Sretan Bozic!

Jos malooooo!

Jos malo pa BOOOOZIIIC! :)

Vec smo obavili bozicnu kupovinu, pokloni, sastojci za kolace, za ruckove...
Ove godine, unatoc planu, ne idemo doma, u Hrv. za Bozic nit Novu Godinu. Planovi su nam se izjalovili, zdravstveno i financijski trenutno nismo dobro, pa smo odlucili ostati. Zdravstveno mislim da nas je oboje stislo u krizima (ko fosili!), a i huzbi je sav isempjan od putovanja, a financijski znaci da mu nisu vratili pare jos od Australije, za putovanja... Izgleda da nije samo kod nas, u Hrvatskoj, tako... Tjah...

Al, eto, sto je, tu je. Bili smo u kupovini, racunam, bakalar za Badnjak, neka pecenka za Bozic. (by the way, tu NEMA suhog bakalara, nigdje, pa sam kupila friski). I kolaci, natürlich. Medjutim, iznenadili me ovi Nijemci! Opet! Za Badnjak oni jedu meso! OK, nisam veliki vjernik, ma, nisam nikakav, ali drzim do blagdana, tradicije. Oni tu, jao, jao, jedu kobasice i Kartoffelsalad za Badnjak! No, kod huzbija, buduci su oni svi nekako izmjesanih kultura, cemo kod sveki jesti americku pecenku sa glazurom od smedjeg secera i meda. Ma, znam, sve treba probati, sumnjam da je ovo lose, iako mi sam opis zvuci kao teski ocaj....
Tako da cu ja sutra napraviti balakar-bianco, nek se nadje. ;)

Grad je skroz okicen, vec duze, al to je normalno. Komercijalizacija i to, ajd, nista novo. No, masa ljudi tu vec danima ima i bor u kuci okicen! A?!

Mi smo se neckali, hocemo li bor ili ne. Cisto jer smo samo nas dva doma, a i tak idemo posli kod sveki, pa smo se mislili. No, kupili smo jedan, ipak nam je ovo prvi Bozic u ovom stanu, i u Njemackoj opcenito (prosle godine smo bili u Hrv). Okitit cemo ga, naravno, na Badnjak, ne prije...
I to kuglicama koje sam sama napravila. :)

Uf, to me sjetilo, moram napraviti ukras za vrh! Odoh! Pisem posli!

Kolaci

Jeeeee! Ispali su mi kolaci! Mislim, ne na pod, neg su fini i super, super! Mozda da sam ih jos koju minutu pekla, al, ajd... Nisu sirovi, neg je unutra malo mljackavo, al valjda ce se isusiti kad se ohladi.

Naravno, nisam docekala, vec sam ih probala. Mmmmmmmmmmmmmmm!

Haben Sie Merdevine, vielleicht?

Ne znam odakle mi izraz iz naslova, vjerojatno iz nekog vica sa Mujom i Hasom ili kakve dogodovstine sa gastajbajterom, pojma, al mi ga rabimo iz zezancije.

Tako sam se danas i ja osjecala. ´´Haben Sie Mak oder Mlinac, vielleicht?´´. Naime, naumila sam napraviti orahnjacu i makovnjacu za Bozic. No, kako to nikad nisam radila, odlucila sam da cu prvo napraviti probu. Sutra cu zamijesiti i ispeci, pa sto bude.

I odem u ducan. Jedan, drugi, treci. A?! Maka nema, a oraha samo nemljevenih. E, ajd ti sad pitaj. Kako se kaze mak? Poppy? Papaver? Mak? Ma, jok, Mohn! Nazvala sam sveki, pa mi je rekla. I, ajd, nasla sam mak (odmah uzela pola kile, nek se nadje!). Ima mljevenih ljesnjaka, mljevenih bajama, sjeckanih, u listicima, kandiranih, kakvih god. Al oraha samo ucjelo. Pa sam uzela sto ima. Racunam, pitat cu susjedu za mlinac. Eh, a kako se kaze mlinac? Uf! I putem doma smisljam. Racunam, ´´malen´´ znaci ´´farbati´´, ´´gemahlen´´ znaci ´´mljeven´´. A mljeti? Isto kao farbati? Nije valjda. Poskicala sam rjecnik kad sam dosla doma. ´´Malen´´ znaci ´´bojati, slikati´´, a ´´mahlen´´ (isto se izgovara) je ´´mljeti´´. Mlinac je ´´die Mühle´´. Za razliku od ´´der Müll´´, otpad.

No, susjeda nema mlinac (moram priznati, bila je ljubazna pa mi ponudila mljevene ljesnjake koje je imala doma - al nije isto). Al ja imam onaj stapni mikser, koji ima jos i jedan dio kao casa sa nozem. Isla sam probati, rekoh, da vidim, prije nego rucno pocnem strugati orahe na gratakazi za sir. Pa sam probala - i uspjela! :) Fino se samljelo, bez vecih komadica.
Probala sam i mak, no, on je ipak presitan. Al sveki ce mi posuditi njen mlinac za kavu. :)

Ima sutra da cijela kuca mirise na kolace! Ili na zagoreno! :D

Biciklisti

Nemam nis novo, samo da vam pokazem da se tu ekipa i dalje vozi na biciklima. Unglaublich! :)

Snijeeeeeeeeeeeeeg!

Ne volim snijeg, nikad ga nisam volila. OK, mozda ko dijete.
Jucer sam gledala objave na fejsu, snijeg zabijelio Hrvatsku, Zapresic i Zagreb pod debelim pokrivacem. I mislim si, ´vidis vraga, a ovdje nam je -4, ali suncano, predivno´. I probudimo se ujutro, a ono - tadaaaaaaaaaaaaaa! Pocelo je nocas i pada i dalje. I to ne malo, nego u krpama.
I, iako ne volim snijeg, danas smo uzivali. Huzbi i ja smo ocistili prilaz zgradi, vise puta, i grudali se vani. A vani nigdje nikoga, tisina, sve bijelo. :)

Da je huzbi ostao, jos bi bili vani, otisli bi na Bozicni sajam i popili kuhano vino. No, on je danas morao juznije. I to dosta juznije. U Kamerun. :) Danas snijeg do koljena, sutra kratki rukavi, suncane cvike i 30 u hladu. :D
Nije, doduse, bas sve bajno kako se cini. Nafilan je cjepivima, a u ruksaku ima tablete protiv malarije i neki bijesni Autan. Naime, postoji neki virus koji se prenosi komarcima, nesto na g, zaboravila sam, i za njega nema lijeka. Pa je, eto, od doktora dobio neki repelent i savjet ´´nemoj da te sto ugrize´´. Super.

Bila sam ga ispratiti na vlak. Na kolodvoru kaos. Vlakovi ili kasne ili su otkazani! Huzbijev je kasnio ´´samo´´ 40 minuta.
Ne znam, jel zato sto je nedjelja pa se ´´ne radi´´, ili je sve iznenadio snijeg u prosincu (kao i kod nas!) - nista nigdje nije ocisceno. Ni ceste, a kamoli staze ili nogostupi. Nista. Cak ni peroni na kolodvoru. Nista.
Ali bicikli i dalje sibaju! Hahah, prosla su dvojca pokraj mene i cujem ih kako pricaju o biciklima - jedan je, eto, bas jucer stavio zimske gume tako da sad nema frke. Zimske gume za bicikl! :)

Heidelberg

Vratili smo se nazad ranije nego je planirano. Huzbi nije mogao dovrsiti posao kod stranke, jer su ovi nesto previdjeli i jednostavno tehnicki nije odgovaralo. Tjah... Tako da smo morali nazad ranije, ali ici cemo opet, u sijecnju.

Na putu doma svratili smo u Heidelberg, u pokrajini Baden-Württenberg, jos jedan sveucilisni grad. Nalazi se na rijeci Neckar. Na obalama rijeke, sa obje strane, su prekrasne gradjevine, a na brdu povise su ostaci dvorca koji je izgorio jos 1764.

Prosli smo kroz glavnu ulicu, Hauptstrasse, koja je bila prepuna ljudi, mahom turista. Uglavnom su se culi francuski, engleski i ´kineski´ (bilo je moooore nekih Azijata, ne znam kojih). Na svakom malo otvorenijem mjestu postavljeni su standovi sa bozicnim ukrasima, slatkisima, kuhanim vinom i kobasicama; Weihnachtsmarkt.

U Heidelberg smo svratili ciljano, kupiti staklenog kolibrija. Naime, za nas prvi Bozic, huzbi mi je poklonio staklenog kolibrija kojeg je kupio u jednom ducancicu u Heidelbergu. Kolibrija sam zavezala na flaks i stavila na lampu da visi, izgledao je kao da stvarno lebdi. I jos kad bi upalili lampu, svjetlost bi se rasula kroz njega. No, jedan dan, u zaru igranja neke igre na X-Boxu, huzbi ga je slucajno opalio iz sve snage i ovaj se rasuo u tisucu komada. Pa smo isli kupiti novoga, kad nam je vec bilo usput. A ducan...

Prekrasan, kao iz bajke, pun bozicnih ukrasa, od drveta, stakla, plastike, metala... I ptica kakvih hoces, ali ne i kolibrija... Tjah, nije bio nas dan... Ali, u sijecnju idemo opet, mozda onda bude. :)

Svicarska

Evo me u Švicarskoj! Huzbi je došao poslom, a ja turistički. Došao je bio iz Kine u četvrtak navečer, i sad smo već tu. Vraćamo se u petak, a on već u nedjelju ide u Kamerun. No, ne ostaje dugo. Kad se vrati radi još dva-tri dana i onda ima božićni godišnji.

Došli smo u Avenches, neko malo mjesto. Bili smo sinoć do grada, oko 19h. E, sad, ili tu ništa ne radi ponedjeljkom, ili ne rade iza 19h uopće. Pustara, nigdje nikoga! Ducane nismo ni vidili, a onih par restorana sto jesmo, bili su u mraku... 

Poškicala sam malo brosurice. Mjesto ima oko 4 tisuće stanovnika. Nastalo je oko 13 g.p.K. Imaju dosta ostataka rimskih građevina, sve u sklopu grada. Na webu nisam našla puno o tome, a brosure su na francuskom...

Blizu gradića su dva jezera, manji, Lac du Morat, i veći, Lac du Neuchatel. Prema brosurama (i opet sve na francuskom!), imaju cijelu mrežu biciklistickih staza, te stanice za promatranje ptica i ostalih mocvarnih biljnih i zivotonjskih vrsta. Vrijeme je trenutno bljak, pada kiša-snijeg, pa sumnjam da cu se uskoro uputiti van, no tu smo do petka, pa će biti vremena.

Sutra ćemo ići u Neuchatel, neko mjesto sa druge strane veceg jezera. Tamo cemo se naci sa mojim susjedima iz Zapresica. Oni su još prije 15-ak godina otišli tamo, i od onda se nismo vidjeli. Bas se veselim. :) 

Kako smo u kantonu Vaud, svi govore francuski! No, na recepciji i u restacu se govori i talijanski i njemački, ali rijetko tko engleski. Jučer smo vrtili programe na telki. Američki filmovi na francuskom i talijanskom.... Brrrr! :D

Cujem da su sobarice pocele ordinirati... Trebam ih pitati nesto, valjda cu se sporazumjeti. :) Odoh za sad!

Eh, da, ispricavam se sto nekad koristim c, s, z, nekad ne. Program u kojem pišem ima automatsko ispravljanje gramatike, koje ne funkcionira najbolje, a ne da mi se svako malo vraćati i ispravljati ono sto program ne prepozna....

Pada!

Pao je prvi ovozimski snijeg! Nisam bas odusevljena, al, dolazi zima, sto je - tu je! :)
Huzbi je ko malo dijete piljio kroz prozor i zvao me, ´´Vidi, pada snijeeeeeeg!´´. :)
Nije se zadrzalo. Jer popodne je ´´zatoplilo´´ na 3 stupnja iznad nule...