Prvi tjedan su s nama bili prijatelji iz Njemacke. Daniel, radi sa huzbijem, i cura mu, Anna, Finkinja. Oboje bijeli ko jogurti. Jaaaako im se svidila nasa obala (pfff, naravno!), pomidorice su jeli ko jabuke, jeli smo frisku ribu, paprike, breskve, sve domace, puno okusa.
Anna mi je rekla da oni imaju ljetnikovac negdje na nekom jezeru u Finskoj, da je super, isto se moze kupati, pa sauna... Je, lijepo, al, ne znam jel se moze usporediti sa nasim morem i suncem. I da je nasa hrana malo podsjeca na njihovu, jer ni oni ne zacinjaju puno. Pa, sad, da se moze nasa mediteranska ´´spiza´´ usporedit sa finskom, hm, neee znam bas...
U svakom slucaju, oni su se vracali par dana prije nas, avionom, rumeni, tuzni i pokisli, a mi smo kasnije isli autom, nakrcani. Maslinovo ulje, smokve (friske i suhe), pekmez od smokava, kvasina, vino, slane srdele, paski sir... Naravno, i Napolitanke, Cedevita, mamina kadulja i pekmezi, friski bob, blitva, roskani, salsa... I sve se to sad trosi ´´na kapaljku´´, posebno maslinovo ulje. Ima da mi traje do slijedece posjete mojih meni, kad ce mi doniti novo. Jer, s obzirom na moju skembu, za Bozic ostajemo tu. Opet. Na zalost. No, doc ce mi sestra. Mama ce mi doc u veljaci, kad i beba. :)
Sve u svemu, i dalje mi, naravno, fali dom, al, ajd, nije ni ova Njemacka tako daleko. Sto bi da smo u Kanadi? Eh...
Nema komentara:
Objavi komentar