Tu u Njemackoj imaju pomalo kompliciran sustav skolovanja. Jaslice i vrtic, naravno, nisu obavezni, a skola jest (die Schulpflicht). Djeca krecu sa 5 ili 6 godina u skolu, koju moraju pohadjati najmanje 9 narednih godina. Drzavne skole su, kao i kod nas, besplatne. Pet do sest godina traje osnovna skola. Nakon toga djeca biraju - die Hauptschule, die Realschule ili das Gymnasium (sve skupa je to ´´die Gesamtschule´´). Nakon zavrsetka izabrane skole (nakon 9. ili 10. razreda) (Hauptschulabschluss) djeca mogu dalje ici u skolu, ili izabrati zanimanje i ici u obrtnicku skolu. Obavezno skolovanje zavrsava sa 9. ili 10. razredom, odnosno sa 18. godinom zivota.
Nakon ´´realke´´ (Realschulabschluss), 10. razreda, moze se ici dalje, na ´´visu´´ skolu.
Nakon 12. razreda gimnazije ili ´´Gesamtschule´´ ide se na fax.

(http://www.bmbf.de/pub/bildung_in_deutschland.pdf)

E, sad, tko je shvatio, shvatio, tko nije - zao mi je, nije ni meni ovaj sustav bas jasan. No, sve u svemu, pretprosle godine je odluceno da ce neki od ´´nivoa´´ skratiti za jednu godinu. Tako da se od prosle godine broj studenata udvostrucio.

Tako da je bilo, a i jos je, jako tesko naci stan u Gö. U Gö ima oko dvadesetak studentskih domova, no liste cekanja su dugacke, a ceka se po par mjeseci. Privatni stanovi su, ne moram niti spominjati, puni.

Huzbi je poceo traziti novi stan prije nego sam ja dosla, jos tamo negdje prije ljeta 2011. Stan smo nasli tek u prosincu. I uselili se u veljaci ove godine. Lijepi, trosobni stan sa malom kuhinjom i duguljastom kupaonom, te podrumom i tavanom. U zgradi sa 5 stanova. Super.

Sam tjedan selidbe je bio koma. Huzbiju se zaredali sastanci na poslu, nije mogao uzeti slobodan dan, pa smo se nekako krpali - svaku vecer, nakon njegovog posla, selili bi stvari, a onda jedan vikend ormare i ostalo veliko. Kako bi tijekom tjedna donosili stvari, tako smo i po malo slagali krevet, ormare, kuhinju... Sami smo postavljali laminat.
A onda farbanje starog stana! Ja bih posli skole isla tamo, cistila, lijepila onu zastitnu traku i farbala. Huzbi bi dosao tek kasnije, pa je cistio.
Sve u svemu, kostalo me to 3 kile, 20 dkg podocnjaka i 5 herpesa.

I onda smo u jedan petak smo predali kljuceve i GOTOVOOOOOOOO!
Novi stan smo u pocetku namjestili tako da mozemo normalno funkcionirati - kupaona, spavaca soba i kuhinja.... Par tjedana smo jos bili okruzeni kutijama, jer su mi se bili zaredali ispiti.

Posebno veselje je pocelo tek kad smo se uselili. Ovi prije nas su pofarbali zidove tako da su prekeljili i uticnice, pa neke nisu radile, neke su bile klimave (savjet - pregledajte uticnice i prekidace prije useljenja!)... Pa su nam iskljucili plin (jer je huzbi u svoj toj strci zaboravio nazvati plinaru i dati nove podatke). Nadalje, zidovi su od, pa ne znam, krede. Ludili smo za busenjem zidova! Kao, idemo pricvrstiti ormar na zid. Prve dvi rupe ok, a druge dvi ko da smo u pijesak uboli, sve se trusi, rupa ko saka! Isto kad smo stavljali zavjese, isto sa tus-zavjesom. Poludili!

A onda, dobrodoslica za prvu vecer - tulum! U stanu iznad-lijevo su isto neki novi susjedi, bit ce da su radili tulum. Vika, urlanje, buka, heavy metal, poceli oko 2 ujutro! Dan poslije su razbili prozor od ulaznih vrata, cijelo stubiste bilo puno stakla... Tulum se ponovio nakon tjedan, dva. Poceo je u jedno JUTRO, oko 5 su navrnuli muziku i urlali iz ´´petnih zila´´. Huzbi je otisao gore, zamoliti ih da se stisaju, no nisu otvarali, nego pojacali tu buku i cerekali se ´´haha, sto, da ne bi policiju zvali?´´. A huzbi, ni pet ni sest, pozvao policiju. Dosli su vrlo brzo, no nisu nit njima otvarali, pa su ovi mlatili po vratima da je cijela zgrada zvonila. Otvorili su nakon 5 minuta i stisali se. Nije se ponovilo, cak mislimo da su se odselili, jer im je plin iskljucen i nema nikoga... Policajac je rekao da im je taj lik vec od prije poznat... Nazdravlje!

Ostali susjedi... Ima nas, sve skupa, 5 stanova. Mi smo u prizemlju. nasuprot nas je neki studos. Iznad nas je neka zena sa dvoje odrasle djece, psom i papagajem. Uz nju taj heavy metal susjed. A iznad njih je glasnogovornica zgrade - vec prvu vecer nam se dosla javiti, a onda i par puta nakon toga. ZENA NE ZATVARA USTA! Zivi sama, cca 40, ´´imala je psa koji je uginuo, smeta jos smrad cigareta i jela, prije je radila kao DJ, sad je ne-znam-sta´´ (sve nam je to rekla vec prvi put).... Ja sam skuzila da je najbolje da se pravim grbava, kao, ich verstehe nichts - jednom je dosla, ja sam otvorila, pa je slegnula ramenima i brzo otisla. Kad huzbi otvori, onda udje i drobi li drobi... Uf!

Prvih par dana smo sjedili navecer, ko drogirani, buljili u zid. Huzbi je ponavljao ´´sto nam je ovo trebalo, ajmo odavde, ovo je ludnica´´. :D

Sad nam je skroz ok ovdje, izgleda da je to bilo samo na pocetku... Cak mi je neki dan, neradni, dosla ´´suseda´´ odozgo, pitati imam li secera. Bas me razveselila, osjecala sam se ko doma! :)