja i moja jezicina
Krajem rujna sam krenula na tecaj njemackog. U skoli za odrasle su ponudili besplatan B2 kurs u trajanju od 300 sati, uz besplatan Goethe-Institut test na kraju. Besplatan, zato sto je to neki novi pilot-projekt VHS-a i BAMF-a. Svaki dan, od 8.45 do 14h. U pocetku smo imali i srijede, al sad ih vise nemamo.
I racunam ja, i tak sad imam vremena, pa jos nek polozim taj test, dobro ce mi kasnije doci certifikat.
Predavanja su nam podijeljena na dvije profe. Jedna je super, svaka joj cast, zena objasnjava samo i iskljucivo na njemackom, daje nam sinonime, radimo tekstove, vjezbamo, dobivamo zadace. Druga je... A sto da kazem, a da ne ispadnem zlocesta? Glupaca koja slusa samo svoj glas.
Ta druga je takav ocaj, da ljudi nemaju volje dolaziti kad nam ona predaje. OK, necu biti ne-fer, dobra je ona, ali za nize stupnjeve, tipa A1, A2, mozda, ajd, i B1. Na B2 se rade kompleksnije stvari, pisu tekstovi sa zavisnim recenicama, cita se i slusa sve vise. Ali ne i kod nje.
Dodatan problem jest, sto u grupi, ima nas oko 16, nismo svi na istom nivou. Ima nas koji mozemo normalno razgovarati (ok, znam, imam problema sa artiklima i nastavcima, al u globalu nisam nerazumljiva), a ima nekih, jao, ti ljudi ne znaju tri ciste blenuti, neki govore u infinitivima.
I onda dolazi problem - ta tuka od profe se spusta na njihov nivo, cita nam (ona cita, a ne mi!) tako da skoro slovka. Nakon sto nakon po ure tako slovkajuci procita tekstic od par redova, digne glavu i pita jesmo li razumili. I ekipa, zjevajuci, drekne, da jesmo. I ona svaki put odusevljeno uzvikne, ´´nevjerojatno, pa vi ste genijalci´´. Pa glupaco jedna glupa! Umjesto da nas tjeras da vise radimo, ti nas perom po guzici gladis i govoris kako je sve ok!
Naravno, ja sam se sa doticnom gospodjom poklala vec prvi tjedan. :) Ja i moja jezicina. Naime, radili smo neke vjezbe sa vremenima. I u jednoj vjezbi je bila recenica sa ´´bevor´´, sto je jasna naznaka da u toj, zavisnoj recenici, treba stajati prijeme prije onog u nezavisnoj. U ovom primjeru bili su to pluskvamperfekt i perfekt. I stavim ja plqpf u zavisnoj, i kaze ona, ´´ne, to treba biti perfekt, kao i u nezavisnoj. Evo, pise tako i u rjesenjima´´. Onda jos nismo imali knjigu, bio je to tek pocetak, pa nisam mogla i ja poskicat rjesenja. No, svejedno sam je pitala, kako to, jel mi bar moze to objasniti. Da, ne, neg to ´´dolazi sa iskustvom´´. I tu sam shiznula, i bas sam bila bezobrazna. Rekoh, ´´dass was Sie jetzt sagen ist mir ganz egal, ich glaube, dass ich Recht habe.´´ Posli sam i ja kupila knjigu. U rjesenjima je stajao PLQPF! Dakle, stara, ne znas ni rjesenja citati, al i da to stavim na stranu, jer svakom se moze dogoditi - al, nisi li ti profesorica njemackog sa dugogodisnjim iskustvom, i, na kraju krajeva, njemacki ti je materinji?!
Usput, ona je i profa spanjolskog, pa nekad ekipi koja govori spanjolski objasnjava pojmove na spanjolskom. Par puta smo je jedna makedonka i ja pitale, moze li nam i na nasim jezicima objasnit, pa se uspjenila.
Jednom sam je ispravila, rekla sam da ´´slajf-masina´´ sluzi za ´´slajfanje´´, a ´´flekserica´´ za rezanje (ona je tvrdila suprotno). Pa se nasmijala i rekla, pred cijelim razredom, ´´evo, ona se nasla mene, nijemicu, ispravljati, ko da zna bolje od mene´´. A ja, mrtvo-hladno, ´´to znam jer sam radila sa time´´. Pa je umukla. Glupaca.
Ma, ima tu jos, ne samo mojih sukoba s njom, nego i nje sa ostalima. Cak mislimo i da ima nes protic muslimana, jer je par puta jednu muslimanku bas nepravedno i ruzno poklopila, da smo se svi uzbunili i rekli joj da nema pravo to raditi...
Anyhow, da skratim. Jucer smo sa dobrom profom radili jedan primjer testa. I rezultati su bili katastrofalno losi. Ljudi su se iznervirali, da kako je to tako tesko, da je prva profa rekla da je test lagan. Eeee, da, da... I nastala je panika, jer imamo jos samo mjesec dana do testa.
I onda im je doslo iz dupeta u glavu da bi trebalo nes konkretno poduzeti, a ne se samo medjusobno zaliti. Doduse, zalili smo se mi direktno njoj, vise puta, pa drugoj profi, al nikad nista. Druga je bas jucer rekla, da nas razumije, i da je probala sa ovom pricati, al da je ova uvjerena da je bolja od nje, i ´´sto ti meni imas govoriti´´. Pa sam ja slozila pismo direktorici, svi smo se potpisali i predali u tajnistvo (disica je vec bila otisla). Fino sam to slozila, ferski, ne pljujuci po ovoj, ali sam naglasila da nas tretira ko da smo na A2 nivou i da nam to ne odgovara, pa da se nes poduzme.
Cim sam dosla doma, zove me direktorica. Da ju je tajnica zvala, pa da li joj mogu poblize objasniti problem. Pa sam joj objasnila, u fino i detaljno...
Pa, kao, ok, pricat ce ona s njom, a imat cemo i sastancic. Je, super, bas me zanima...
E, jesam mutikasa. :D
I racunam ja, i tak sad imam vremena, pa jos nek polozim taj test, dobro ce mi kasnije doci certifikat.
Predavanja su nam podijeljena na dvije profe. Jedna je super, svaka joj cast, zena objasnjava samo i iskljucivo na njemackom, daje nam sinonime, radimo tekstove, vjezbamo, dobivamo zadace. Druga je... A sto da kazem, a da ne ispadnem zlocesta? Glupaca koja slusa samo svoj glas.
Ta druga je takav ocaj, da ljudi nemaju volje dolaziti kad nam ona predaje. OK, necu biti ne-fer, dobra je ona, ali za nize stupnjeve, tipa A1, A2, mozda, ajd, i B1. Na B2 se rade kompleksnije stvari, pisu tekstovi sa zavisnim recenicama, cita se i slusa sve vise. Ali ne i kod nje.
Dodatan problem jest, sto u grupi, ima nas oko 16, nismo svi na istom nivou. Ima nas koji mozemo normalno razgovarati (ok, znam, imam problema sa artiklima i nastavcima, al u globalu nisam nerazumljiva), a ima nekih, jao, ti ljudi ne znaju tri ciste blenuti, neki govore u infinitivima.
I onda dolazi problem - ta tuka od profe se spusta na njihov nivo, cita nam (ona cita, a ne mi!) tako da skoro slovka. Nakon sto nakon po ure tako slovkajuci procita tekstic od par redova, digne glavu i pita jesmo li razumili. I ekipa, zjevajuci, drekne, da jesmo. I ona svaki put odusevljeno uzvikne, ´´nevjerojatno, pa vi ste genijalci´´. Pa glupaco jedna glupa! Umjesto da nas tjeras da vise radimo, ti nas perom po guzici gladis i govoris kako je sve ok!
Naravno, ja sam se sa doticnom gospodjom poklala vec prvi tjedan. :) Ja i moja jezicina. Naime, radili smo neke vjezbe sa vremenima. I u jednoj vjezbi je bila recenica sa ´´bevor´´, sto je jasna naznaka da u toj, zavisnoj recenici, treba stajati prijeme prije onog u nezavisnoj. U ovom primjeru bili su to pluskvamperfekt i perfekt. I stavim ja plqpf u zavisnoj, i kaze ona, ´´ne, to treba biti perfekt, kao i u nezavisnoj. Evo, pise tako i u rjesenjima´´. Onda jos nismo imali knjigu, bio je to tek pocetak, pa nisam mogla i ja poskicat rjesenja. No, svejedno sam je pitala, kako to, jel mi bar moze to objasniti. Da, ne, neg to ´´dolazi sa iskustvom´´. I tu sam shiznula, i bas sam bila bezobrazna. Rekoh, ´´dass was Sie jetzt sagen ist mir ganz egal, ich glaube, dass ich Recht habe.´´ Posli sam i ja kupila knjigu. U rjesenjima je stajao PLQPF! Dakle, stara, ne znas ni rjesenja citati, al i da to stavim na stranu, jer svakom se moze dogoditi - al, nisi li ti profesorica njemackog sa dugogodisnjim iskustvom, i, na kraju krajeva, njemacki ti je materinji?!
Usput, ona je i profa spanjolskog, pa nekad ekipi koja govori spanjolski objasnjava pojmove na spanjolskom. Par puta smo je jedna makedonka i ja pitale, moze li nam i na nasim jezicima objasnit, pa se uspjenila.
Jednom sam je ispravila, rekla sam da ´´slajf-masina´´ sluzi za ´´slajfanje´´, a ´´flekserica´´ za rezanje (ona je tvrdila suprotno). Pa se nasmijala i rekla, pred cijelim razredom, ´´evo, ona se nasla mene, nijemicu, ispravljati, ko da zna bolje od mene´´. A ja, mrtvo-hladno, ´´to znam jer sam radila sa time´´. Pa je umukla. Glupaca.
Ma, ima tu jos, ne samo mojih sukoba s njom, nego i nje sa ostalima. Cak mislimo i da ima nes protic muslimana, jer je par puta jednu muslimanku bas nepravedno i ruzno poklopila, da smo se svi uzbunili i rekli joj da nema pravo to raditi...
Anyhow, da skratim. Jucer smo sa dobrom profom radili jedan primjer testa. I rezultati su bili katastrofalno losi. Ljudi su se iznervirali, da kako je to tako tesko, da je prva profa rekla da je test lagan. Eeee, da, da... I nastala je panika, jer imamo jos samo mjesec dana do testa.
I onda im je doslo iz dupeta u glavu da bi trebalo nes konkretno poduzeti, a ne se samo medjusobno zaliti. Doduse, zalili smo se mi direktno njoj, vise puta, pa drugoj profi, al nikad nista. Druga je bas jucer rekla, da nas razumije, i da je probala sa ovom pricati, al da je ova uvjerena da je bolja od nje, i ´´sto ti meni imas govoriti´´. Pa sam ja slozila pismo direktorici, svi smo se potpisali i predali u tajnistvo (disica je vec bila otisla). Fino sam to slozila, ferski, ne pljujuci po ovoj, ali sam naglasila da nas tretira ko da smo na A2 nivou i da nam to ne odgovara, pa da se nes poduzme.
Cim sam dosla doma, zove me direktorica. Da ju je tajnica zvala, pa da li joj mogu poblize objasniti problem. Pa sam joj objasnila, u fino i detaljno...
Pa, kao, ok, pricat ce ona s njom, a imat cemo i sastancic. Je, super, bas me zanima...
E, jesam mutikasa. :D
petak, 25. listopada 2013.
Hrvatska : Finska - 1 : 0
Ovo ljeto smo bili samo jedan tjedan... ne, malo vise... 10 dana u Hrvatskoj. Mislili smo ostati duze, ali smo se morali ranije vratiti zbog nekih obaveza... No, ajd, bolje ista nego nista.
Prvi tjedan su s nama bili prijatelji iz Njemacke. Daniel, radi sa huzbijem, i cura mu, Anna, Finkinja. Oboje bijeli ko jogurti. Jaaaako im se svidila nasa obala (pfff, naravno!), pomidorice su jeli ko jabuke, jeli smo frisku ribu, paprike, breskve, sve domace, puno okusa.
Anna i ja smo pobrstile babinu smokvu. Anna nikad prije (NIKAD PRIJE!) nije jela friske smokve! Davila se u njima! Svaki dan smo isle do vrta, ubrale po zdjelu smokava. A stric nam je dao i friske bajame, pa su tukli. I nisu ih ocarale samo delicije nego i - vinska kvasina! A tek rakija od rogaca... Bili su rumeni ko jabuke, sto od sunca, sto od rakije i vina! :)
Anna mi je rekla da oni imaju ljetnikovac negdje na nekom jezeru u Finskoj, da je super, isto se moze kupati, pa sauna... Je, lijepo, al, ne znam jel se moze usporediti sa nasim morem i suncem. I da je nasa hrana malo podsjeca na njihovu, jer ni oni ne zacinjaju puno. Pa, sad, da se moze nasa mediteranska ´´spiza´´ usporedit sa finskom, hm, neee znam bas...
U svakom slucaju, oni su se vracali par dana prije nas, avionom, rumeni, tuzni i pokisli, a mi smo kasnije isli autom, nakrcani. Maslinovo ulje, smokve (friske i suhe), pekmez od smokava, kvasina, vino, slane srdele, paski sir... Naravno, i Napolitanke, Cedevita, mamina kadulja i pekmezi, friski bob, blitva, roskani, salsa... I sve se to sad trosi ´´na kapaljku´´, posebno maslinovo ulje. Ima da mi traje do slijedece posjete mojih meni, kad ce mi doniti novo. Jer, s obzirom na moju skembu, za Bozic ostajemo tu. Opet. Na zalost. No, doc ce mi sestra. Mama ce mi doc u veljaci, kad i beba. :)
Sve u svemu, i dalje mi, naravno, fali dom, al, ajd, nije ni ova Njemacka tako daleko. Sto bi da smo u Kanadi? Eh...
Prvi tjedan su s nama bili prijatelji iz Njemacke. Daniel, radi sa huzbijem, i cura mu, Anna, Finkinja. Oboje bijeli ko jogurti. Jaaaako im se svidila nasa obala (pfff, naravno!), pomidorice su jeli ko jabuke, jeli smo frisku ribu, paprike, breskve, sve domace, puno okusa.
Anna mi je rekla da oni imaju ljetnikovac negdje na nekom jezeru u Finskoj, da je super, isto se moze kupati, pa sauna... Je, lijepo, al, ne znam jel se moze usporediti sa nasim morem i suncem. I da je nasa hrana malo podsjeca na njihovu, jer ni oni ne zacinjaju puno. Pa, sad, da se moze nasa mediteranska ´´spiza´´ usporedit sa finskom, hm, neee znam bas...
U svakom slucaju, oni su se vracali par dana prije nas, avionom, rumeni, tuzni i pokisli, a mi smo kasnije isli autom, nakrcani. Maslinovo ulje, smokve (friske i suhe), pekmez od smokava, kvasina, vino, slane srdele, paski sir... Naravno, i Napolitanke, Cedevita, mamina kadulja i pekmezi, friski bob, blitva, roskani, salsa... I sve se to sad trosi ´´na kapaljku´´, posebno maslinovo ulje. Ima da mi traje do slijedece posjete mojih meni, kad ce mi doniti novo. Jer, s obzirom na moju skembu, za Bozic ostajemo tu. Opet. Na zalost. No, doc ce mi sestra. Mama ce mi doc u veljaci, kad i beba. :)
Sve u svemu, i dalje mi, naravno, fali dom, al, ajd, nije ni ova Njemacka tako daleko. Sto bi da smo u Kanadi? Eh...
četvrtak, 24. listopada 2013.
Kako mi je Njemacka ipak omilila
Fijuuuu, kako vrijeme leti!
Moje zadnje javljanje je bilo za Uskrs. Sramota! Iskreno govoreci (pisuci), bila sam lijena. Jest da je bilo jos sto stvari ´´sa strane´´, al glavni krivac je lijenost.
Dakle, da vidimo i pretresemo malo situaciju...
Posli Uskrsa sam bila na jos par razgovora za posao. Za jedan sam cak prosla dva kruga, al onda ipak ´´zao nam je, vise srece slijedeci put´´. Heh, slijedeci put ce bit dosta kasnije, jer - tadaaaaaaaaaaa - u veljaci postajem mama! :)
Taman sam bila frisko trudna kad smo isli u Kanadu. 10 sati leta = 10 sati muke. Lijepa je Kanada, sve u svemu, ali moja prva asocijacija na nju mi je - mucnina! No, ajd, da nije sve tako mucno, opisat cu vam ukratko sto je bilo...
Bili smo kod huzbijevog strica. I u tih dva tjedna koliko smo bili tamo, bili smo ´´glavna atrakcija iz Europe´´! Naime, od cijele familije, samo moj huzbi, sestra mu, brat i mama zive u Europi. Ostali su u Kanadi, SAD-u i na Trinidadu. Hihi, pricali smo na engleskom (iako, stalno su mi dolazile njemacke rijeci na pamet!), pa su me pitali odakle mi naglasak. A iz skole, odakle bi! :D Oni uglavnom pricaju triny, engleski sa karibskim naglaskom. U pocetku mi je bilo tesko pratiti ih, al posli sam se naviknula. ´´Something else, boy, something else!´´. :D
Uncle Charles je u penziji, pa se posvetio onom sto voli – vrtlarenje. Uzgaja povrce, organsko, i prodaje. Pa smo mu pomagali u berbi. Tu sam prvi puta vidjela da ljudi stvarno kupuju ´´organski, bio, eko´´, izdvajaju masne pare za to. Kod nas to tek pocinje, u Njemackoj vec duze postoji, al, stajaznam, ne vjerujem ja bas u to. U Njemackoj svako malo izbije kakav skandal upravo oko toga, a pisalaa sam vam o tome, tako da – bio/ne-bio, mislim da je isto.
Vrt im je ogroman, imaju gredice sa pomidorima, graskom, kojekakvom salatom, kineskim zeljem, paprikom.... I imaju dva konja, i staje. I nekakvu okokucno-kucnu macketinu. Kazu da im dolaze i kolibriji! E, to mene zanima! :) Tamo sam vidjela par, al uspila sam uslikati jednoga tek kasnije, u Viktoriji.
Bili u Vancouveru, turisticki. Grad je, zapravo, nista puno veci od Zagreba. Dosta zelenila, brodova, i Kineza na bacanje. Ne bi da smo u srcu Kine. Isli smo kao pravi turisti, nekim busom sa vodicem. I dobro da jesmo, sve smo vidjeli, obisli, English Bay, Downtown, Vancouver Art Gallery, Stanley Park, Queen Elizabeth Park, indijanske stupove... Bili smo i u Viktoriji, glavnom gradu BC-a. Jaaaako sladak gradic, na otoku Vancouver. Do tamo smo putovali trajektom, dva sata. Pa sam uspila uslikati i bjeloglave orlove! :) A tamo sve zeleno, parkovi, brodovi. Sunce upeklo, izgorila sam ko sibica! A ne skuzis, jer stalno puse nekakav vjetar.
U ducanima im je sve veliko. Npr., nemas malu bocu vode od pola litre, neg od 951ml (ne kuzim kako su dosli na tu mjeru). Secer, brasno, sve je od 2kg na vise. A izbora za krepat. Sa glutenom, bez glutena, od psenice, od pojma-nemam-kakvih zitarica, sa laktozom, bez laktoze.... I ljudi to kupuju!
Uglavnom smo putovali busom i metroom (Skytrain). Kad smo izlazili iz busa, svi su zahvaljivali vozacu na voznji. "Hvala, hvala, molim, hvala". A kad smo ulazili, bio je vani red, stvorio se i prije neg je bus dosao. Ko za kruh, ekipa je mirno u redu stajala. I onda jedan po jedan ulazili. A? Ne kao kod nas na Balkanu, ´´udri ga, ubij ga´´.
Bili smo i u dva ornitoloska rezervata, naravno. :) U jednom sam se skoro posvadila sam volonterom koji nam je pokazivao ptice. Mislim, tvrdi mi da je ´´buzzard´´ vrsta sove. Te da je neka mala kukuvija najveca sova u regiji. Daj, mali, imas ti jos puno zganaca papati. OK, jest on volonter, al daj ili nauci nes, il suti, ak ne znas... A ja i moja jezicina.
Charles stalno istice kojekakve prednosti Kanade, ima se posla, ako se radi, moze se zaraditi i pristojno zivjeti. I istina je. Doduse, prvo moras proci birokratski zrvanj.
A stajaznam, je tamo lijepo, uređeno, ljudi su lezerniji od Nijemaca, klima je ok, zimi imaju tek malo snijega.
No, meni je predaleko. Koliko god Njemacka bila ovakva ili onakva, bar je blizu. Tako da mozemo bar tri puta godisnje zapalit doma. Barem za Uskrs, ljeto i Bozic. A sto da smo tu? Onih 10 i po sati leta su me fizicki ubila. Da ne spominjem troskove.
I sto kad dodju klinci? Pa da vide didu i baku jednom u dvi godine... Ne, ne, nekako mi se cijela prica ne svidja, unatoc svim prednostima.
A i nekako kontam, mozda će i u Hr bit bolje, ne tako brzo, doduse. Ne trebaju nam velike pare i karijere. Dok imam para i vremena za obitelj, za ic doma vise od jednog puta godisnje, meni je dobro.
Sve u svemu, lijepa dva tjedna. Kanada je cool, ljudi su lezerni, ima se posla. Ali, ne znam, ne mogu tocno ubosti u necto, ali - jedva sam cekala doci doma. Lijepa je Kanada, ali je predaleko. Njemacka kakva je da je, bar je blizu Hrvatskoj. Sve u svemu, u nedjelju, dva tjedna posli, smo se vratili, a vremenska razlika nas je dosta dugo ´´prala´´.
Idem sad, al javim se. Ne za koji mjesec, vec uskoro. :)
Moje zadnje javljanje je bilo za Uskrs. Sramota! Iskreno govoreci (pisuci), bila sam lijena. Jest da je bilo jos sto stvari ´´sa strane´´, al glavni krivac je lijenost.
Dakle, da vidimo i pretresemo malo situaciju...
Posli Uskrsa sam bila na jos par razgovora za posao. Za jedan sam cak prosla dva kruga, al onda ipak ´´zao nam je, vise srece slijedeci put´´. Heh, slijedeci put ce bit dosta kasnije, jer - tadaaaaaaaaaaa - u veljaci postajem mama! :)
Taman sam bila frisko trudna kad smo isli u Kanadu. 10 sati leta = 10 sati muke. Lijepa je Kanada, sve u svemu, ali moja prva asocijacija na nju mi je - mucnina! No, ajd, da nije sve tako mucno, opisat cu vam ukratko sto je bilo...
Bili smo kod huzbijevog strica. I u tih dva tjedna koliko smo bili tamo, bili smo ´´glavna atrakcija iz Europe´´! Naime, od cijele familije, samo moj huzbi, sestra mu, brat i mama zive u Europi. Ostali su u Kanadi, SAD-u i na Trinidadu. Hihi, pricali smo na engleskom (iako, stalno su mi dolazile njemacke rijeci na pamet!), pa su me pitali odakle mi naglasak. A iz skole, odakle bi! :D Oni uglavnom pricaju triny, engleski sa karibskim naglaskom. U pocetku mi je bilo tesko pratiti ih, al posli sam se naviknula. ´´Something else, boy, something else!´´. :D
Uncle Charles je u penziji, pa se posvetio onom sto voli – vrtlarenje. Uzgaja povrce, organsko, i prodaje. Pa smo mu pomagali u berbi. Tu sam prvi puta vidjela da ljudi stvarno kupuju ´´organski, bio, eko´´, izdvajaju masne pare za to. Kod nas to tek pocinje, u Njemackoj vec duze postoji, al, stajaznam, ne vjerujem ja bas u to. U Njemackoj svako malo izbije kakav skandal upravo oko toga, a pisalaa sam vam o tome, tako da – bio/ne-bio, mislim da je isto.
Vrt im je ogroman, imaju gredice sa pomidorima, graskom, kojekakvom salatom, kineskim zeljem, paprikom.... I imaju dva konja, i staje. I nekakvu okokucno-kucnu macketinu. Kazu da im dolaze i kolibriji! E, to mene zanima! :) Tamo sam vidjela par, al uspila sam uslikati jednoga tek kasnije, u Viktoriji.
Bili u Vancouveru, turisticki. Grad je, zapravo, nista puno veci od Zagreba. Dosta zelenila, brodova, i Kineza na bacanje. Ne bi da smo u srcu Kine. Isli smo kao pravi turisti, nekim busom sa vodicem. I dobro da jesmo, sve smo vidjeli, obisli, English Bay, Downtown, Vancouver Art Gallery, Stanley Park, Queen Elizabeth Park, indijanske stupove... Bili smo i u Viktoriji, glavnom gradu BC-a. Jaaaako sladak gradic, na otoku Vancouver. Do tamo smo putovali trajektom, dva sata. Pa sam uspila uslikati i bjeloglave orlove! :) A tamo sve zeleno, parkovi, brodovi. Sunce upeklo, izgorila sam ko sibica! A ne skuzis, jer stalno puse nekakav vjetar.
Uglavnom smo putovali busom i metroom (Skytrain). Kad smo izlazili iz busa, svi su zahvaljivali vozacu na voznji. "Hvala, hvala, molim, hvala". A kad smo ulazili, bio je vani red, stvorio se i prije neg je bus dosao. Ko za kruh, ekipa je mirno u redu stajala. I onda jedan po jedan ulazili. A? Ne kao kod nas na Balkanu, ´´udri ga, ubij ga´´.
Bili smo i u dva ornitoloska rezervata, naravno. :) U jednom sam se skoro posvadila sam volonterom koji nam je pokazivao ptice. Mislim, tvrdi mi da je ´´buzzard´´ vrsta sove. Te da je neka mala kukuvija najveca sova u regiji. Daj, mali, imas ti jos puno zganaca papati. OK, jest on volonter, al daj ili nauci nes, il suti, ak ne znas... A ja i moja jezicina.
Charles stalno istice kojekakve prednosti Kanade, ima se posla, ako se radi, moze se zaraditi i pristojno zivjeti. I istina je. Doduse, prvo moras proci birokratski zrvanj.
A stajaznam, je tamo lijepo, uređeno, ljudi su lezerniji od Nijemaca, klima je ok, zimi imaju tek malo snijega.
No, meni je predaleko. Koliko god Njemacka bila ovakva ili onakva, bar je blizu. Tako da mozemo bar tri puta godisnje zapalit doma. Barem za Uskrs, ljeto i Bozic. A sto da smo tu? Onih 10 i po sati leta su me fizicki ubila. Da ne spominjem troskove.
I sto kad dodju klinci? Pa da vide didu i baku jednom u dvi godine... Ne, ne, nekako mi se cijela prica ne svidja, unatoc svim prednostima.
A i nekako kontam, mozda će i u Hr bit bolje, ne tako brzo, doduse. Ne trebaju nam velike pare i karijere. Dok imam para i vremena za obitelj, za ic doma vise od jednog puta godisnje, meni je dobro.
Sve u svemu, lijepa dva tjedna. Kanada je cool, ljudi su lezerni, ima se posla. Ali, ne znam, ne mogu tocno ubosti u necto, ali - jedva sam cekala doci doma. Lijepa je Kanada, ali je predaleko. Njemacka kakva je da je, bar je blizu Hrvatskoj. Sve u svemu, u nedjelju, dva tjedna posli, smo se vratili, a vremenska razlika nas je dosta dugo ´´prala´´.
Idem sad, al javim se. Ne za koji mjesec, vec uskoro. :)
četvrtak, 4. travnja 2013.
Uskrs, dokumenti i hladnoca
Sretan Uskrs, sa zakasnjenjem! :)
Nadam se da ste uzivali u sunkicama, mladoj kapulici, jajcima i kolacima!
Mi jesmo, ovaj put. Bili smo doma, u Zapresicu. I bas jucer prebacujem slike sa fotica na komp, pa gledam, imam mapu ´´Uskrs 2011´´, a ´´2012´´ fali. Naravno da je nema, kad prosle godine nismo imali normalan Uskrs, nego smo se smrzavali, gladni, u Bremenu (http://deutschlernenpavuna.blogspot.de/2012/04/sretan-uskrs-jest-da-kasnim-no-nisam.html)!
E, al ovaj put smo papali finu spizu. :)
.jpg)
Nismo dugo bili, tek par dana, tako da se nisam svima stigla javiti. Jer sam morala promijeniti prezime. Naime, jos prije sam pitala u nasem maticnom uredu u Zapresicu, kad moram prijaviti brak i mijenjati dokumente. ´´Ma, jooooj, pa to kad cete imati vremena, pa nije to hitno, neki to naprave tek par godina poslije´´. Pa racunam, ako njima nije hitno, nije ni meni. Cekat cu dok udjemo u EU, pa mi putovnica i tak nece vise trebati, a osobnu cu promijeniti kad istekne. Je, vraga! Neki dan, nesto sam tu u Gö imala obaviti na policiji, pa su mi rekli da moram mijenjati putovnicu.
I tako, kad sam dosla u HR, imala sam na sto utrositi vrijeme i pare. Prvo maticni ured (prijava braka, vjencani list, izmjena domovnice (nisam znala da se i to mora!)), pa slikanje za osobnu i pasos, pa policija i posta - prijava za novu osobnu, pa Zagreb - prijava za putovnicu, onu brzinsku. Izvozala sam se po najvecoj mecavi, nacekala po postama i uredima, ostavila silu novaca za biljege i pristojbe, ali - imam novu putovnicu! Biometrijsku! :) Osobnu cu dici kad cu slijedeci put ici u HR. Racunala sam, ma sto ce mi novi pasos, kad cemo uskoro u EU. Eh, trebat ce mi. U srpnju letimo u Kanadu na dva tjedna, huzbi ima tamo obitelj, pa ce mi trebati.
I dalje je hladno... No, vidila sam da ni doma nije bolje, pa mi je nekako lakse. Ali, dosta mi je vise, hocu sunce, hocu temperature iznad 15 stupnjeva... Bas sam jucer gledala na TV, Nijemci su zabrinuti, pripremili su flance za sadnju, ali nitko ne kupuje, jer je hladno. A i dosle su im ptice selice iz Afrike, pa sad gladuju. Ptice selice, ne Nijemci. :)
Nadam se da ste uzivali u sunkicama, mladoj kapulici, jajcima i kolacima!
Mi jesmo, ovaj put. Bili smo doma, u Zapresicu. I bas jucer prebacujem slike sa fotica na komp, pa gledam, imam mapu ´´Uskrs 2011´´, a ´´2012´´ fali. Naravno da je nema, kad prosle godine nismo imali normalan Uskrs, nego smo se smrzavali, gladni, u Bremenu (http://deutschlernenpavuna.blogspot.de/2012/04/sretan-uskrs-jest-da-kasnim-no-nisam.html)!
E, al ovaj put smo papali finu spizu. :)
.jpg)
I tako, kad sam dosla u HR, imala sam na sto utrositi vrijeme i pare. Prvo maticni ured (prijava braka, vjencani list, izmjena domovnice (nisam znala da se i to mora!)), pa slikanje za osobnu i pasos, pa policija i posta - prijava za novu osobnu, pa Zagreb - prijava za putovnicu, onu brzinsku. Izvozala sam se po najvecoj mecavi, nacekala po postama i uredima, ostavila silu novaca za biljege i pristojbe, ali - imam novu putovnicu! Biometrijsku! :) Osobnu cu dici kad cu slijedeci put ici u HR. Racunala sam, ma sto ce mi novi pasos, kad cemo uskoro u EU. Eh, trebat ce mi. U srpnju letimo u Kanadu na dva tjedna, huzbi ima tamo obitelj, pa ce mi trebati.
I dalje je hladno... No, vidila sam da ni doma nije bolje, pa mi je nekako lakse. Ali, dosta mi je vise, hocu sunce, hocu temperature iznad 15 stupnjeva... Bas sam jucer gledala na TV, Nijemci su zabrinuti, pripremili su flance za sadnju, ali nitko ne kupuje, jer je hladno. A i dosle su im ptice selice iz Afrike, pa sad gladuju. Ptice selice, ne Nijemci. :)
srijeda, 20. ožujka 2013.
Nikaragva, Magdeburg i ´´basic´´ njemacki
Jucer kad sam isla iz grada srela sam kolegu sa A2 tecaja kojeg smo imali na Faxu. José iz Nikaragve! Nismo se vidjeli jos od tog tecaja, godinu dana, pa smo otisli na kavu i cavrljali.
Pricali smo iskljucivo na njemackom. I mogu reci da mi je lakse pricati njemacki s njim, nego s Nijemcima. Mozda zato sto nam je njemacki ´´basic´´. :) Mnogi kazu da je njemacki jezik jezik literature, buduci ima stooo tisuca razlicitih rijeci za istu stvar! A mi, pak, se drzimo pravila ´´jedna rijec - jedno znacenje´´ i bok. Njegov rjecnik je veci od mojeg, buduci on sad tu studira, no mogu reci da ne kaskam puno za njim... Izgovor mu je, doduse, malo zeznut, buduci B nerijetko izgovori kao V, ali to sam primijetila i kod Ludmile iz Kostarike. Bit ce da je to utjecaj spanjolskog. :)
Dosao je iz Nikaragve, kaze da je tamo koma. Tu u Gö ima ujaka i ujnu, kod kojih je bio neko vrijeme. Roditelji mu ne mogu financijski pomoci, tako da je, cim je dobio dozvolu da moze raditi, radio kojekakve poslice, na benzinskim pumpama i slicno. Nije dobio mjesto na Faxu u Göttingenu, nego u Magdeburgu, u pokrajini Saska-Anhalt, istocnom dijelu Njemacke. Moj huzbi je komentirao kasnije ´´Ist er verrückt geworden?! Er ist sehr mutig!´´. Kao, zar je poludio? Hrabar je! Naime, posebno u Magdeburgu je jaka desnica, imaju dosta nacista. I cesti su prosvjedi i sukobi desnicara i ljevicara.
U sijecnju je bilo tocno 68. godina od bombardiranja Magdeburga, te se gotovo 5 000 ljudi okupilo protiv neonacista koji su se okupili u tom gradu kako bi marsirali u sklopu obiljezavanja bombardiranja tog grada 1945. godine.
Kaze José, nerijetko se dogadjaju takve stvari, a ovo je bio jedan od vecih sukoba. Tada nije izasao van, kako mu je cimer preporucio, buduci je jednom skoro dobio po bubrezima od nekih kretena. A José, htio-ne htio, ne moze se ´´utopiti´´ u masi, buduci bas izgleda kao pravi Juznoamerikanac (ok, ok, Nikaragva je u Centralnoj Americi, no ono sto zelim reci, jest da izgleda kao, npr., netko iz plemena Inka).
A stvarno neki divan grad za strance.... :(
I tako, prica José da ga predavanja i ispiti dosta umore, ne toliko samo gradivo, koliko jezik. I slozili smo se da Nijemci masu ´´gutaju´´ te brzo govore, pa ih je tesko nekad razumjeti. :D Pismeni ispiti mu nisu problem, ali usmeni da su koma.... No, ide mu. Vjerujem da ulaze 150% od sebe, jer stvarno zeli uspjeti i ostati. ´´Nemam se gdje vratiti. U Nikaragvu? Rado, ali cemu? Nema se posla.´´ Nije bio doma otkad je dosao u Njemacku, od 8. mjeseca 2011 - sve novce koje zaradi ulaze u skolovanje. ´´Kad skupim za kartu, ici cu doma, al nece to biti tako brzo´´. Kad zavrsi fax, vratit ce se u Göttingen, tu mu je djevojka, a i mirnije je. Göttingen je ljevicarski grad. :)
Bas mi je drago da sam ga srela jucer. Snalazi se, uci, studira, kloni se budala, i uvijek ima osmjeh na licu. Svaka mu cast!
Pricali smo iskljucivo na njemackom. I mogu reci da mi je lakse pricati njemacki s njim, nego s Nijemcima. Mozda zato sto nam je njemacki ´´basic´´. :) Mnogi kazu da je njemacki jezik jezik literature, buduci ima stooo tisuca razlicitih rijeci za istu stvar! A mi, pak, se drzimo pravila ´´jedna rijec - jedno znacenje´´ i bok. Njegov rjecnik je veci od mojeg, buduci on sad tu studira, no mogu reci da ne kaskam puno za njim... Izgovor mu je, doduse, malo zeznut, buduci B nerijetko izgovori kao V, ali to sam primijetila i kod Ludmile iz Kostarike. Bit ce da je to utjecaj spanjolskog. :)
Dosao je iz Nikaragve, kaze da je tamo koma. Tu u Gö ima ujaka i ujnu, kod kojih je bio neko vrijeme. Roditelji mu ne mogu financijski pomoci, tako da je, cim je dobio dozvolu da moze raditi, radio kojekakve poslice, na benzinskim pumpama i slicno. Nije dobio mjesto na Faxu u Göttingenu, nego u Magdeburgu, u pokrajini Saska-Anhalt, istocnom dijelu Njemacke. Moj huzbi je komentirao kasnije ´´Ist er verrückt geworden?! Er ist sehr mutig!´´. Kao, zar je poludio? Hrabar je! Naime, posebno u Magdeburgu je jaka desnica, imaju dosta nacista. I cesti su prosvjedi i sukobi desnicara i ljevicara.
U sijecnju je bilo tocno 68. godina od bombardiranja Magdeburga, te se gotovo 5 000 ljudi okupilo protiv neonacista koji su se okupili u tom gradu kako bi marsirali u sklopu obiljezavanja bombardiranja tog grada 1945. godine.
A stvarno neki divan grad za strance.... :(
I tako, prica José da ga predavanja i ispiti dosta umore, ne toliko samo gradivo, koliko jezik. I slozili smo se da Nijemci masu ´´gutaju´´ te brzo govore, pa ih je tesko nekad razumjeti. :D Pismeni ispiti mu nisu problem, ali usmeni da su koma.... No, ide mu. Vjerujem da ulaze 150% od sebe, jer stvarno zeli uspjeti i ostati. ´´Nemam se gdje vratiti. U Nikaragvu? Rado, ali cemu? Nema se posla.´´ Nije bio doma otkad je dosao u Njemacku, od 8. mjeseca 2011 - sve novce koje zaradi ulaze u skolovanje. ´´Kad skupim za kartu, ici cu doma, al nece to biti tako brzo´´. Kad zavrsi fax, vratit ce se u Göttingen, tu mu je djevojka, a i mirnije je. Göttingen je ljevicarski grad. :)
Bas mi je drago da sam ga srela jucer. Snalazi se, uci, studira, kloni se budala, i uvijek ima osmjeh na licu. Svaka mu cast!
ponedjeljak, 4. ožujka 2013.
´´Rođo-komerc´´
Ovo vam moram ispricati!
Jednom, prosle godine, sam se natjecala za mjesto visokog tehnicara tu na Sveucilistu, u jednom labosu. Iako sam odgovarala strukom i svime, nisu me primili, jer sam bila ´´prekvalificirana´´. Voditeljica labosa me htjela uzeti, no, iako je voditeljica i iako je njezin projekt i labos i novci, zadnju rijec ima netko drugi (konkretno ovdje, odvjetnica).
Nema veze, mislim si, nije prvi ni zadnji put. Sa voditeljicom sam ostala u kontaktu, nalazimo se na kavama.
I sad na zadnjoj kavi, u subotu, pitam ju ja, da koga je na kraju dobila? Sjecam se da je onda, prije nego su joj ikoga odobrili, bila u komi, jer je imala na biranje jednog hotelijera koji je ´´promijenio´´ struku taman mjesec dana prije prijave za taj posao, jednu curu iz frizerske skole (kao, ´´kemijski tehnicar´´) i tako neke likove.
Kaze mi ona, ´´ma, nista me ne pitaj, i danas sam ljuta´´.
Naime, posao je dobila neka zenska koja nije ni na razgovoru bila, nego je netko umjesto nje dosao na razgovor. UMJESTO nje? Koja fora, poslala nekog drugog na razgovor... I jos dobila posao! Buahahah!
Kaze mi prijateljica, ´´trazila sam nekog tko ili nema puno iskustva, pa da ga mozemo nauciti, ili nekog tko je vec radio slicno´´. A ova je radila sa hidrama, a ne sa misevima, i sad uporno gura po svojem, sto se tice metoda.
Nevjerojatno!
Eto, i onda se zapad grozi da kako kod nas, na Balkanu, vlada ´´rođo-komerc´´! Reci ce Nijemac, ´´toga kod nas nema´´. Ajde, prijatelju, ne lazi....
Jednom, prosle godine, sam se natjecala za mjesto visokog tehnicara tu na Sveucilistu, u jednom labosu. Iako sam odgovarala strukom i svime, nisu me primili, jer sam bila ´´prekvalificirana´´. Voditeljica labosa me htjela uzeti, no, iako je voditeljica i iako je njezin projekt i labos i novci, zadnju rijec ima netko drugi (konkretno ovdje, odvjetnica).
Nema veze, mislim si, nije prvi ni zadnji put. Sa voditeljicom sam ostala u kontaktu, nalazimo se na kavama.
I sad na zadnjoj kavi, u subotu, pitam ju ja, da koga je na kraju dobila? Sjecam se da je onda, prije nego su joj ikoga odobrili, bila u komi, jer je imala na biranje jednog hotelijera koji je ´´promijenio´´ struku taman mjesec dana prije prijave za taj posao, jednu curu iz frizerske skole (kao, ´´kemijski tehnicar´´) i tako neke likove.
Kaze mi ona, ´´ma, nista me ne pitaj, i danas sam ljuta´´.
Naime, posao je dobila neka zenska koja nije ni na razgovoru bila, nego je netko umjesto nje dosao na razgovor. UMJESTO nje? Koja fora, poslala nekog drugog na razgovor... I jos dobila posao! Buahahah!
Kaze mi prijateljica, ´´trazila sam nekog tko ili nema puno iskustva, pa da ga mozemo nauciti, ili nekog tko je vec radio slicno´´. A ova je radila sa hidrama, a ne sa misevima, i sad uporno gura po svojem, sto se tice metoda.
Nevjerojatno!
Eto, i onda se zapad grozi da kako kod nas, na Balkanu, vlada ´´rođo-komerc´´! Reci ce Nijemac, ´´toga kod nas nema´´. Ajde, prijatelju, ne lazi....
subota, 2. ožujka 2013.
Škiljo
Huzbi se vratio doma u srijedu navečer. Od onda nismo čuli nikakvo kucanje, nikakvu zvonjavu, računali smo da je onaj škiljo odustao.
Sinoć nismo spustili rolete (nekako, kad ih spustim, osjećam se kao u kutiji) u dnevnoj. I, ta-daaaaa, jutros tresem posteljinu, a pod prozorom dnevne - vrtni stolac! I to odmah pod prozorom, skroz blizu, niti dva pedlja od zida!
Zvali smo policiju, prijavili što je bilo. Također smo napisali pisamce, isprintali u par primjeraka i pokeljili po kvartu, da susjedi budu svjesni, da zovu policiju ako ikoga vide (taj vrt iza zgrade dijelio sa jos 5 ulaza).
I ništa, kupili smo onu lampu sa senzorom, i zalijepili je na gornji dio okvira prozora. Piše na uputama, da se pali kad netko prođe u blizini od 5 m.
E, pa, čim se upali, letimo van i mlatimo koga god uhvatimo iza zgrade! Bas sam nekako ratoborna danas, bolje da se ne pojavi, inače mu se ne piše dobro!
Sinoć nismo spustili rolete (nekako, kad ih spustim, osjećam se kao u kutiji) u dnevnoj. I, ta-daaaaa, jutros tresem posteljinu, a pod prozorom dnevne - vrtni stolac! I to odmah pod prozorom, skroz blizu, niti dva pedlja od zida!
Zvali smo policiju, prijavili što je bilo. Također smo napisali pisamce, isprintali u par primjeraka i pokeljili po kvartu, da susjedi budu svjesni, da zovu policiju ako ikoga vide (taj vrt iza zgrade dijelio sa jos 5 ulaza).
I ništa, kupili smo onu lampu sa senzorom, i zalijepili je na gornji dio okvira prozora. Piše na uputama, da se pali kad netko prođe u blizini od 5 m.
E, pa, čim se upali, letimo van i mlatimo koga god uhvatimo iza zgrade! Bas sam nekako ratoborna danas, bolje da se ne pojavi, inače mu se ne piše dobro!
srijeda, 27. veljače 2013.
Uhoda
Nama stvarno nije dosadno!
Neki dan, huzbi i ja gledamo tv navecer, kad netko kuca na prozor (mi smo u prizemlju). Huzbi otvori, nema nikoga, tek netko zasao za ugao. Ajd, djeca, mislimo...
Pao snijeg neki dan, vidim ja tragove iza, netko je dosao do naseg prozora, stope pokazuju da je stajao i gledao, i tragovi nazad. :O
I sad u ponedjeljak, huzbi je otisao u Svicarsku, ja sam SAMA doma. I jucer netko opet kuca na prozor! Odem u drugu sobu, di je mrak, pogledam van, a tam netko stoji i pusi u mraku! Spustila sam zastore (nevjerojatno, nemamo rolete! Al i nismo jedini, tu masa zgrada nema rolete) i upalila svjetlo. Posli netko zvoni na vrata, oko 22h, al nije nikog bilo.
Jucer mi netko zvoni na vrata - susjeda od nasuprot, ona mala. Kaze, neka se pazimo. Naime, da je primijetila da je netko gleda i kuca na staklo, da je cak netko stavio sjedalicu izvana.
I zvala je policiju. Jer ima problema sa ex-deckom, pa misli da je on uhodi. I isto je rekla da joj je netko preksinoc zvonio na vrata.
Kaze policjot, da se to vec dogadjalo, posebno na studentskom kampusu, da netko obilazi i skilji okolo.
Tako da, ako se ponovi, nek ih zovemo. A kog cu zvat kad ovaj smugne u roku odmah?
Buah, ja odmah pretrnula! Pa takvo sto da se dogadja? I to kad sam solo doma! Pa sam zvala Stefana, jednog frenda, pa je bio sinoc tu, da nisam sama.
U jednom trenu nam se oboma ucinilo da netko kuca, al slabije, pa je Stefan izasao, al nije bilo nikog.
Eeeeeee, nisam oka sklopila! Spavam sa upaljenim svjetlom. Ma, ´´spavam´´, mos mislit. Skacem na svaku sitnicu! Nije me briga ako ce tko skicati, a gledaj, sto da ti kazem? Nego me strah da mi ne provali, da mi ne razbije prozor... Tko zna kakva je to budala? Mislim, sto zelis postici time da uhodis nekoga? I onda jos kucas i zvonis i meni? A vidio je ziher huzbija, kad je prije skiljio. Mislim, sta hoces? Ma, joj....
Jucer je ta susjeda stavila obavjest na oglasnu plocu, tako da svi u zgradi znaju o cemu se radi i da zovu policiju ako bilo sto primjete. Ja ne gledam van niti pod razno, po mraku, a-a. Samo mi fali da nekog vidim, pa herc bi mi otkazao! Susjeda odozgo je rekla da ce ona pratiti... I, da, ko za vraga, u cijeloj zgradi smo same zenske. Osim mog huzbija, koji je trenutno na putu, i onog mamlaza sa prvog kata, al mislim da je taj odselio, stalno je mrak tamo...
Umorna sam, idem probati sad malo odspavati...
A jesmo ´´uboli´´ naselje di cemo zivjeti... :(
Neki dan, huzbi i ja gledamo tv navecer, kad netko kuca na prozor (mi smo u prizemlju). Huzbi otvori, nema nikoga, tek netko zasao za ugao. Ajd, djeca, mislimo...
Pao snijeg neki dan, vidim ja tragove iza, netko je dosao do naseg prozora, stope pokazuju da je stajao i gledao, i tragovi nazad. :O
I sad u ponedjeljak, huzbi je otisao u Svicarsku, ja sam SAMA doma. I jucer netko opet kuca na prozor! Odem u drugu sobu, di je mrak, pogledam van, a tam netko stoji i pusi u mraku! Spustila sam zastore (nevjerojatno, nemamo rolete! Al i nismo jedini, tu masa zgrada nema rolete) i upalila svjetlo. Posli netko zvoni na vrata, oko 22h, al nije nikog bilo.
Jucer mi netko zvoni na vrata - susjeda od nasuprot, ona mala. Kaze, neka se pazimo. Naime, da je primijetila da je netko gleda i kuca na staklo, da je cak netko stavio sjedalicu izvana.
I zvala je policiju. Jer ima problema sa ex-deckom, pa misli da je on uhodi. I isto je rekla da joj je netko preksinoc zvonio na vrata.
Kaze policjot, da se to vec dogadjalo, posebno na studentskom kampusu, da netko obilazi i skilji okolo.
Tako da, ako se ponovi, nek ih zovemo. A kog cu zvat kad ovaj smugne u roku odmah?
U jednom trenu nam se oboma ucinilo da netko kuca, al slabije, pa je Stefan izasao, al nije bilo nikog.
Eeeeeee, nisam oka sklopila! Spavam sa upaljenim svjetlom. Ma, ´´spavam´´, mos mislit. Skacem na svaku sitnicu! Nije me briga ako ce tko skicati, a gledaj, sto da ti kazem? Nego me strah da mi ne provali, da mi ne razbije prozor... Tko zna kakva je to budala? Mislim, sto zelis postici time da uhodis nekoga? I onda jos kucas i zvonis i meni? A vidio je ziher huzbija, kad je prije skiljio. Mislim, sta hoces? Ma, joj....
Jucer je ta susjeda stavila obavjest na oglasnu plocu, tako da svi u zgradi znaju o cemu se radi i da zovu policiju ako bilo sto primjete. Ja ne gledam van niti pod razno, po mraku, a-a. Samo mi fali da nekog vidim, pa herc bi mi otkazao! Susjeda odozgo je rekla da ce ona pratiti... I, da, ko za vraga, u cijeloj zgradi smo same zenske. Osim mog huzbija, koji je trenutno na putu, i onog mamlaza sa prvog kata, al mislim da je taj odselio, stalno je mrak tamo...
Umorna sam, idem probati sad malo odspavati...
A jesmo ´´uboli´´ naselje di cemo zivjeti... :(
Deutsche trauen Lebensmittelherstellern nicht
Prije koji tjedan buknuo je skandal sa konjskim mesom, vjerujem da ste culi. Naime, pod oznakom ´´svinjetina´´ ili slicno, nalazilo se konjsko meso.
Iskreno, ne vidim u cemu je panika. Mislim, nije zarazeno, nije pokvareno. Samo nije ono sto pise na etiketi.
A sad je izbio i novi skandal! Sa BIO-jajima. Nikad nisam vjerovala tim BIO-EKO-organskim proizvodima. Sto ti znas di to raste i cime tretiraju, a onda oznace kao dobro. OK, naviknuta na kojekakve podvale kod nas, nije ni cudo da ne vjerujem. ´´Bio-eko-super-ultra´´ uzgoj, ne spricaju pesticidima, ali je zato uzgoj uz cestu, uz redovito ´´dimljenje´´ iz vozila. Fala!
I tako, eto, sad ni jaja ne valjaju. Otkrilo se da se jaja pod oznakom BIO ne proizvode bas u zavidnim uvjetima. Umjesto da kokice plesu sretne po livadi, kako su i nacrtane na kutiji tih jaja, ipak su stjesnjene u kavezima ili malim stajama, golih i pocupanih straznjica i ledja.
I bas tu u ovoj nasoj pokrajini, Niedersachsen, vode se najvece istrage.
Prema zakonu, po gospodarstvu ili proizvodnoj jedinici, kako bi se vec to nazvalo, dozvoljeno je imati 12 000 nesilica. No, neki su zagrabili malo vise. U prosjeku Nijemci jedu oko 2 milijuna jaja dnevno. A svako bio-jaje kosta oko 10 centi vise od obicnog. Tako da su majstori uspjeli ovom spackom zaraditi 60 milijuna eura!
Vijesti su pune parola, ´´Nijemci vise ne vjeruju proizvodjacima´´, ´´Sramotni uzgoj´´...
Nakon skandala sa konjskim mesom, a sad i sa ovim jajima, napravljena je anketa, koja je pokazala da vise od 60% potrosaca vise ne vjeruje proizvodjacima i da im je povjerenje u hranu vrlo nisko.
Nekako je uvrijezeno misljenje da ce te Balkanac nastojati zeznuti gdje stigne. Al izgleda da ni ovi fini zapadnjaci nisu nista bolji. Navodno je ovo posljedica nedostatka kontrolora. Kazu da Njemackoj fali oko 1600 kontrolora. Znaci, kontrola je oslabila, pa ajmo i mi probat maznut stogod dok nitko ne gleda! Eto ti njemackog postenja, kontrole i kvalitete!
Iskreno, ne vidim u cemu je panika. Mislim, nije zarazeno, nije pokvareno. Samo nije ono sto pise na etiketi.
A sad je izbio i novi skandal! Sa BIO-jajima. Nikad nisam vjerovala tim BIO-EKO-organskim proizvodima. Sto ti znas di to raste i cime tretiraju, a onda oznace kao dobro. OK, naviknuta na kojekakve podvale kod nas, nije ni cudo da ne vjerujem. ´´Bio-eko-super-ultra´´ uzgoj, ne spricaju pesticidima, ali je zato uzgoj uz cestu, uz redovito ´´dimljenje´´ iz vozila. Fala!
I tako, eto, sad ni jaja ne valjaju. Otkrilo se da se jaja pod oznakom BIO ne proizvode bas u zavidnim uvjetima. Umjesto da kokice plesu sretne po livadi, kako su i nacrtane na kutiji tih jaja, ipak su stjesnjene u kavezima ili malim stajama, golih i pocupanih straznjica i ledja.
I bas tu u ovoj nasoj pokrajini, Niedersachsen, vode se najvece istrage.
Vijesti su pune parola, ´´Nijemci vise ne vjeruju proizvodjacima´´, ´´Sramotni uzgoj´´...
Nakon skandala sa konjskim mesom, a sad i sa ovim jajima, napravljena je anketa, koja je pokazala da vise od 60% potrosaca vise ne vjeruje proizvodjacima i da im je povjerenje u hranu vrlo nisko.
Nekako je uvrijezeno misljenje da ce te Balkanac nastojati zeznuti gdje stigne. Al izgleda da ni ovi fini zapadnjaci nisu nista bolji. Navodno je ovo posljedica nedostatka kontrolora. Kazu da Njemackoj fali oko 1600 kontrolora. Znaci, kontrola je oslabila, pa ajmo i mi probat maznut stogod dok nitko ne gleda! Eto ti njemackog postenja, kontrole i kvalitete!
petak, 22. veljače 2013.
Doktori, ptice i visibabe
Nekako se sve ustalilo, ova zima nikako da prodje, bas je sve nekak trulo. Cujem da ni doma nije bolje, plus kriza i to. Pa racunam, ma sto cu vas jos i ja bacati u depru.
Nisam u depri, iako mi je vec stvarno dosta ove zime, sivila, hladnoce. Ovaj tjedan smo oboje bili bolesni, skrpala nas neka prehlada, pa smo oboje doma. Malo mi je raspored poremecen, ne ucim, ne citam bas... No, ajd, kasljem, imala sam temperaturu, pa mi je to izgovor. ;)
Ovih dana se zaredalo da nesto idemo po doktorima, ja sam cak i jedan dan provela u bolnici. Huzbi je bio na gastroskopiji, ja kod ortopeda... Moram priznati, svi su ljubazni, brzi. OK, cekali smo svaki svoj pregled po tjedan dana, al to je nista. I taman kad sam se razmazila brzinom, zid! Opet imam problema sa rukom, ali ortoped nece nista raditi dok ne rijesim vrtoglavice. Naime, opet su mi napravili onaj test gdje me tapnu po zapescima, i opet mi se soba zavrtila. Ovaj put sam znala sto me ceka, pa nisam dala da me dva puta kucnu po desnom zapescu, da ne bih opet ljosnula... I nista, opet moram neurologu. A znate koliko se ceka? Do srpnja! Buahahah!
Moram i zubaru, al to cu rijesiti na Klinici. Tu imamo Sveucilisnu kliniku. Postoje kojekakvi odjeli gdje studenti rade uz nadzor lijecnika. Sveki je bila tamo kod zubara, pa cu i ja. Jer inace su skupi, strava. Huzbi je bio kod svojeg prije koji mjesec, trebao bi nesto popuniti i neku navlaku staviti, sve skupa nista strasno, tri zuba ukupno. Procjena troskova? Prava sitnica! 1.600 eura! Kao, troskovi su i veci, ali ´´buduci imate zdravstveno´´... A sto bi da nema? Ne bi da ce mu cijelu celjust promijeniti, a ne usminkati tri kljovice...
Tu je i dalje hladno. Nocu i ujutro leprsa snijeg, preko dana se to raznese vjetrom i otopi, pa predvecer opet smrzne, pa opet sve iznova... No, ipak se nekako osjeca proljece. Ptice urlaju, cujem cesljugare, kosove, vrapce, zebe, visibaba ima po travi oko zgrade... Ajd, ima nade... :D
.jpg)
Nisam u depri, iako mi je vec stvarno dosta ove zime, sivila, hladnoce. Ovaj tjedan smo oboje bili bolesni, skrpala nas neka prehlada, pa smo oboje doma. Malo mi je raspored poremecen, ne ucim, ne citam bas... No, ajd, kasljem, imala sam temperaturu, pa mi je to izgovor. ;)
Ovih dana se zaredalo da nesto idemo po doktorima, ja sam cak i jedan dan provela u bolnici. Huzbi je bio na gastroskopiji, ja kod ortopeda... Moram priznati, svi su ljubazni, brzi. OK, cekali smo svaki svoj pregled po tjedan dana, al to je nista. I taman kad sam se razmazila brzinom, zid! Opet imam problema sa rukom, ali ortoped nece nista raditi dok ne rijesim vrtoglavice. Naime, opet su mi napravili onaj test gdje me tapnu po zapescima, i opet mi se soba zavrtila. Ovaj put sam znala sto me ceka, pa nisam dala da me dva puta kucnu po desnom zapescu, da ne bih opet ljosnula... I nista, opet moram neurologu. A znate koliko se ceka? Do srpnja! Buahahah!
Moram i zubaru, al to cu rijesiti na Klinici. Tu imamo Sveucilisnu kliniku. Postoje kojekakvi odjeli gdje studenti rade uz nadzor lijecnika. Sveki je bila tamo kod zubara, pa cu i ja. Jer inace su skupi, strava. Huzbi je bio kod svojeg prije koji mjesec, trebao bi nesto popuniti i neku navlaku staviti, sve skupa nista strasno, tri zuba ukupno. Procjena troskova? Prava sitnica! 1.600 eura! Kao, troskovi su i veci, ali ´´buduci imate zdravstveno´´... A sto bi da nema? Ne bi da ce mu cijelu celjust promijeniti, a ne usminkati tri kljovice...
Tu je i dalje hladno. Nocu i ujutro leprsa snijeg, preko dana se to raznese vjetrom i otopi, pa predvecer opet smrzne, pa opet sve iznova... No, ipak se nekako osjeca proljece. Ptice urlaju, cujem cesljugare, kosove, vrapce, zebe, visibaba ima po travi oko zgrade... Ajd, ima nade... :D
.jpg)
ponedjeljak, 11. veljače 2013.
Losesusjedski odnosi
Evo me, napokon.
Nema me dugo, a nemam vam sto ni javiti. Osjecam se ko Mujo iz onog vica sa Kanadom. U pocetku sve bajno, a onda mu sve krene ici na zivce.
Ma, dobro, ne mogu reci da je sve tako crno.
No, u zadnjih mjesec dana imamo problem sa ovom susjedom do nas. E, ona mala darkerica, ona sto se zadnja doselila. Curetak crno pofarbane kose, metar i pokusaj, rane 20-te. Sto ta radi u zivotu, nemam pojma, al ziher ne radi. Mozda studira, al nekak sumnjam. Stalno je doma. Navecer pusta muziku (ne glasno, al dovoljno da se cuju basovi), u sred noci (obicno oko 3-4) ima ´´zabavne aktivnosti´´, pa vristi po sat vremena. Zvuci smijesno, ali nije, kad te probudi vristanje (doslovno!) u rano jutro, i to traje po sat i po vremena. Huzbi joj je napisao prijateljsko pisamce, da neka se stisa. Je, stisala se na par dana, a onda opet. S njom se ne da razgovarati jer ne otvara vrata, unatoc tome sto je doma, vidi se svjetlo kroz staklena ulazna vrata. Tjah, neki dan je postar donio paket za nju. Kao, nema je doma, mozete preuzeti (posli sam skuzila, bila je doma, al ne otvara). Ajd, mislim si, i tak nije prvi put. I nikako ona doci po to. I ode huzbi preko, zvoni, kuca, ma nista. Pa smo joj ostavili paket u vrecici na kvaki. Kad smo usli u stan, cujemo ju, otvara vrata i uzima paket. Huzbi se smijao, da nam nije vrecicu vratila. Ma, glupaca, ni hvala ni nis. I cesto zna ostaviti smece pred vratima stana, kao, iznjet ce ga kad ce izlaziti. Pa to tako stoji po dva dana. I smrdi (ima macke, pa vjerojatno smrdi njihova hrana i drekeci).
Strasno me to iritira. A ona glupaca glasnogovornica se samo smije, rekla je ´´napokon jedna hrabra zenska koja se ne srami osjecaja´´ (naime, ona ju isto cuje na zadnjem katu!). Glupaca. A i za nju smo skuzili da nije cista u glavi. Ne radi (a ima oko 40), danju spava, nocu svira nekakve bongo-bubnjeve, dovlaci skitnice doma.
Huzbi je rekao da se selimo. Vidit cemo.
Nervira me ta nemoc, sto ne mozemo nista nego iseliti se. A di opet? I zasto? Ko kaze da ce drugdje biti bolje? A ideja da zovemo policiju - ma, kao, pa neugodno je. Ma sta je neugodno, to sto stenje i vristi? Da je muzika vec bi tko zvao policiju, onda nije neugodno! I nervira me sto se sa tukom ne moze razgovarati, sto ne uvazava druge. Pa ako nju nije briga za ostale, sto bi mene bilo za nju? Zadnja je dosla, nek se odseli ona. Grrrr!
Sto se tice mojeg njemackog, ide na bolje, iako nisam bas skroz odusevljena napretkom. Trenutno citam ´´5 prijatelja´´ na njemackom, vec drugu knjigu iz serije. Sve vise gledamo i sinkronizirane filmove. U zadnje vrijeme sve vise i na telefon spreham. Naime, ruka me sve vise boli, izgleda da cu ipak morati na operaciju, al to je i tak sitno, nis posebno. No, svakak, moram dogovoriti termin, zvati tamo i ovamo. Trenutno je suncano, pa radije odoh van, do doktorice i nazad. :)
Nema me dugo, a nemam vam sto ni javiti. Osjecam se ko Mujo iz onog vica sa Kanadom. U pocetku sve bajno, a onda mu sve krene ici na zivce.
Ma, dobro, ne mogu reci da je sve tako crno.
No, u zadnjih mjesec dana imamo problem sa ovom susjedom do nas. E, ona mala darkerica, ona sto se zadnja doselila. Curetak crno pofarbane kose, metar i pokusaj, rane 20-te. Sto ta radi u zivotu, nemam pojma, al ziher ne radi. Mozda studira, al nekak sumnjam. Stalno je doma. Navecer pusta muziku (ne glasno, al dovoljno da se cuju basovi), u sred noci (obicno oko 3-4) ima ´´zabavne aktivnosti´´, pa vristi po sat vremena. Zvuci smijesno, ali nije, kad te probudi vristanje (doslovno!) u rano jutro, i to traje po sat i po vremena. Huzbi joj je napisao prijateljsko pisamce, da neka se stisa. Je, stisala se na par dana, a onda opet. S njom se ne da razgovarati jer ne otvara vrata, unatoc tome sto je doma, vidi se svjetlo kroz staklena ulazna vrata. Tjah, neki dan je postar donio paket za nju. Kao, nema je doma, mozete preuzeti (posli sam skuzila, bila je doma, al ne otvara). Ajd, mislim si, i tak nije prvi put. I nikako ona doci po to. I ode huzbi preko, zvoni, kuca, ma nista. Pa smo joj ostavili paket u vrecici na kvaki. Kad smo usli u stan, cujemo ju, otvara vrata i uzima paket. Huzbi se smijao, da nam nije vrecicu vratila. Ma, glupaca, ni hvala ni nis. I cesto zna ostaviti smece pred vratima stana, kao, iznjet ce ga kad ce izlaziti. Pa to tako stoji po dva dana. I smrdi (ima macke, pa vjerojatno smrdi njihova hrana i drekeci).
Strasno me to iritira. A ona glupaca glasnogovornica se samo smije, rekla je ´´napokon jedna hrabra zenska koja se ne srami osjecaja´´ (naime, ona ju isto cuje na zadnjem katu!). Glupaca. A i za nju smo skuzili da nije cista u glavi. Ne radi (a ima oko 40), danju spava, nocu svira nekakve bongo-bubnjeve, dovlaci skitnice doma.
Huzbi je rekao da se selimo. Vidit cemo.
Nervira me ta nemoc, sto ne mozemo nista nego iseliti se. A di opet? I zasto? Ko kaze da ce drugdje biti bolje? A ideja da zovemo policiju - ma, kao, pa neugodno je. Ma sta je neugodno, to sto stenje i vristi? Da je muzika vec bi tko zvao policiju, onda nije neugodno! I nervira me sto se sa tukom ne moze razgovarati, sto ne uvazava druge. Pa ako nju nije briga za ostale, sto bi mene bilo za nju? Zadnja je dosla, nek se odseli ona. Grrrr!
Sto se tice mojeg njemackog, ide na bolje, iako nisam bas skroz odusevljena napretkom. Trenutno citam ´´5 prijatelja´´ na njemackom, vec drugu knjigu iz serije. Sve vise gledamo i sinkronizirane filmove. U zadnje vrijeme sve vise i na telefon spreham. Naime, ruka me sve vise boli, izgleda da cu ipak morati na operaciju, al to je i tak sitno, nis posebno. No, svakak, moram dogovoriti termin, zvati tamo i ovamo. Trenutno je suncano, pa radije odoh van, do doktorice i nazad. :)
četvrtak, 17. siječnja 2013.
Zimski kaos
Sad vec ima snijega... Ne kao doma, u Hr, ali ima. Svaki dan po malo, evo, pa brat bratu, oko 10 cm. :)
Danas smo i huzbi i ja morali doktoru, svak svojem. Novost je - ne placa se vise onih 10 eura po kvartalu. Njemacka ima tolike pare u kasi za zdravstveno, da su odlucili to ukinuti.
A s druge strane govore o nekoj krizi koju ocekuju ove godine. Nisu oni krize vidjeli!
Ceste su ociscene, plocnici vise-manje. Prosli smo kroz zeljeznicki kolodvor - kaos, vlakovi kasne po sat vremena.
Izgleda da nismo jedini koje snijeg iznenadi usred zime! :D
Danas smo i huzbi i ja morali doktoru, svak svojem. Novost je - ne placa se vise onih 10 eura po kvartalu. Njemacka ima tolike pare u kasi za zdravstveno, da su odlucili to ukinuti.
A s druge strane govore o nekoj krizi koju ocekuju ove godine. Nisu oni krize vidjeli!
Ceste su ociscene, plocnici vise-manje. Prosli smo kroz zeljeznicki kolodvor - kaos, vlakovi kasne po sat vremena.
Izgleda da nismo jedini koje snijeg iznenadi usred zime! :D
utorak, 15. siječnja 2013.
Auf-zu, an-aus!
Vrijeme je ludilo! Suncano, 2 cm snijega, a hlaaaaaadno, -15 nocu, -10 danju. I klizavo. Rutschig. :)
Bili smo jucer gledati Hobita. U originalu. A, dosade... Priznajem, nisam bas neki fan, ne znam vilenjacki i to. Gledala sam Prstenove, naravno, i to mi je bilo ok. Ali ovo... Nikad kraja. Lijepa scenografija, mozda previse animacije, ali sama radnja. Langweilig.... No, ajd.
Gledali smo u originalu, na engleskom. Inace im je sve sinkronizirano na njemacki. Moram priznati da se nisam jos naviknula na to, iako mogu pogledati engleski film na njemackom. No, ne pase mi. Mogu razumjeti, ako ne svaku rijec, onda bar kontekst. Ali grozno mi je gledati glumce koje znam, a zvuce drugacije. Ne mogu to.
Jedino! Doma sam znala koji put pogledati ´´Two and a half man´´, ali rijetko. Tu ih gledamo redovito, i na njihove njemacke glasove sam se naviknula. Nove epizode gledamo na webu, pa mi je skroz cudno cuti ih u originalu. :)
U svakom slucaju, sve vise spreham, cak i na telefon.
Vjerojatno sam spomenula - kartice! Super stvar za ucenje. I citanje. Citam (jos uvijek!) talijanske bajke na njemackom. Jezik je malo zastarjeli (ah, kao i kad se citaju hrvatske bajke), pisano uglavnom u preteritu, al i to je dobro. Konstrukcije recenica su malo komplicirane, no to mi je dobra vjezba.
Osim toga, jos od blagdana, cesce se druzimo sa prijateljima, idemo van, a oni svi govore samnom njemacki. Ima ih par sto ih bas ne mogu pohvatati, govore brzo i gutaju masu, ali ima ih s kojima mi je bas gust pricati. Praksa, praksa! :)
Huzbi mi se smije, nikako da mi udju u uho slozenice sa machen. Otvoriti/ zatvoriti prozor, npr., je das Fenster auf-/zu- machen, a upaliti/ ugasiti grijanje je die Heizung an-/aus- machen. Pa onda mantram, AUF-ZU, AN-AUS... I svejedno, koliko god ja to puta ponovila, kad mi nes od toga trebam, prvo se zamislim, pa ispalim. I ne bude bas uvijek tocno. :D
AUF-ZU, AN-AUS, AUF-ZU, AN-AUS, AUF-ZU, AN-AUS....
Bili smo jucer gledati Hobita. U originalu. A, dosade... Priznajem, nisam bas neki fan, ne znam vilenjacki i to. Gledala sam Prstenove, naravno, i to mi je bilo ok. Ali ovo... Nikad kraja. Lijepa scenografija, mozda previse animacije, ali sama radnja. Langweilig.... No, ajd.
Gledali smo u originalu, na engleskom. Inace im je sve sinkronizirano na njemacki. Moram priznati da se nisam jos naviknula na to, iako mogu pogledati engleski film na njemackom. No, ne pase mi. Mogu razumjeti, ako ne svaku rijec, onda bar kontekst. Ali grozno mi je gledati glumce koje znam, a zvuce drugacije. Ne mogu to.
Jedino! Doma sam znala koji put pogledati ´´Two and a half man´´, ali rijetko. Tu ih gledamo redovito, i na njihove njemacke glasove sam se naviknula. Nove epizode gledamo na webu, pa mi je skroz cudno cuti ih u originalu. :)
U svakom slucaju, sve vise spreham, cak i na telefon.
Vjerojatno sam spomenula - kartice! Super stvar za ucenje. I citanje. Citam (jos uvijek!) talijanske bajke na njemackom. Jezik je malo zastarjeli (ah, kao i kad se citaju hrvatske bajke), pisano uglavnom u preteritu, al i to je dobro. Konstrukcije recenica su malo komplicirane, no to mi je dobra vjezba.
Osim toga, jos od blagdana, cesce se druzimo sa prijateljima, idemo van, a oni svi govore samnom njemacki. Ima ih par sto ih bas ne mogu pohvatati, govore brzo i gutaju masu, ali ima ih s kojima mi je bas gust pricati. Praksa, praksa! :)
Huzbi mi se smije, nikako da mi udju u uho slozenice sa machen. Otvoriti/ zatvoriti prozor, npr., je das Fenster auf-/zu- machen, a upaliti/ ugasiti grijanje je die Heizung an-/aus- machen. Pa onda mantram, AUF-ZU, AN-AUS... I svejedno, koliko god ja to puta ponovila, kad mi nes od toga trebam, prvo se zamislim, pa ispalim. I ne bude bas uvijek tocno. :D
AUF-ZU, AN-AUS, AUF-ZU, AN-AUS, AUF-ZU, AN-AUS....
ponedjeljak, 7. siječnja 2013.
Odluke za Novu
Evo me! Sretna Nova vam svima, jos jednom! Neka vam donese puno lipoga! :)
Nisam se duze javljala, huzbi je bio na godisnjem, pa smo uglavnom bili vani, sa prijateljima, ili doma, na kaucu... Nije mi se dalo niti paliti racunalo. Prije Nove godine vrijeme je bilo prekrasno, hladno, ali suncano. Vrijeme u Novoj je krenulo sivo, trulo, kisno i relativno toplo, oko 10 stupnjeva. Tak da smo prije bili vani, a posli obilazili frendove ili bi oni dosli k nama...
Na Staru godinu smo bili kod prijatelja Grka. Ekipa je bila mijesana, Grci, Rusi, Perzijanci, par Nijemaca i mi. I bilo je bas dobro, veselo. Svak je nesto donio za jesti i piti, bilo je spize i previse! Svi oni su ili rodjeni u Njemackoj ili dosli kao djeca, tako da odlicno govore njemacki.
Upoznala sam i jednu Finkinju, ona zivi tu vec 10 godina. I ona odlicno govori, iako brlja artikle.
Tako da je moja odluka za Novu - nauciti njemacki kako spada! Je, imam ja osnove, al sto mi vrijedi kad ga ne koristim cesto.
E, pa od 1.1. doma govorimo SAMO njemacki. I opet citam neku knjigu na njemackom (imala sam pauzu preko praznika, citala sam Miljenka Smoju, hehe). Dogadja mi se, da u glavi slozim recenice, sve tako divno zvuci, al kad trebam to izbacit iz sebe, onda zamuckujem, gutam nastavke... A stvarno je dosta! Nema vise izgovora, nema izvlacenja!
No, ono sto mi stvarno ne ide, i za sto cu morati zagrijati stolac, su prijedlozi. To i u talijanskom mijesam. Von, nach, zu, in, auf... Ima tablica, ima popis glagola sa prijedlozima, samo ih treba NAUCITI. Pa, odoh, za sad. :)
Nisam se duze javljala, huzbi je bio na godisnjem, pa smo uglavnom bili vani, sa prijateljima, ili doma, na kaucu... Nije mi se dalo niti paliti racunalo. Prije Nove godine vrijeme je bilo prekrasno, hladno, ali suncano. Vrijeme u Novoj je krenulo sivo, trulo, kisno i relativno toplo, oko 10 stupnjeva. Tak da smo prije bili vani, a posli obilazili frendove ili bi oni dosli k nama...
Na Staru godinu smo bili kod prijatelja Grka. Ekipa je bila mijesana, Grci, Rusi, Perzijanci, par Nijemaca i mi. I bilo je bas dobro, veselo. Svak je nesto donio za jesti i piti, bilo je spize i previse! Svi oni su ili rodjeni u Njemackoj ili dosli kao djeca, tako da odlicno govore njemacki.
Upoznala sam i jednu Finkinju, ona zivi tu vec 10 godina. I ona odlicno govori, iako brlja artikle.
Tako da je moja odluka za Novu - nauciti njemacki kako spada! Je, imam ja osnove, al sto mi vrijedi kad ga ne koristim cesto.
E, pa od 1.1. doma govorimo SAMO njemacki. I opet citam neku knjigu na njemackom (imala sam pauzu preko praznika, citala sam Miljenka Smoju, hehe). Dogadja mi se, da u glavi slozim recenice, sve tako divno zvuci, al kad trebam to izbacit iz sebe, onda zamuckujem, gutam nastavke... A stvarno je dosta! Nema vise izgovora, nema izvlacenja!
No, ono sto mi stvarno ne ide, i za sto cu morati zagrijati stolac, su prijedlozi. To i u talijanskom mijesam. Von, nach, zu, in, auf... Ima tablica, ima popis glagola sa prijedlozima, samo ih treba NAUCITI. Pa, odoh, za sad. :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)