Sve u svemu, dobro je pocelo. Kad sam dosla, pregledala sam ponudu tecajeva na webu, no grupa za ucenje nije bilo, odnosno, vec su pocele, al se nisam mogla ubaciti, jer su radili duplo brze... Ubacila sam se kasnije, u slijedecu postavu. :)
A do onda sam sama radila doma. Kolegica iz skolice u Zp mi je slala skenirano sto su radili, pa sam s njima paralelno radila. :)
Nisam bas tip koji gleda TV, no na nekom programu sam bila nasla zanimljive dokumentarce. Naravno, na njemackom (tu SVE sinkroniziraju na njemacki, SVE. Grozno je, al do sad sam se donekle priviknula - dokumentarce i crtice mogu gledati, ali filmove gledamo u orginalu, na DVD-ima). Svakako, gledanje (ili makar slusanje) emisija na TV-u, posebno djecjih, dobra je stvar za ucenje. Jer se kojekakve fraze ponavljaju. To, i reklame. Za pocetak, nije lose.

I onda sam, napokon, upala na fax na tecaj A2. Bilo nas je sa svih strana svijeta. Ja jedina sa nasih prostora. Lik iz Nikaragve, Brazila, Izraela, Palestine, Spanjolske, Svicarske, curke iz Kostarike, Rusije, Cipra, Juzne Koree... Uglavnom mladi, dosli zbog posla. Par njih ozenjeni/udani, partner tu na studiju, pa dosli i oni...
Teoretski smo svi bili na istom nivou, A1. Iako je Jose iz Nikaragve bio medju boljima. Nori, doktorici matematike iz Rusije, clanovi i nastavci nisu bas ´´sjeli´´, al to je nije sprijecilo da spreha - imala je dobar fond rijeci. Ostali su nes nabadali. Lik iz Palestine nije znao beknut.
Svakako, svi su oni ucili njemacki u dva mjeseca (A1 tu na faxu traje toliko). Mislim da je to premalo za osnove...

Moram priznati da sam nekad shizila tamo. Profa nam je donosila tekstove za vjezbanje velikog i malog slova. Mislim, daaaaaaaaaaaaj, gubljenje vremena. MEDJUTIM! Ne za sve! Mnogi nisu znali gdje staviti veliko slovo! I to ne samo veliko slovo imenice, nego i na pocetku recenice!

Ma, bilo je svega. Decki iz Izraela se mucili su se sa citanjem, odnosno, naglaskom; mi ´´slaveni i romani´´ (Ruskinja i ja, te Spanjolac, Cipranka i Brazilac) sa H i R... (inzistiralo se na mekanom ´´h´´ i onom grlenom ´´r´´), kineskinju vrag ne bi razumio sto sapuce. Na zalost, kasnije sam skuzila, ima i gorih...
Na kratko nam se pridruzio decko (17) iz Bosne. Starci su mu u Americi, a on je tu i trenira kosarku. Tih par puta sto je bio, dovukao bi se u trenirci, bez knjige, pospan, ko da umire od dosade. Pitam ga ja, u cemu je kvaka - ´´ma, trener me natjer´o, *&%%$ (uobicajena balkanska psovka, op.a.), inace ne bi ni dos´o, stas´ ovo meni?!´´. :D
U svakom slucaju, war sehr interessant. :)
Svaki dan smo imali po 4 sata, od 8.45-13, pa zadace... Iako nas je bilo puno, morali smo puno ´´sprehati´´, sto je ok. Iako, lakse je ici niz dlaku - u pauzama bi se grupirali po jezicima, tako da je bilo ´´engleza´´, ´´spanjolaca´´, ´´arapa´´, govorilo se sve osim njemackog i objasnjavalo rukama i nogama. :D Sto u biti nije bilo dobro. Ali, eh...
Imali smo dvije profesorice. Ona Montag-Dienstag-Samstag (pon-uto-sub; stara ruskinja) je bila ful stroga i samo i iskljucivo govorila njemacki, a ova Mittwoch-Donnerstag (sri-cet) govori i hebrejski, arapski, engleski, pa se nekad prebacivala da objasni potrebitima...

Sve u svemu, na faxu je ipak bilo super, unatoc svemu. Uvidjela sam to kasnije... Al, o tome drugi put...

I tako sam dosla u Njemacku... Bila sam u Göttingenu i prije, tako da se nisam (puno) sokirala. Racunala sam, trebat ce mi vremena da se snadjem i uhodam. U pocetku smo bili u malom stanu. Huzbi je tamo zivio oko 6 godina. Jedna soba, mala kupaona i jos manja kuhinja. A sto mu je vise trebalo?
Kuhanje mi je bila cista akrobacija jer je kuhinja bila minijaturna...

Kad sam kuhala, morala sam odmah prati i sklanjati sto mi vise ne treba, inace bi bio kaos. Nekad sam shizila! Ne mozes se okrenuti, a da nesto ne padne na pod. Letili su loncici, razbila sam tri case i jednu salicu, sve ukupno. Mislim. S vremenom sam postala tata-mata za kuhanje u 2 kvadrata! :D Zonglirala sam sve u 16! Uuuuuuuu, i super je stvar sto im je voda tako mekana, nema kamenca, da nema fleka na sudju, pa bi ga pustila da se osusi, bez brisanja! :)

U to vrijeme huzbi je cesto bio na putu (ko za vraga, morao je u Kinu na 10 dana, bas tjedan dana nakon mojeg dolaska!). Al nije mi bilo dosadno (tjah, nikad nije). Svaki dan sam isla do grada, njuskala po ducanima, gdje, sto, kako.

Moje prve samostalne nabavke bile su nocna mora. Ubila sam skoro 2 sata u ducanu - svaki put! Jel ovo jogurt ili vrhnje? Kakvo brasno? (naravno, ja znam ´´ostro i glatko´´, ne znam tipove), mlijeko (malo, veliko, kravlje, kozje, ovcje, masno, nemasno, bio-eko.... grrrrrr), povrce (Angebot ovaj, Angebot onaj, sve nesto bljescujuce, jabuke od po kile svaka, paprike u svim duginim bojama, poriluk od metra, debeo kao ruka...)...
I kupim ja jedan dan ribu. Ajd, smrznuta, nema veze, bit ce ok. Doma otvorim paket, a ono kockice ribe! Kockice!
Izbjegavala sam ducane gdje moras pitati tetu prodavacicu sto ti treba. No, nikako i nikako nisam nalazila ´´prezle´´. I onda, NAPOKON, nasla sam ih! Je, al - u pekari. Nema da sam uzmes, nego pitaj.
´´Hmmmm, bitte, Entschuldigung, ich brauche das!´´ (pokazem prstom, a teta vadi Brötchen, pecivo). ´´Nein, nein, kein Brötchen, das! Ist das für Kochen?´´
(i sad, zena pilji u mene, klima glavom i pokazuje na peciva - htjela je reci ´´od peciva´´, al ja shvatila ´´za peciva´´)
´´Nein, nein für Brötchen´´ (i sad, pita me za sto mi treba) ´´Für kochen, für Fleisch, paniren´´ (pomislih, pa mi kazemo ´´panirati´´, mozda joj je to poznato, i jos pljesnem rukama, kao, ´´za pljeskavice´´ (!!))
´´Aaaaaaaaaa, verstehe ich´´ i onda je rekla ´´Ja, genau, das ist auch für Fleisch´´.
Oznojila sam se, sto od muke, sto od srama!
``Dajte mi ono za ono, sto se onim pljesne, ovako!´´ Mislim, stvaaaaaaaaaarno, blamaza na kvadrat!
Iako, kasnije, huzbi mi je rekao da i oni kazu panieren. :) No to nije umanjilo moj osjecaj srama.
Danas znam da je to ´´Paniermehl´´. Kasno. :D

Dogovorila sam se sa Hye-jin, frendicom iz Koreje, da cemo se nalaziti povremeno u gradu i nastojati sprehati (ona je upisala B2, ali joj je to pretesko i nepotrebno - analiziraju velike tekstove - studentima je to ok, al njoj, koja je tu ´´izletnicki´´, to ne treba). Ona ce dovesti izvjesnu Ludmilu iz Cilea (´´Ludmila iz Cilea´´??!!), a ja moju sogicu, pa cemo imati babinjak. :)
Odoh se, daklem, spremiti pa odoh u grad.

Tschüss!

Njemački sam počela učiti u jesen 2010. Bila je to mala grupa, taman za učenje. Profa je bila simpatična, ali, mislila sam si, ne odgovara mi njezin način rada. Kako možemo učiti tek prvo lice jednine, pa drugo množine, pa tek onda drugo jednine... Nisam bila naviknula na to. Uvijek su nas učili na isti način - evo ti konjugacije, evo ti deklinacije, nauči napamet, pa ćemo onda razgovarati i ići dalje.
Međutim, moram priznati da je profesorica Rajna jedna od najboljih profesora jezika koje sam ikad slušala! Staložena, cool, ima plan i zna kako ga polako, ali temeljito provesti. Učila nas je male cjeline koje su se, nakon nekog vremena, spojile i zajedno imale smisla.
Radili smo po knjizi, ali i sa zanimljivim materijalima koje nam je donosila.
Ono sto me oduševilo jest što je imala odgovore na sva pitanja. Npr., tu u školi za odrasle, u Gö, profa mi je često odgovarala "zato što je to tako". Haha, jak odgovor. Kad učim nešto, potrebno mi je razumjeti zašto je nešto kako je, zašto se baš tako koristi, moram naći neku logiku, jer tako lakše učim. A Rajna je uvijek znala odgovor. Uostalom, živjela je u Njemačkoj, tako da njeno znanje nije samo iz knjiga.
Ona me je i pripremala za A1. Naime, po novom zakonu u Njemačkoj, tko tu želi doći i ostati (´´spajanje obitelji´´) mora imati položen najmanje A1 stupanj jezika, osnovni.
Drilala me i kontrolirala, te sam, kao prava štreberica, u ljeto položila A1 sa 98%. Sveukupno, pismeni i usmeni. :) (by the way, ako tko ide polagati u Goethe Institut u ZG, neka se dosta ranije prijavi; brzo se popune mjesta!). Još jedna curka iz moje grupe je polagala A1, i imala isto iznad 95%. Hvala, Rajna! :)

U jesen 2011 krenula sam na A2 kod nje, no, na žalost, samo na mjesec dana, jer sam morala ići. I tako sam ostavila moje curke sa njemačkog i otišla u bijeli svijet.

Rajna i školica njenog brata, tamo na šetnici u Zaprešiću, Pavuna d.o.o., super su izbor za učenje jezika. Male grupe, super atmosfera. E, da, i ne samo to. Prije odlaska morala sam prevesti i ovjeriti dokumente. Divota, mislila sam si, to će me opaliti dobro po novčaniku. Međutim, kod njih sam to brzo i povoljno sredila (Vielen Dank, Sandi, noch einmal!), bez ikakvih problema! Tamo su mi za male pare preveli diplomu, kolegije i ocjene, pismo preporuke... Toplo ih preporučujem!

A onda sam došla u Njemačku! Necu dramatično najaviti, ´´a onda su počele nevolje´´, jer nisu. Samo je postalo, hmmm, drugačije! Pišem uskoro, sad odoh malo biciklirati!

Evo me nazad iz Klinike. Bila sam u subotu navecer, nenajavljena, pa me primila neurologica (u subotu navecer!), pregledala i rekla da dodjem na testiranje u ponedjeljak, danas. ´´Dodjite ranije jer je obicno guzva´´. Guzva? Bilo je najvise 10 ljudi, cijelo vrijeme dok sam ja bila tamo, od 8 do 11! Test ovaj, test onaj, elektrosokirali me, sjeckali i gnjeckali - sve je ok! ´´Das kann passieren, aber es ist nicht gefährlich´´. Ajd, dobro.

I moram se pohvaliti, ´´sprehala´´ sam. Jer, gospodja na recepciji ´´spricht kein Englisch´´, a isto i gospodja na prijemu. Eto. Ha, sila ne pita.
Isla sam busom nazad, pa gledam kako biciklisti sibaju. Kako je toplije, to ih vise ima.
Ovdje je uobicajeno ici biciklom. Zimi i ljeti! I sve je prilagodjeno biciklima. Postoje posebne staze, prijelazi. A biceva ima u svim velicinama i oblicima. Mono-, bi-, tri-. Sa jednim sicom, sa dva sica, sa prikolicom za djecu...
Kad sam prvi put tu dosla, iznenadio me parking pred zeljeznickim kolodvorom. Takav prizor nije kod nas uobicajen! :)

Doma, ljeti, bic je bio moje glavno prijevozno sredstvo. No, kad sam se selila, ostavila sam ga svojima (sad ga tata vozi!). Ali, od subote sam ponosni vlasnik Suzukijevog bicikla! Kupila sam ga, naime, od Japanca koji se preziva Suzuki. :) A imam i kacigu! (huzbi je rekao, nakon nemilog dogadjaja u cetvrtak, nema sanse da vozim bez kacige... Buduci sam ga stvarno prepala, nenadano se skljokavsi ko´ vreca krumpira, pristala sam). Trenutno ne postoji zakon koji kaze da je kaciga obavezna, no, kazu, u pripremi je. Da znate.
Tako da smo jucer napravili ´´Tour de Göttingen´´. Bilo je gusto, svugdje pjesaci i biciklisti, posebno oko jezera. Svi izmilili na sunce.
Bili smo uglavnom uz jezero Kiessee. To je jezero nastalo iskopom sljunka. Oko jezera je lijepo uredjeno, zelene povrsine gdje ljudi i rostiljaju (jedva cekam! To nam je plan!), staza (oko 2,46 km) za hodanje, trcanje i bicikliranje. Mogu se i pedaline iznajmiti. Zimi, kazu, kad se voda smrzne, moguce je klizati se. Fala, kako ne. Sve u svemu, jako lijepo. I krcato ptica! :)

Danas cu biti ´´kratka´´, moram mirovati (sto god to znacilo)...
Naime, jucer sam bila na nekom rutinskom pregledu, nesto me ruka zeza. Tijekom pregleda sam ´´ostala bez misliti´´! Doktorica mi je rutinski kuckala po zapescima, i kljok! Zavrtilo mi se, pala sam u nesvjest i opalila glavom u pod! Dobro da je pod drven - da su bile plocice, sigurno bi pukle! :D
Pa sam sad jednorog! Prebacili su me u Kliniku, prikacili na aparate, mjerili, kuckali... Sve u svemu, sve je ok sa krvi, tlakom, srcem, pa moram dalje na pretrage.
Moram priznati, svaka im cast, svi su bili ljubazni i detaljni. Cak su nasli i doktoricu koja govori engleski.
To me je sjetilo... Ucim njemacki vec oko godinu i po dana, otprilike. Pocela sam u Zapresicu (to cu vam isto jednom pricati, moram pohvaliti skolicu, divni ljudi su tamo!), nastavila tu.
Tijekom gimnazije drilali smo po gramatici, hrvatskoj, latinskoj, grckoj, talijanskoj. Tako da kuzim princip. Njemacki je gramaticki, zapravo, jednostavan. Postoje pravila, hrpa gramatike, no kad sve shvatis kao slagalicu, lako je. Glagol ovamo, subjekt tamo... Tako da mi pisanje ide. Jako puno razumijem. Govoriti mogu s lakocom, ako se pripremim, kao, npr., u skoli. Medjutim! ´´Na prepad´´ zaboravim sve! Zamuckujem, ´´ovaaaaaaj, mmmmmmmmmm, nein, ja, mmmm´´...
Tako je bilo i jucer. Ispitivali su me, i sve sam ih razumjela, al jedino sto sam uspjela ´´procjediti´´ bilo je ´´Ich bih ok, alles ist ok!´´. Pa su mi dodijelili doktoricu koja govori engleski. Huzbija, naime, nisu pustili samnom.
Huzbi govori njemacki i engleski (oba jezika su mu materinja), no kuci govorimo engleski. Leider. Na zalost. Znam da bi trebali vise ´´sprehati´´. Nerijetko pocnemo pricati na njemackom, no onda me on pocne ispravljati usred recenice! ´´Nije der, nego die; glagol ide na kraj; ne mozes to tako reci, nije u duhu jezika...´´. Ma daj me pusti da dovrsim do kraja, pa me ispravljaj! Pa shizika kakva jesam, poludim i prebacim se na engleski. Tjah...
Doma sam polagala A1, a tu B1. Do B1 se nauci, vise-manje, sva gramatika potrebna za normalnu konverzaciju. Onda slijedi sirenje fonda rijeci. To ja trenutno radim citajuci. Citam neku knjigu za djecu. Programi i knjige za djecu su super stvar za ucenje, jer su pisani jednostavno i koriste rijeci koje se svakodnevno koriste u govoru.
Eto na! ´´Bit cu kratka´´, rekoh na pocetku. :D
Al, moram ici, odoh siriti vokabular sa krimi-pricama za djecu. Jer dosta mi je zamuckivanja, ´´hmmmmm, jaaaaa, ich verstehe, hmmmmmm´´...

Tatatatira!

Sjecam se, kad je prije skoro godinu dana pala odluka da se selim u Njemacku, da sam bila presretna. I sad sam, da ne bi bilo zabune. Moj tadasnji decko, a sad suprug (uf, to zvuci tako ozbiljno; zvat cu ga ´´huzbi´´) i ja uvidjeli smo da skype veza HR-D nije dugorocno rjesenje i da se netko od nas dvoje mora seliti. Pa, gledajuci mogucnosti mojeg zaposlenja u Njemackoj i njegovog u Hrvatskoj, nismo se dugo neckali.
No, s druge strane, bila sam uzasnuta! Pa ja ne znam jezik (ko za vraga, cijeli zivot sam ucila engleski i talijanski; grcki i latinski ne brojim)! A moja diploma? Jel to vrijedi tamo? Kako cu se snaci, kad jedino znam ´´Guten Tag, mein Name ist...´´. Panika!

Pa sam se uhvatila tipkovnice... I nisam se bas odusevila. Nasla sam tek nekoliko blogova, koji su mi pomogli (HVALA blogerici Ivi). Pisala sam Njemackoj ambasadi, u Goethe Institut. Svugdje su me ljubazno prebacivali ´´iz supljeg u prazno´´ (tako da, sto se moje diplome tice, na primjer, jos uvijek NE ZNAM jel vrijedi tu u pokrajini Niedersachsen).

Tako da sam odlucila, uz nagovor prijateljice, svoja iskustva podijeliti sa svima koje to zanima. Kako uz pomoc ruku i zagrebackog dijalekta zatraziti ´´prezle´´? Sto je Integracijski tecaj? Kako meksikanki na talijanskom objasniti sto je ´´infinitiv´´ uz pomoc njemacko-spanjolskog rjecnika? Odabrati linoleum ili tepison? E, pa ja cu vam reci! :)

No, ajmo prvo rijesiti sluzbene tocke, pa cemo onda dalje.

Dakle, mama me prije zvala ´´Simica´´, pa sam i za vas Simica. :) Zivim u predivnom njemackom gradu Göttingenu, u pokrajini Niedersachsen, od listopada 2011. Göttingen lezi na rijeci Leine, koja malo juznije od grada tvori jezerce Kiessee.
Ono sto je najvaznije za grad jest to da se odlikuje prvenstveno obrazovanjem i istrazivanjem, a nerijetko ga zovu i "sveucilisnim gradom". Odavde potjece, ni manje ni vise nego 44 nobelovaca, bilo da su tu rodjeni ili radili. Impresivno! :)
Upravo zato je ovaj grad pun studenata, mladih ljudi na biciklima, kojekakvih klubova i koncerata.
Posebno je zivo kad malo zatopli, kao, evo, ovih dana. Grad je krcat!

Uf, to me sjetilo, moram u grad, nac se sa curkama na kavi. A i o njima cu vam jednom pricati. Hye-Jin iz J. Koree, Nora iz Rusije, Xia iz Kine, Grecia iz Mexika, Julie iz Kameruna....
Odoh se spremiti, pa se javim ovih dana! :)