Kako mi je Njemacka ipak omilila

Fijuuuu, kako vrijeme leti!
Moje zadnje javljanje je bilo za Uskrs. Sramota! Iskreno govoreci (pisuci), bila sam lijena. Jest da je bilo jos sto stvari ´´sa strane´´, al glavni krivac je lijenost.
Dakle, da vidimo i pretresemo malo situaciju...
Posli Uskrsa sam bila na jos par razgovora za posao. Za jedan sam cak prosla dva kruga, al onda ipak ´´zao nam je, vise srece slijedeci put´´. Heh, slijedeci put ce bit dosta kasnije, jer - tadaaaaaaaaaaa - u veljaci postajem mama! :)
Taman sam bila frisko trudna kad smo isli u Kanadu. 10 sati leta = 10 sati muke. Lijepa je Kanada, sve u svemu, ali moja prva asocijacija na nju mi je - mucnina! No, ajd, da nije sve tako mucno, opisat cu vam ukratko sto je bilo...

Bili smo kod huzbijevog strica. I u tih dva tjedna koliko smo bili tamo, bili smo ´´glavna atrakcija iz Europe´´! Naime, od cijele familije, samo moj huzbi, sestra mu, brat i mama zive u Europi. Ostali su u Kanadi, SAD-u i na Trinidadu. Hihi, pricali smo na engleskom (iako, stalno su mi dolazile njemacke rijeci na pamet!), pa su me pitali odakle mi naglasak. A iz skole, odakle bi! :D Oni uglavnom pricaju triny, engleski sa karibskim naglaskom. U pocetku mi je bilo tesko pratiti ih, al posli sam se naviknula. ´´Something else, boy, something else!´´. :D

Uncle Charles je u penziji, pa se posvetio onom sto voli – vrtlarenje. Uzgaja povrce, organsko, i prodaje. Pa smo mu pomagali u berbi. Tu sam prvi puta vidjela da ljudi stvarno kupuju ´´organski, bio, eko´´, izdvajaju masne pare za to. Kod nas to tek pocinje, u Njemackoj vec duze postoji, al, stajaznam, ne vjerujem ja bas u to. U Njemackoj svako malo izbije kakav skandal upravo oko toga, a pisalaa sam vam o tome, tako da – bio/ne-bio, mislim da je isto.
Vrt im je ogroman, imaju gredice sa pomidorima, graskom, kojekakvom salatom, kineskim zeljem, paprikom.... I imaju dva konja, i staje. I nekakvu okokucno-kucnu macketinu. Kazu da im dolaze i kolibriji! E, to mene zanima! :) Tamo sam vidjela par, al uspila sam uslikati jednoga tek kasnije, u Viktoriji.

Bili u Vancouveru, turisticki. Grad je, zapravo, nista puno veci od Zagreba. Dosta zelenila, brodova, i Kineza na bacanje. Ne bi da smo u srcu Kine. Isli smo kao pravi turisti, nekim busom sa vodicem. I dobro da jesmo, sve smo vidjeli, obisli, English Bay, Downtown, Vancouver Art Gallery, Stanley Park, Queen Elizabeth Park, indijanske stupove... Bili smo i u Viktoriji, glavnom gradu BC-a. Jaaaako sladak gradic, na otoku Vancouver. Do tamo smo putovali trajektom, dva sata. Pa sam uspila uslikati i bjeloglave orlove! :) A tamo sve zeleno, parkovi, brodovi. Sunce upeklo, izgorila sam ko sibica! A ne skuzis, jer stalno puse nekakav vjetar.

 U ducanima im je sve veliko. Npr., nemas malu bocu vode od pola litre, neg od 951ml (ne kuzim kako su dosli na tu mjeru). Secer, brasno, sve je od 2kg na vise. A izbora za krepat. Sa glutenom, bez glutena, od psenice, od pojma-nemam-kakvih zitarica, sa laktozom, bez laktoze.... I ljudi to kupuju!
Uglavnom smo putovali busom i metroom (Skytrain). Kad smo izlazili iz busa, svi su zahvaljivali vozacu na voznji. "Hvala, hvala, molim, hvala". A kad smo ulazili, bio je vani red, stvorio se i prije neg je bus dosao. Ko za kruh, ekipa je mirno u redu stajala. I onda jedan po jedan ulazili. A? Ne kao kod nas na Balkanu, ´´udri ga, ubij ga´´.

Bili smo i u dva ornitoloska rezervata, naravno. :) U jednom sam se skoro posvadila sam volonterom koji nam je pokazivao ptice. Mislim, tvrdi mi da je ´´buzzard´´ vrsta sove. Te da je neka mala kukuvija najveca sova u regiji. Daj, mali, imas ti jos puno zganaca papati. OK, jest on volonter, al daj ili nauci nes, il suti, ak ne znas... A ja i moja jezicina.

Charles stalno istice kojekakve prednosti Kanade, ima se posla, ako se radi, moze se zaraditi i pristojno zivjeti. I istina je. Doduse, prvo moras proci birokratski zrvanj.

A stajaznam, je tamo lijepo, uređeno, ljudi su lezerniji od Nijemaca, klima je ok, zimi imaju tek malo snijega.
No, meni je predaleko. Koliko god Njemacka bila ovakva ili onakva, bar je blizu. Tako da mozemo bar tri puta godisnje zapalit doma. Barem za Uskrs, ljeto i Bozic. A sto da smo tu? Onih 10 i po sati leta su me fizicki ubila. Da ne spominjem troskove.
I sto kad dodju klinci? Pa da vide didu i baku jednom u dvi godine... Ne, ne, nekako mi se cijela prica ne svidja, unatoc svim prednostima.
A i nekako kontam, mozda će i u Hr bit bolje, ne tako brzo, doduse. Ne trebaju nam velike pare i karijere. Dok imam para i vremena za obitelj, za ic doma vise od jednog puta godisnje, meni je dobro.

Sve u svemu, lijepa dva tjedna. Kanada je cool, ljudi su lezerni, ima se posla. Ali, ne znam, ne mogu tocno ubosti u necto, ali - jedva sam cekala doci doma. Lijepa je Kanada, ali je predaleko. Njemacka kakva je da je, bar je blizu Hrvatskoj. Sve u svemu, u nedjelju, dva tjedna posli, smo se vratili, a vremenska razlika nas je dosta dugo ´´prala´´.

Idem sad, al javim se. Ne za koji mjesec, vec uskoro. :)