Nisam vec duze pisala... Vrijeme je tako lijepo, da sam uglavnom vani... Cak ako i ne odem do grada, sjednem iza u vrt, citam (knjigu na njemackom!) i suncam se. :) Ovo je moje vrijeme, sunce, toplina; pravi sam guster. Ne volim hladnocu, snijeg, tone robe. Kod mene je godisnji = more + ljeto. Skijanje - fala!

Ustala sam ujutro, napravila kavu. Srknem, i podsjeti me na moreeeeeeeeeee. Moja mama je sa malog otoka Vrgade, gdje imamo kamp-kucicu. Isto bi tamo ujutro pili kavu, na suncu. Takvu sam kavu jutros napravila, ISTU ko na Vrgadi...

Eh, pitanje je hocu li ovo ljeto doli. Ako pocnem raditi, neeeema ljetnog godisnjeg. A, mislim, bit ce slijedece godine, a sto sad, ipak mi je prioritet posao, koliko god ja cvilila za morem. Bila sam jucer na razgovoru za job. Nakon vec sat i po pitanja i klafranja, kaze zena, ´´imate li kakvih pitanja´´. Heh, naravno - ´´imam li ljetni godisnji u probnom roku´´. ´´Hmm, leider nicht. Vielleicht zwei oder drei Tagen´´. Bumo vidli...

Ako stvarno ispadne da nista od Vrgade ove godine, huzbi ce svisnuti od muke. Veseli se tome jos od proslog ljeta. Kaze da ga podsjeca na Karibe, gdje je odrastao. Uzeo bi peraje i masku i odeeeeeeeeee, dok se ja suncam. :) Hahah, sjecam se, prije mi je pricao kako bi on i brat otisli roniti oko 12h, i izasli oko 19h. Ja pitala iznenadjeno, pa niste se smrzli?! A on me gleda u cudu - ´´sto bi se smrzli, pa temperatura mora tamo je oko 30!´´. :D

Jutros sam odlucila ici biciglirati odmah nakon dorucka. Lijepo je vrijeme (ha, bilo! sad se opet nesto ´´susuri´´), a i manje je pjesaka (izadju uglavnom poslije rucka, popodne).

I sibam ja tako, i prodjem pokraj nekog covjeka koji je sjedio na klupi. Nista neobicno, al, svejedno - nes mi tu ´´nije stimalo´´. I skuzim - lik je pio vodu - ´´Jamnicu´´! :) Tu je nema za kupiti, bit ce da ju je donio sa sobom iz ´´domaje´´.

Tu u Göttingenu ima dosta Hrvata. Ja sam, sluzbeno, 513-ta. :) Ne znam otkud huzbiju taj broj; znam da kad mi je sredjivao papire i bio na opcini, rekao da je u Gö 512 ´´registriranih´´ Hrvata. Znaci, ja sam 513.

Cesto na ulici cujem nas jezik. I znam par ´´nasih´´ ljudi. Tu postoji, navodno dosta jak, NK Croatia Göttingen, pa ´´Hrvatski dom´´. Koliko sam shvatila, tamo se odrzavaju kojekakva dogadjanja, skole plesa i tako (http://www.nk-cro-goe.de/). Postoji i Hrvatska katolicka zajednica Gö. Na faksu, Georg-August-Universität Göttingen, je Odjel za slavistiku, u kojem radi jedna profesorica iz Hrvatske. :)

Ha, cula sam se sa huzbijem, stigao je nocas u New Delhi. Pa mi kaze da je u avionu sjedio pored nekog lika iz Splita.

Svugdje nas ima! :)

Danas mi je huzbi otisao u Indiju, poslom. Upravo leti, negdje je na pola puta. Vraca se slijedecu subotu. Ima da se sav osusi tamo, ko grozdjica. Naime, tamo gdje ide je preko dana oko 42 stupnja, a nocu je ´´ugodnih´´ 30. :D

A meni nije dosadno...Slijedeci tjedan imam sto stvari za obaviti. Pregled kod doktora, razgovor za posao, klafranje sa babama, izrada skrinjice, vjezbanje (MORAM vjezbati svaki dan, bez izgovora; dobila sam spek-drek oko struka; plus moja i tako nikakva kicma - fali mi moje cupkanje kod ´´Zgodnih zena´´), njemacki (rjesavam zadatke iz radne i citam neku knjigu - od danas pocinjem na glas citati - zvuci glupo, al meni pomaze)...
Skrinjicu cu napraviti za Hye-jin. Vec je sad sva trula sto mora ici nazad u J. Koreu. Prosli tjedan je bila u Francuskoj (ona i muz joj koriste svaki slobodan tren sad kad su tu, da putuju i obilaze gradove Europe), pa mi pise mail, kako je jedva cekala doci nazad u Göttingen, jer se tu osjeca najbolje, kao doma. :)
Nasla sam jedan super duckic, malo izvan centra, pun drangulija za slikanje, decoupage i ostalo. Tamo sam kupila drvenu skrinjicu. Ofarbat cu je i ukrasiti i onda unutra staviti fotke sa nasih ´´babinjaka´´ i sve tako neke sitnice, za ´´uspomenu i dugo sjecanje´´. :)

Nema nista novo... Ovih dana je suncano, ali prohladno. Danas je prvi dan nakon dva tjedna da je bas toplo. Pa sam bila biciklom do jezera i okolo. Sve je krcato beba! Mali kosovi, mali drozdovi, male guske, svi mali! :) A na nasipu potoka - kunici! Sad izlaze i po danu. I to sa mladima! Jako su slatki! Slikala sam par fotki, al rezolucija na mobu mi je koma. Slijedeci put cu ponijeti fotic, da vam ih pokazem. :)

Jucer je dio majcin dan. Ujutro sam zvala moju mamu, klafrale smo o svemu i svacemu. A popodne smo bili kod svekrve na rucku. Ne idem kod nje rado, pa sam i jucer bila truljikava.
A zasto? Hm... Odmah da rascistimo, ja volim zivotinje. Doma smo ih uvijek imali. Ali ja smatram da sve ima svoje mjesto i vrijeme.

Sveki ima dvije macke i psa. Pas je neki mjesanac terijera i pojma cega, ima dugu dlaku. Jedna od macaka je jako stara i vjecito prehladjena, pa je uvijek smrkava (uvijek se nasmijem kad je se sjetim - ko u horor filmovima - ne vidis je da dolazi, al je zato cujes, kako smrkavo dise! :D). Uz te zivine, sveki nema naviku ciscenja. A te zivine SVUGDJE hodaju. Po stolu, po foteljama.
Nisam nikad (bila) gadljiva, svasta sam i ja vidjela. Ali sjesti usred dlaka je nesto odvratno. Kao kad gledas buhe na TV-u, pa te pocne sve svrbjeti. E, tako i ja kad sjednem tamo.
I tako, ajd, sjedim ja, mislim si, ne budi takva.

I onda rucaaaaaaaaaaak! Ma da ne duljim - jedna duga dlaka u umaku, tri u njokima (precvikam njok na pola, ubodem vilicom, a onaj drugi dio ostane visiti na vlasi...), i dvije kratke (mislim, macje?) u casi. Nije to prvi put... Za Bozic kad smo bili imala sam, na kraju posjete, tri keksa u djepu koja sam kasnije bacila pticama. Zagrizem u keks, a ostatak se razvuce po vlasi... ´´Uzmi jos!´´ Fala, ´´how yes no´´!

I tako sjedim ja jucer i prebirem po tanjuru, a djukac skoci pored mene na kauc i oce mi u krilo. I ja ga odgurnem i prokleta bestija pocne rezati na mene. A sveki me pogleda ko da sam JA luda. Ma, samo me gledaj...

To je jedan od njemackih obicaja koje ne mogu ´´progutati´´. Masa ljudi ima psa, macku, radije nego da zive s nekim. Cak je i jedno od pitanja na orijentacijskom ispitu vezano uz to - najcesci oblik zivljenja je samac sa zivotinjom.

Jednom smo nesto pricali o zivotinjama, bili smo sa huzbijevim prijateljima vani. Pa sam ja rekla kako i moji imaju psa, u dvoristu. Koje zgrazanje sam dozivjela! Da jadan pas, da kako smo nehumani! A ja ostala u cudu! Pa jeste vi normalni?! Sto mu fali? Ima svoju kucicu, svoj mir, nije vezan, ima dvoriste za trcanje, iako ga moji svaki dan vode van na kilometarske setnje. U kuci bude samo kad temperatura nocu padne ispod nule. Do onda ima i svoju pernatu tuhicu i termofor unutra, ako treba.
Imala sam i papagaja. Znao je letjeti po sobi, sjediti na stolu i uzimati iz mog tanjura. Meni se nije gadilo, ali znam da mnogima bi. Zato, kad bi netko bio kod mene na rucku, on bi bio u krletci. Sve ima svoje mjesto i vrijeme.

Al glavno da ONI vole zivotinje. Rijetko vidim da itko od njih skupi drekec od svog psa na cesti. A da i ne spominjem da ih pustaju da kakaju po travnatim povrsinama uz djecje vrtice, i ne pociste. A nije da nema mjesta za njih. Uz cijelu duzinu potoka, s obje strane su zelene povrsine.

No, svaka cast, moram priznati, ovima sto zive iznad mene. Imaju psa i papagaja. SVAKI dan usisavaju stan i izvode psa vani, te skupe drekec ako se pokaka na travu oko zgrade.
Jedni moji prijatelji u Zp imaju macka, predivnog, sivog. Isto ide svugdje, ali kod njih se nikad nisam osjecala neugodno niti svrabljivo. Niti ima pijeska od macjeg zahoda svugdje po podu, kao kod onih u Bremenu.

Ne znam. Valjda su neki jednostavno lijeni i ne vide... Drugog objasnjenja nemam.

Imali bismo i mi zivotinju, da imamo vremena za brinuti se o njoj i cistiti za njom. A nemamo. Huzbi bi htio psa. Je, veselje dva dana, a onda - tko ce ga voditi vani, redovito? I onda, sto, da bude sam doma dok smo mi na poslu cijeli dan? A cistiti za njim cemo kad - kad dodjemo krepani s posla? A put u HR - gdje cemo s njim? Ma, radije ga necu imati, nego da zivina pati... Pa, eno, koliko puta je i moja mama rekla - divan je pas kojeg imaju, smijesan, lijep, blabla - evo, sad mora ici u Dalmaciju - i mora cekati da je netko prebaci doli jer u bus ne pustaju pse. Pa se ti misli i cekaj da buraz il netko ide doli autom.

Glavno da sam ja ´´zlica od Opaka´´. :D

Bila sam zavrsila integracijski i polozila B1. I odlucila da necu ici dalje, nego da cu doma sama raditi. Jer do B1 se nauci gotovo sva gramatika, tako da se na B2 uglavnom radi analiza tekstova. I pocela sam citati neku knjigu na njemackom, te vise gledati tv. I, naravno, klafranje sa curkama oko 2 puta tjedno. I povremeno sa huzbijem.
No, primjetila sam da mi se fond rijeci ne povecava, a kad govorim, koristim forme koje ´´mi idu´´, a one koje ne, ne koristim. Eh, al ne moze to tako. Zato sam jucer opet uzela gramatiku (imam jednu zutu, iz ´85, ´´Deutsche Grammatik im Überblick - Pregled gramatike njemackog jezika´´, T. Marcetic, Sk. knjiga, Zg - odlicna je, preporucam!) i ponovila konjunktive (´´oni oblici sa tockicama´´). Konjunktivi nisu teski, samo treba znati kad se koriste. Konj. prezenta se i ne koristi puno, pa ga zanemarujem. Konjunktivi preterita i pluskvamperfekta koriste se uglavnom za izricanje zelja i mogucnosti (ostvarivih i neostvarenih). Tako da sam ponovila pogodbene recenice (kad bih, ako bih, da sam...). Konj. preterita nekih modalnih glagola koristi se za ljubazne forme.
Ma, nije taj njemacki tako tezak. Nema tako puno iznimki (kao, npr., talijanski!), tako da, ako shvatis i naucis princip kako se slazu recenice, kad se koriste koji nastavci (ovisno o clanu - odredjeni, neodredjeni), nije tesko. Najteze je nauciti vokabular... Jos kako-tako imenice, ajd, i pridjeve, ali glagole... Uf! Hören, aufhören, zuhören, gehören, anhören....Drugaciji prefiks, i znacenje se mijenja. Isto je, doduse, u hrvatskom. Vezati, zavezati, odvezati, uvezati, privezati.... Je, al to mi je materinji, pa je lako... :D
Zato sam si napravila kartice sa glagolima - na jednu stvanu glagol u infinitivu, a na drugoj oblici u prezentu, preteritu i particip, te upotreba u recenici... Nije lose, koristi to...

Idem sad, moram do rucka ponoviti pasiv. E, da, i rijesiti test on-line. Na stranici Deutsche Welle postoje vjezbe i testovi za njemacki, od A1 do B1. To povremeno poskicam, dobro je za podsjetiti se na neke stvari...

Uspjela mi je torta! Malo izgleda spackano, al to je zato sto sam bila spora u stavljanju zavrsne kreme (zgusnula se, pa se tesko razmazivala; a dobro mi je mama rekla...), a i nije je bilo dosta (zapravo, bilo bi, da se nije zgusnula).

 

Napravila sam i kekse sa cokoladom i zobenim pahuljicama. Od cijele zdjele ostao je jedan. :D

U subotu ce nam doci neki prijatelji, pa ce biti repriza... Al bogme necu raditi kekse. Super su i jednostavni za napraviti, ali drobljenje cokolade i kasnije pravljenje kuglica oduzima vrijemeeeee samo tako...

Jucer popodne smo izasli, bilo je, cudo jedno, dobro vrijeme. Suncano i suho. Sad je opet kilavo, kisno i hladno.
I tako, setkamo jucer navecer doma. Skroz mi je neobicno. Vec sad dan traje do oko 21 i nesto. Ducani se zatvaraju uglavnom oko 19h, pa je sve nekako pusto kasnije. A dan! :)
Na jednom dijelu uz potok, blizu skole, ima kunica (ne kuna, nego kunic)! Ranije su izlazili nocu, al sad ih ima i po danu! Huzbi ih je uslikao mobitelom, pa kad mi prebaci slike, pokazat cu vam.

Heute bin ich leicht genervt. Sto ce rec, izdigli mi dlak danas... Bas sam jucer pisala o njemackom zdravstvu... Tu nemam prigovora. No, ´´deutsche Pünktlichkeit´´? Ma daj. Imala sam termin u 10. Isto, imala sam se naci sa curkama na faxu u 10, ali sam im rekla da cu malo kasniti. Kao, idem se ´´samo prijaviti kod doktora opce prakse´´.
Dosla sam u 10 do 10. U cekaoni bile samo dvije curke. Mislila sam, ma, ajd, minuta vise-manje. Kad ono, primila me doktorica u 11! Pa koliko ste teski, koliko visoki, kozice, ospice... Pa mi mjeri tlak, kaze, dobar je. Da, kako ne bi bio? Inace je nizak, a pri mjerenju je bio, za moje pojmove, visok. Sat i nes sam cekala za 5 minuta pregleda i upisa u sustav, nije cudo da mi je tlak bio di je!
Aj, bar nisam platila 10€, jer sam imala uputnicu od ortopeda. :)

Ovih dana ne spavam dobro, pa je i to, valjda, razlog moje blage shize. Citam o tom velikom Mjesecu, al nis nisam vidjela jer je vec danima oblacno, sivo i kisovito... Tak da se moze, sto se mene tice, udaljit, bit manji i pustit me da spavam, kad ga ne mogu vidit i diviti se...

Rijetko se javljam ovih dana... Prvo su mi bile moje cure ovdje, pa 1. maj, pa razgovori za posao... Sad sam u obilasku doktora.
Nista strasno, nis mi nije. Jedino sredjujem zaostatke. A dok sam pohvatala kako to sve funkcionira... Nije tesko nit toliko komplicirano, kako mi se na pocetku cinilo. Njemacki sustav zdravstvenog osiguranja (Krankenversicherung) je skroz ok. Iako, kad sam bila na integracijskom, profa nam je rekla da zdravstveni sustav i nije neki, jer svejedno treba uplacivati privatno zdravstveno, tko moze, bla bla bla. Ma, usporedjujuci s nasim sustavom, ne bunim se.

Svi stanovnici Njemacke clanovi su nacionalnog programa zdravstvenog osiguranja, ono je obavezno i odredjeno zakonom. Kao i kod nas, financiranje je osigurano putem poreza koje snose poslodavci i radnici. Tako da gotovo svatko ima obavezno zdravstveno osiguranje, neovisno o prihodu ili socijalnom statusu.

Teoretski, liste cekanja su rijetke. U to sam se i uvjerila kad sam isla na preglede za ruku. Medjutim, kad sam se isla prijaviti kod ginica, bilo je veselo. Kod ove je prvi termin u kolovozu, ova ima ranije, krajem srpnja... Ah... Huzbi mi kaze, tako je i kod stomatologa...

Svatko tko ode doktoru mora platiti kvartalnu pristojbu (Praxisgebühr) od 10€. Recimo, to je kao participacija kod nas. Jedino sto ´´nasu´´ participaciju, tko mora, mora platiti svaki put kad dodje kod doktora. Ovdje platis jednom u kvartalu i to ti vrijedi za ostale doktore koje ´´moras obici´´. I sad dolazi nesto sto mi je malo bezveze, al ajd, birokracija... Uputnica za daljnjeg doktora (Überweisungsschein) dobije se kod onog doktora kod kojeg si platio onih 10€. Iako imas racun (Beleg) od tog ´´prvog´´ doktora, to nije dovoljno dobar dokaz da si platio tih 10€ po kvartalu. A kako sam ja ono bila isla zbog ruke kod ortopeda i tamo platila, sad u ovom kvartalu moram za svaku uputnicu ici tamo. Na primjer, za ginica moram ic kod ortopeda. :D

Na kraju, nije to nis komplicirano. Medjutim, oduzima mi vrijeme radno vrijeme! Ginic (Frauenarzt) i doktor opce prakse (Allgemeinmedizin Arzt) rade u suprotnom ´´turnusu´´ od ortopeda. Pa trci tamo, trci vamo, i to sve sa kartom u ruci! Da se ne bih izgubila! :D

Sutra huzbi ima rockas. Prvo je rekao da hoce tortu od sira, sto mi je vrlo lako za napraviti. No onda se predomislio - hoce cokoladnu tortu! Grrrrr! Fale mi sastojci, pa moram u grad. I moram se cut sa mamom, da je pitam za par detalja...

Tak da odoh, pisem opet...

Napokon je zatoplilo, pa smo bili odlucili ici rostiljati u utorak (1. Mai!).
U ponedjeljak smo isli kupiti meso i ostalo, a ducani - krcati studenata. Razgrabili ugljen, meso, pivo, jedva smo ukibili stogod. :)

I jucer smo se spakirali, sjeli na bicikle i via jezero. A tamo - krcato! Jedva smo nasli mjesto u hladu. I dobro da smo isli bajsovima, jer ne bi mjesta nasli za parkirati auto...

Danas sam bila na razgovoru za posao. Sprehala sam, sve je bilo na njemackom. Sila ne pita! Sve razumijem, jedino ako ubrzaju, al onda pitam nek mi ponove (hahah, to je jedno od prvih stvari koje naucis kad ucis za usmeni - Ich habe Sie nicht so gut verstanden. Könnten Sie das, bitte, wiederholen? - Nisam Vas dobro razumjela. Mozete li, molim Vas, ponoviti?). Tako da mogu reci - kad vas ´´stisne´´ da morate sprehati, sprehat cete! :)