Ovih dana je bilo lijepo, pa smo uglavnom bili vani. Danas je opet kilavo vrijeme, 17 stupnjeva, al, ajd, nazire se nebo, valjda ce se proljepsati. Moram do grada posli, kupiti kremu za suncanje i ostale crckarije za more.
Jucer smo bili vani sa huzbijevim prijateljem i njegovom zarucnicom (!) iz Grcke. (prilikom predstavljanja, lik je rekao, ´´ovo je moja zarucnica´´. I stalno, zarucnica, zarucnica. Nekak mi je to bez veze. Sto to znaci, stavio si joj prsten na ruku, zarucio je i tako je ´´zakapario´´ da ti ne pobjegne?)
Curka tek uci njemacki, al nabada engleski, pa smo se sporazumjele. Dosla je prije mjesec dana. Ha, iz tople i suncane Grcke u ovu ledaru! :D Prava mediteranka, glasna, skockana, kosa, nokti, sva u tip-top. Ok je cura, pravo osvjezenje nakon hladne njemacke ekipe. Odmah mi se, jadna, pozalila kako joj fali ici na notke i frizuru sa njenim curkama (hah, tesko da ce u meni naci zamjenu za njih, po tom pitanju!), kako joj nedostaje sunca, kako je donjela ljetnu robu, pa se smrzava. :D Ali, kao, ici ce doma u rujnu, pa ce se fino ugrijati i donjeti zimsku robu. I, hahah, hrana tu joj je sva slatka i sva je nekako ´´previse´´. Tu je razumijem skroz. To ´´previse´´ znaci ili preslatko ili preljuto ili prenesto.
A eto, sto da ti kazem. Znam kako ti je. I sa jezikom i sa klimom i sa hranom. :D
Inace sa huzbijevim prijateljima spreham, odnosno, oni sprehaju, a ja odgovaram dvojezicno. Jedino, ima njih par koji samnom iskljucivo engleski govore. Ne razumijem zasto. I rekla sam im da mi sprehaju, i pocnu, al se ubrzo prebace na engleski... Ah...
Jedna kolegica, koja radi sa mojim huzbijem, ima dva materinja jezika, njemacki i francuski. Pa mi prica, kad god se poslovno cuje sa jednim kolegom iz Francuske, ona automatski govori francuski s njim, no on uporno odgovara na losem engleskom. Svaki put! :D
Sveki mi uglavnom spreha. Hm, tu imam jednu barijeru - kad sa njom govorim engleski, nije greda - you je i ti i Vi; medjutim, u njemackom postoji ta pristojna forma, kao i kod nas - na njemackom joj se obracam sa Sie (´´Vi´´), no ona inzistira na ´´ti´´ (dutzen und sietzen - tikanje i vikanje). Eh, to mi je malo bed, ipak je ona starija gospodja i huzbijeva mama; cak se i teti moga tate, koja ima 90 godina, obracam sa ´´Vi´´, iako smo rod.
Tako da, kad sa sveki pricam, uglavnom koristim bezlicne forme (trebalo bi, moglo bi...) da izbjegnem ´´ti´´. :D
Spreham, spikam, a uskoro cu i pricati i parlati. Idemo NAPOKON doma, na jug, jos malo! :)
ponedjeljak, 30. srpnja 2012.
četvrtak, 26. srpnja 2012.
Nema nis novo, jedino sto je NAPOKON doslo ljeto! Sunce pici, asfalt isijava, divota. Obozavam ljeto i visoke temperature... Ma koji snijeg, ma koje skijanje...
Cula sam se s mojima. Nakon 25 godina dosao nam je rodjak iz ´´belog sveta´´ i doveo zenu Ruskinju. Ova je negdje iz boguizanogu, negdje iz Sibira, polarnog prstena, ne znam tocno (starci su mi pricali uglas, pa koliko sam pohvatala, pohvatala...), tamo di su medvjedi domace zivotinje. Oboje rade na naftnoj busotini. Kaze rodjak, jednom im je medvjed pojeo nekog inzenjera. Pokazivali su mojima slike. Oni rade, a medvjedi se okolo smucaju, skroz blizu njima. A stvarno, di ljudi zive i rade!
Anyhow, poanta je - ljeti imaju +40, a zimi -70!!! Uhaaaaaaaaaj! Toplo ljeto, al cim je zimi vise od tjedan dana vise od -20 - fala, ali ne, fala!
Taman su bili u Pirovcu neki dan, kad ih je zatekla kisa (prva ovog ljeta!). Kaze mi mama, svi su pobjegli pod krov, samo je Ruskinja ostala blejati u nebo - kaze da nikad nije kisu vidjela u zivo. Samo snijeg, tucu i ostalo smrznuto.
A kaze mi stari - ova me daleko presisala, visoko je ta bazdarena - popila je za veceru 3 litre vina i nista joj nije! :D :D Sta ce, tako se, valjda, zimi griju. :D
Huzbi mi se sinoc vratio iz Engleske. Kaze da je i tamo bilo suncano. Bio je negdje na selu. Stallingborough. Kaze, tvornica, hotel, tri kuce i dva puba. :)
Navecer cemo do grada. Prosetati, pojesti slatkac (tu je kugla sladoleda 80-90 centi, kako gdje; doma je, kako cujem, oko 7-8kn! Da bar doma ljudi imaju europske place, kad vec imaju i europske cijene), uzivati u toplini. Grad je i dalje dosta ziv, iako je puno studenata otislo doma.
A uskoro cemo i mi domaaaaaaaa! Jedva cekam. Moooore, mooooooore!
Cula sam se s mojima. Nakon 25 godina dosao nam je rodjak iz ´´belog sveta´´ i doveo zenu Ruskinju. Ova je negdje iz boguizanogu, negdje iz Sibira, polarnog prstena, ne znam tocno (starci su mi pricali uglas, pa koliko sam pohvatala, pohvatala...), tamo di su medvjedi domace zivotinje. Oboje rade na naftnoj busotini. Kaze rodjak, jednom im je medvjed pojeo nekog inzenjera. Pokazivali su mojima slike. Oni rade, a medvjedi se okolo smucaju, skroz blizu njima. A stvarno, di ljudi zive i rade!
Anyhow, poanta je - ljeti imaju +40, a zimi -70!!! Uhaaaaaaaaaj! Toplo ljeto, al cim je zimi vise od tjedan dana vise od -20 - fala, ali ne, fala!
Taman su bili u Pirovcu neki dan, kad ih je zatekla kisa (prva ovog ljeta!). Kaze mi mama, svi su pobjegli pod krov, samo je Ruskinja ostala blejati u nebo - kaze da nikad nije kisu vidjela u zivo. Samo snijeg, tucu i ostalo smrznuto.
A kaze mi stari - ova me daleko presisala, visoko je ta bazdarena - popila je za veceru 3 litre vina i nista joj nije! :D :D Sta ce, tako se, valjda, zimi griju. :D
Huzbi mi se sinoc vratio iz Engleske. Kaze da je i tamo bilo suncano. Bio je negdje na selu. Stallingborough. Kaze, tvornica, hotel, tri kuce i dva puba. :)
Navecer cemo do grada. Prosetati, pojesti slatkac (tu je kugla sladoleda 80-90 centi, kako gdje; doma je, kako cujem, oko 7-8kn! Da bar doma ljudi imaju europske place, kad vec imaju i europske cijene), uzivati u toplini. Grad je i dalje dosta ziv, iako je puno studenata otislo doma.
A uskoro cemo i mi domaaaaaaaa! Jedva cekam. Moooore, mooooooore!
nedjelja, 22. srpnja 2012.
U travnju su mi bile mama i sestra tu. Bas malo prije nego su dosle, ljudi koji uredjuju okolis su pokosili travu oko zgrada te na jednom dijelu ´´prostihali´´ jednu zmijoliku liniju. Samo tako, ko prstom u oko. Mislila sam da ce nesto tamo zasaditi ili postaviti. Medjutim, nista...
Kasnije, kad je opet doslo vrijeme kosnje trave, striceki su pokosili sve, osim tog dijela. Tamo je, naime, izbilo par krzljavih biljcica, nix special.
I onda - prije oko 3 tjedna - prosikljalo zelenilo! Izgleda da su onda zasijali mjesavinu divljeg cvijeca, koje je tek sad uspjelo ojacati, s obzirom na hladnocu i kisu. Velika zmija puna razlicitog poljskog cvijeca. Razlicak, crveni i rozi mak, neven... Divno!
Isto tako - uz potok. Kad god bi kosili, striceki bi ostavili par busenja zelenjave. E, sad znam zasto. Visoke stabljike ljubicastih cvjetova, zutih, pa makovi, ukrasne koprive... Predivno!
Obicno se po parkovima, bar nasim, sade macuhice, tulipani, ali nikad ovakve ´´poljske´´ mjesavine.
Poskicala sam na net, upikala ´´Landschaftsbau´´ (uredjenje okolisa), pa mi je izbacilo stranicu grada gdje opisuju parkove Göttingena te biljke na koje zbog kojecega treba obratiti pozornost (npr., ambroziju; http://www.goettingen.de/staticsite/staticsite.php?menuid=480&topmenu=356&keepmenu=inactive), najbolje puteve kroz njih gdje se moze vidjeti ovo ili ono. Cak sam naisla na popis stabala (a i bila sam prije primjetila plocice na stablima sa brojevima, uz potok!), sa njihovim opisom, promjerom, stanjem, planom rusenja, planom zamjene (http://stadtplan.goettingen.de/baum/searchwin.php?begriff=)... Pa, moram priznati, stravno se trude oko izgleda grada. Fol divlje, al kad bolje pogledas, sve lijepo i lukavo planirano. :)
Kasnije, kad je opet doslo vrijeme kosnje trave, striceki su pokosili sve, osim tog dijela. Tamo je, naime, izbilo par krzljavih biljcica, nix special.
I onda - prije oko 3 tjedna - prosikljalo zelenilo! Izgleda da su onda zasijali mjesavinu divljeg cvijeca, koje je tek sad uspjelo ojacati, s obzirom na hladnocu i kisu. Velika zmija puna razlicitog poljskog cvijeca. Razlicak, crveni i rozi mak, neven... Divno!
Isto tako - uz potok. Kad god bi kosili, striceki bi ostavili par busenja zelenjave. E, sad znam zasto. Visoke stabljike ljubicastih cvjetova, zutih, pa makovi, ukrasne koprive... Predivno!
Obicno se po parkovima, bar nasim, sade macuhice, tulipani, ali nikad ovakve ´´poljske´´ mjesavine.
Poskicala sam na net, upikala ´´Landschaftsbau´´ (uredjenje okolisa), pa mi je izbacilo stranicu grada gdje opisuju parkove Göttingena te biljke na koje zbog kojecega treba obratiti pozornost (npr., ambroziju; http://www.goettingen.de/staticsite/staticsite.php?menuid=480&topmenu=356&keepmenu=inactive), najbolje puteve kroz njih gdje se moze vidjeti ovo ili ono. Cak sam naisla na popis stabala (a i bila sam prije primjetila plocice na stablima sa brojevima, uz potok!), sa njihovim opisom, promjerom, stanjem, planom rusenja, planom zamjene (http://stadtplan.goettingen.de/baum/searchwin.php?begriff=)... Pa, moram priznati, stravno se trude oko izgleda grada. Fol divlje, al kad bolje pogledas, sve lijepo i lukavo planirano. :)
četvrtak, 19. srpnja 2012.
Jucer smo bili u gradu popodne i NISMO POKISLI! Cudo! Bilo je suho, no ne dugo. Opalila kisa cim smo dosli doma...
Evo, i sad pada, cekam da stane, pa cu u grad.
I tako, bili smo jucer u gradu, a ono - sve oznaceno trakama, krcato ljudi, sve se nesto ceka. I onda je pocelo - utrka! :)
Svake godine imaju trku u gradu (Altstadtlauf), ove godine je bila 24. po redu, u Göttingenu. Utrke se odrzavaju i u ostalim gradovima Njemacke.
Vise je etapa, trce djeca (700m), pocetnici (1900m), clanovi tvrtki (5300m) i ´´maratonci´´ (10300m), i to po odredjenoj ruti po gradu (zapravo, oko stare jezgre). Bilo je stvarno masa ljudi, od skolaraca do prilicno starijih osoba, al svi su ´´laufali´´.
Cilj utrke je prikupiti novac, npr. za uredjenje neke crkve ili tako nesto, ali i zabaviti se i potaknuti ljude da vjezbaju (a bogme i trebaju; kako je zatoplilo, cure se utegnule u uske hlace i majice - jao, jao! Ima i kod nas ´´povecih´´, ali, brate, ne ovoliko! (mislim, ne ovoliko velike i u ovolikom broju)).
Gleda ih tako huzbi i kaze - ovako cu ja slijedece godine. Aha, how yes no. Cvili kako se opustio, a u teretanu ide uvijek ´´sutra, al ziher´´! :)
Evo, i sad pada, cekam da stane, pa cu u grad.
I tako, bili smo jucer u gradu, a ono - sve oznaceno trakama, krcato ljudi, sve se nesto ceka. I onda je pocelo - utrka! :)
Svake godine imaju trku u gradu (Altstadtlauf), ove godine je bila 24. po redu, u Göttingenu. Utrke se odrzavaju i u ostalim gradovima Njemacke.
Vise je etapa, trce djeca (700m), pocetnici (1900m), clanovi tvrtki (5300m) i ´´maratonci´´ (10300m), i to po odredjenoj ruti po gradu (zapravo, oko stare jezgre). Bilo je stvarno masa ljudi, od skolaraca do prilicno starijih osoba, al svi su ´´laufali´´.
(vatrogasci)
Cilj utrke je prikupiti novac, npr. za uredjenje neke crkve ili tako nesto, ali i zabaviti se i potaknuti ljude da vjezbaju (a bogme i trebaju; kako je zatoplilo, cure se utegnule u uske hlace i majice - jao, jao! Ima i kod nas ´´povecih´´, ali, brate, ne ovoliko! (mislim, ne ovoliko velike i u ovolikom broju)).
Gleda ih tako huzbi i kaze - ovako cu ja slijedece godine. Aha, how yes no. Cvili kako se opustio, a u teretanu ide uvijek ´´sutra, al ziher´´! :)
ponedjeljak, 16. srpnja 2012.
Ah, ne zelim kukati, al dosta mi je vise ovog vremena. Nocu je 13 stupnjeva! Danju oko 15, al se popne do 22, ako se ukaze sunce. Svaki dan redovno pokisnem. Odem ujutro, kad je suho i donekle suncano. Na povratku obavezno pokisnem, vrijeme se tako brzo okrene, nevjerojatno.
Bila sam danas do grada, naci se sa Koreankom. Grupa nam se po malo raspada... Ona uskoro odlazi, pocetkom kolovoza, al prije neg skroz ode ide sa svojim huzbijem na jug Njemacke i u Svicarsku. Kostarikanka, pak, ide krajem srpnja bratu u Cesku na svadbu, a prije toga ide sa mamom, koja sutra dolijece iz Kostarike, u Spanjolsku. Ajd, nju cu jos vidjeti, ona ide ca u studenom. Khai, iz Mianmara (ex-Burma) ide nazad u rujnu...
S kime cu se ja sad valjati u tudjem drrrekecu?! (to mi je odlicna scena iz crtica ´´Ice Age 2´´, a ovdje super odgovara).
Ja i dalje spreham sa svekrvom, pisem diktate i tako... Malo sam izgubila volju, al to je samo od vremena. Plus, jedva cekam ici doma, sva sam vec u planiranju i, po malo, pakiranju... Jedva cekaaaaaaaaam!
Svaki dan nesto novo naucim - jucer, npr., sam naucila - bissen jemanden in den Finger (ugristi koga za prst). ´´in´´?! Ah...
Odoh sad kuhat, huzbi ce doc uskoro s posla... :)
Bila sam danas do grada, naci se sa Koreankom. Grupa nam se po malo raspada... Ona uskoro odlazi, pocetkom kolovoza, al prije neg skroz ode ide sa svojim huzbijem na jug Njemacke i u Svicarsku. Kostarikanka, pak, ide krajem srpnja bratu u Cesku na svadbu, a prije toga ide sa mamom, koja sutra dolijece iz Kostarike, u Spanjolsku. Ajd, nju cu jos vidjeti, ona ide ca u studenom. Khai, iz Mianmara (ex-Burma) ide nazad u rujnu...
S kime cu se ja sad valjati u tudjem drrrekecu?! (to mi je odlicna scena iz crtica ´´Ice Age 2´´, a ovdje super odgovara).
Svaki dan nesto novo naucim - jucer, npr., sam naucila - bissen jemanden in den Finger (ugristi koga za prst). ´´in´´?! Ah...
Odoh sad kuhat, huzbi ce doc uskoro s posla... :)
utorak, 10. srpnja 2012.
Nista posebno se ne dogadja... Rulet sa vremenom, jedino to. Svane sunce, ludilo, prekrasno, i u 10 minuta se vrijeme nasusuri, opali tuca ili jaka kisa, pa opet sunce, duga, isparavanje sa asfalta... A nocu temperature oko 13. Ovo sam slikala neki dan - gdje stojim je tamno, oblacno, a samo iza zgrade je suncano i divno...
Sad tek imam nostalgiju, kad znam da se doma ljudi vec kupaju, hodaju u japankama, jedu tresnje i maline, uzivaju u raznoraznom vocu koje ima i okus i miris...
I manje mailova dobijam od prijatelja - vecina ih je na godisnjem...
Al, i mi brojimo sitno... OK, ne bas tako sitno, al svejedno. Manje od mjesec dana! Huzbi je vec sav na iglama, pun mu je nos posla, Kine, Afrike, Indije, jedva ceka ici u ´´Kroejsa´´ (kaze on cesto - cim osvojimo Loto, selimo odavde u Hrvatsku!)... Za dva tjedna ide na par dana u Englesku. Tad cu ja vec polako pakirati stvari.
I onda cemo u subotu ujutro zapaliti na jug! Imat cemo pauzu od dan-dva u Zapresicu, da sredim zubara i banku, i onda odosmo via Dalmacija, sjedit u hladu, na plazi, kupati se, citati i odmarati, TRI TJEDNA!
Do onda cu se i dalje nalaziti sa mojim babama, ici slikati i vozikati se biciklom, sprehati i brojati sitno! :)
I manje mailova dobijam od prijatelja - vecina ih je na godisnjem...
Al, i mi brojimo sitno... OK, ne bas tako sitno, al svejedno. Manje od mjesec dana! Huzbi je vec sav na iglama, pun mu je nos posla, Kine, Afrike, Indije, jedva ceka ici u ´´Kroejsa´´ (kaze on cesto - cim osvojimo Loto, selimo odavde u Hrvatsku!)... Za dva tjedna ide na par dana u Englesku. Tad cu ja vec polako pakirati stvari.
I onda cemo u subotu ujutro zapaliti na jug! Imat cemo pauzu od dan-dva u Zapresicu, da sredim zubara i banku, i onda odosmo via Dalmacija, sjedit u hladu, na plazi, kupati se, citati i odmarati, TRI TJEDNA!
Do onda cu se i dalje nalaziti sa mojim babama, ici slikati i vozikati se biciklom, sprehati i brojati sitno! :)
srijeda, 4. srpnja 2012.
Hehe, sad sam i sluzbeno ´´integrirana´´! :D Dosao mi je certifikat danas. Napokon!
Moj njemacki napreduje. Iako doma I DALJE uglavnom pricamo na engleskom, napredujem u njemackom. A, mislim, hoces-neces, okruzen si njemackim, na tv, na cesti, u ducanu, svugdje.
Tako da se mogu pohvaliti da sam kod doktora isla SAMA.
Ali - to nije sve! Cak sam i na telefon sprehala! I to sluzbeno! Naime, bili su nam u skoli rekli, neka ocekujemo certifikat na kucnu adresu u roku od 4 mjeseca. E, pa, 4 mjeseca su prosla. Pa sam pitala kolege, svi su dobili certifikat (´´ma, jos daaaavno´´). No, lik iz Kanade mi je rekao, da je i njemu kasnio certifikat, pa je zvao covjeka u uredu za strance, i ovaj mu je odmah poslao (bila je neka frka oko adrese..). Dao mi broj, nek zovem. I zovem ja, zovem, dva-tri dana, ili me izbaci automatski, ili zvoni bez da se itko javi.
Po broju sam vidjela gdje je taj ured, pa sam na webu vidjela broj od neke zene iz Ureda za migrante, nazvala je i lijepo joj sve objasnila (na njemackom!) i ona mi je dala neki drugi broj, na kojem sam uspila naci tog lika za certifikate. Sve u svemu, nasprehala sam se telefonski, i sva sam ponosna. Na telefon je najgore pricati, jer se ne mozes pomoci ni rukama ni nogama, grimasama, ni engleskim ni nicim, jer pojma nemas o sugovorniku. OK, jesam si ja pripremila salabahter sa kljucnim rijecima, da si pomognem (Bescheinigung, Urkunde, Dokument, Zertifikat... imaju sto razlicitih pojmova istog ili slicnog znacenja!), al svejedno sam ponosna (tim vise sto sam i salabahter sama napravila!). :D
Sa mojim babama se nalazim jednom tjedno, pa sprehamo, iako je to sad vec preraslo u prave babinjake, na mjesavini englesko-njemacko-cesko-talijansko-spanjolskog. (Ludmili, kostarikanki, je mama cehinja, pa Lu govori ceski - jako smijesna kombinacija)
Ponekad odem i u atelje kod svekrve, kad je ona tamo da slika. Odem do nje, pa razgovaramo na njemackom. Ona je predavala engleski i umjetnost, bila je profa, pa ima strpljenja. A i ima preko 70. Pa klaframo. Meni dobro dodje za vjezbanje, a njoj kao terapija (prica mi o svemu i svacemu, svojim roditeljima, ocu koji je poginuo u II svj. ratu, svom zivotu na Karibima i J. Americi....).
Spreham sve vise! :)
Moj njemacki napreduje. Iako doma I DALJE uglavnom pricamo na engleskom, napredujem u njemackom. A, mislim, hoces-neces, okruzen si njemackim, na tv, na cesti, u ducanu, svugdje.
Tako da se mogu pohvaliti da sam kod doktora isla SAMA.
Ali - to nije sve! Cak sam i na telefon sprehala! I to sluzbeno! Naime, bili su nam u skoli rekli, neka ocekujemo certifikat na kucnu adresu u roku od 4 mjeseca. E, pa, 4 mjeseca su prosla. Pa sam pitala kolege, svi su dobili certifikat (´´ma, jos daaaavno´´). No, lik iz Kanade mi je rekao, da je i njemu kasnio certifikat, pa je zvao covjeka u uredu za strance, i ovaj mu je odmah poslao (bila je neka frka oko adrese..). Dao mi broj, nek zovem. I zovem ja, zovem, dva-tri dana, ili me izbaci automatski, ili zvoni bez da se itko javi.
Po broju sam vidjela gdje je taj ured, pa sam na webu vidjela broj od neke zene iz Ureda za migrante, nazvala je i lijepo joj sve objasnila (na njemackom!) i ona mi je dala neki drugi broj, na kojem sam uspila naci tog lika za certifikate. Sve u svemu, nasprehala sam se telefonski, i sva sam ponosna. Na telefon je najgore pricati, jer se ne mozes pomoci ni rukama ni nogama, grimasama, ni engleskim ni nicim, jer pojma nemas o sugovorniku. OK, jesam si ja pripremila salabahter sa kljucnim rijecima, da si pomognem (Bescheinigung, Urkunde, Dokument, Zertifikat... imaju sto razlicitih pojmova istog ili slicnog znacenja!), al svejedno sam ponosna (tim vise sto sam i salabahter sama napravila!). :D
Sa mojim babama se nalazim jednom tjedno, pa sprehamo, iako je to sad vec preraslo u prave babinjake, na mjesavini englesko-njemacko-cesko-talijansko-spanjolskog. (Ludmili, kostarikanki, je mama cehinja, pa Lu govori ceski - jako smijesna kombinacija)
Ponekad odem i u atelje kod svekrve, kad je ona tamo da slika. Odem do nje, pa razgovaramo na njemackom. Ona je predavala engleski i umjetnost, bila je profa, pa ima strpljenja. A i ima preko 70. Pa klaframo. Meni dobro dodje za vjezbanje, a njoj kao terapija (prica mi o svemu i svacemu, svojim roditeljima, ocu koji je poginuo u II svj. ratu, svom zivotu na Karibima i J. Americi....).
Spreham sve vise! :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)