Nikaragva, Magdeburg i ´´basic´´ njemacki

Jucer kad sam isla iz grada srela sam kolegu sa A2 tecaja kojeg smo imali na Faxu. José iz Nikaragve! Nismo se vidjeli jos od tog tecaja, godinu dana, pa smo otisli na kavu i cavrljali.

Pricali smo iskljucivo na njemackom. I mogu reci da mi je lakse pricati njemacki s njim, nego s Nijemcima. Mozda zato sto nam je njemacki ´´basic´´. :) Mnogi kazu da je njemacki jezik jezik literature, buduci ima stooo tisuca razlicitih rijeci za istu stvar! A mi, pak, se drzimo pravila ´´jedna rijec - jedno znacenje´´ i bok. Njegov rjecnik je veci od mojeg, buduci on sad tu studira, no mogu reci da ne kaskam puno za njim... Izgovor mu je, doduse, malo zeznut, buduci B nerijetko izgovori kao V, ali to sam primijetila i kod Ludmile iz Kostarike. Bit ce da je to utjecaj spanjolskog. :)

Dosao je iz Nikaragve, kaze da je tamo koma. Tu u Gö ima ujaka i ujnu, kod kojih je bio neko vrijeme. Roditelji mu ne mogu financijski pomoci, tako da je, cim je dobio dozvolu da moze raditi, radio kojekakve poslice, na benzinskim pumpama i slicno. Nije dobio mjesto na Faxu u Göttingenu, nego u Magdeburgu, u pokrajini Saska-Anhalt, istocnom dijelu Njemacke. Moj huzbi je komentirao kasnije ´´Ist er verrückt geworden?! Er ist sehr mutig!´´. Kao, zar je poludio? Hrabar je! Naime, posebno u Magdeburgu je jaka desnica, imaju dosta nacista. I cesti su prosvjedi i sukobi desnicara i ljevicara.
U sijecnju je bilo tocno 68. godina od bombardiranja Magdeburga, te se gotovo 5 000 ljudi okupilo protiv neonacista koji su se okupili u tom gradu kako bi marsirali u sklopu obiljezavanja bombardiranja tog grada 1945. godine.

Kaze José, nerijetko se dogadjaju takve stvari, a ovo je bio jedan od vecih sukoba. Tada nije izasao van, kako mu je cimer preporucio, buduci je jednom skoro dobio po bubrezima od nekih kretena. A José, htio-ne htio, ne moze se ´´utopiti´´ u masi, buduci bas izgleda kao pravi Juznoamerikanac (ok, ok, Nikaragva je u Centralnoj Americi, no ono sto zelim reci, jest da izgleda kao, npr., netko iz plemena Inka).
A stvarno neki divan grad za strance.... :(

I tako, prica José da ga predavanja i ispiti dosta umore, ne toliko samo gradivo, koliko jezik. I slozili smo se da Nijemci masu ´´gutaju´´ te brzo govore, pa ih je tesko nekad razumjeti. :D Pismeni ispiti mu nisu problem, ali usmeni da su koma.... No, ide mu. Vjerujem da ulaze 150% od sebe, jer stvarno zeli uspjeti i ostati. ´´Nemam se gdje vratiti. U Nikaragvu? Rado, ali cemu? Nema se posla.´´ Nije bio doma otkad je dosao u Njemacku, od 8. mjeseca 2011 - sve novce koje zaradi ulaze u skolovanje. ´´Kad skupim za kartu, ici cu doma, al nece to biti tako brzo´´. Kad zavrsi fax, vratit ce se u Göttingen, tu mu je djevojka, a i mirnije je. Göttingen je ljevicarski grad. :)

Bas mi je drago da sam ga srela jucer. Snalazi se, uci, studira, kloni se budala, i uvijek ima osmjeh na licu. Svaka mu cast!

´´Rođo-komerc´´

Ovo vam moram ispricati!

Jednom, prosle godine, sam se natjecala za mjesto visokog tehnicara tu na Sveucilistu, u jednom labosu. Iako sam odgovarala strukom i svime, nisu me primili, jer sam bila ´´prekvalificirana´´. Voditeljica labosa me htjela uzeti, no, iako je voditeljica i iako je njezin projekt i labos i novci, zadnju rijec ima netko drugi (konkretno ovdje, odvjetnica).
Nema veze, mislim si, nije prvi ni zadnji put. Sa voditeljicom sam ostala u kontaktu, nalazimo se na kavama.
I sad na zadnjoj kavi, u subotu, pitam ju ja, da koga je na kraju dobila? Sjecam se da je onda, prije nego su joj ikoga odobrili, bila u komi, jer je imala na biranje jednog hotelijera koji je ´´promijenio´´ struku taman mjesec dana prije prijave za taj posao, jednu curu iz frizerske skole (kao, ´´kemijski tehnicar´´) i tako neke likove.

Kaze mi ona, ´´ma, nista me ne pitaj, i danas sam ljuta´´.
Naime, posao je dobila neka zenska koja nije ni na razgovoru bila, nego je netko umjesto nje dosao na razgovor. UMJESTO nje? Koja fora, poslala nekog drugog na razgovor... I jos dobila posao! Buahahah!

Kaze mi prijateljica, ´´trazila sam nekog tko ili nema puno iskustva, pa da ga mozemo nauciti, ili nekog tko je vec radio slicno´´. A ova je radila sa hidrama, a ne sa misevima, i sad uporno gura po svojem, sto se tice metoda.

Nevjerojatno!

Eto, i onda se zapad grozi da kako kod nas, na Balkanu, vlada ´´rođo-komerc´´! Reci ce Nijemac, ´´toga kod nas nema´´. Ajde, prijatelju, ne lazi....

Škiljo

Huzbi se vratio doma u srijedu navečer. Od onda nismo čuli nikakvo kucanje, nikakvu zvonjavu, računali smo da je onaj škiljo odustao.
Sinoć nismo spustili rolete (nekako, kad ih spustim, osjećam se kao u kutiji) u dnevnoj. I, ta-daaaaa, jutros tresem posteljinu, a pod prozorom dnevne - vrtni stolac! I to odmah pod prozorom, skroz blizu, niti dva pedlja od zida!

Zvali smo policiju, prijavili što je bilo. Također smo napisali pisamce, isprintali u par primjeraka i pokeljili po kvartu, da susjedi budu svjesni, da zovu policiju ako ikoga vide (taj vrt iza zgrade dijelio sa jos 5 ulaza).

I ništa, kupili smo onu lampu sa senzorom, i zalijepili je na gornji dio okvira prozora. Piše na uputama, da se pali kad netko prođe u blizini od 5 m.

E, pa, čim se upali, letimo van i mlatimo koga god uhvatimo iza zgrade! Bas sam nekako ratoborna danas, bolje da se ne pojavi, inače mu se ne piše dobro!

Uhoda

Nama stvarno nije dosadno!
Neki dan, huzbi i ja gledamo tv navecer, kad netko kuca na prozor (mi smo u prizemlju). Huzbi otvori, nema nikoga, tek netko zasao za ugao. Ajd, djeca, mislimo...
Pao snijeg neki dan, vidim ja tragove iza, netko je dosao do naseg prozora, stope pokazuju da je stajao i gledao, i tragovi nazad. :O

I sad u ponedjeljak, huzbi je otisao u Svicarsku, ja sam SAMA doma. I jucer netko opet kuca na prozor! Odem u drugu sobu, di je mrak, pogledam van, a tam netko stoji i pusi u mraku! Spustila sam zastore (nevjerojatno, nemamo rolete! Al i nismo jedini, tu masa zgrada nema rolete) i upalila svjetlo. Posli netko zvoni na vrata, oko 22h, al nije nikog bilo.

Jucer mi netko zvoni na vrata - susjeda od nasuprot, ona mala. Kaze, neka se pazimo. Naime, da je primijetila da je netko gleda i kuca na staklo, da je cak netko stavio sjedalicu izvana.
I zvala je policiju. Jer ima problema sa ex-deckom, pa misli da je on uhodi. I isto je rekla da joj je netko preksinoc zvonio na vrata.
Kaze policjot, da se to vec dogadjalo, posebno na studentskom kampusu, da netko obilazi i skilji okolo.
Tako da, ako se ponovi, nek ih zovemo. A kog cu zvat kad ovaj smugne u roku odmah?

Buah, ja odmah pretrnula! Pa takvo sto da se dogadja? I to kad sam solo doma! Pa sam zvala Stefana, jednog frenda, pa je bio sinoc tu, da nisam sama.
U jednom trenu nam se oboma ucinilo da netko kuca, al slabije, pa je Stefan izasao, al nije bilo nikog.

Eeeeeee, nisam oka sklopila! Spavam sa upaljenim svjetlom. Ma, ´´spavam´´, mos mislit. Skacem na svaku sitnicu! Nije me briga ako ce tko skicati, a gledaj, sto da ti kazem? Nego me strah da mi ne provali, da mi ne razbije prozor... Tko zna kakva je to budala? Mislim, sto zelis postici time da uhodis nekoga? I onda jos kucas i zvonis i meni? A vidio je ziher huzbija, kad je prije skiljio. Mislim, sta hoces? Ma, joj....

Jucer je ta susjeda stavila obavjest na oglasnu plocu, tako da svi u zgradi znaju o cemu se radi i da zovu policiju ako bilo sto primjete. Ja ne gledam van niti pod razno, po mraku, a-a. Samo mi fali da nekog vidim, pa herc bi mi otkazao! Susjeda odozgo je rekla da ce ona pratiti... I, da, ko za vraga, u cijeloj zgradi smo same zenske. Osim mog huzbija, koji je trenutno na putu, i onog mamlaza sa prvog kata, al mislim da je taj odselio, stalno je mrak tamo...

Umorna sam, idem probati sad malo odspavati...

A jesmo ´´uboli´´ naselje di cemo zivjeti... :(

Deutsche trauen Lebensmittelherstellern nicht

Prije koji tjedan buknuo je skandal sa konjskim mesom, vjerujem da ste culi. Naime, pod oznakom ´´svinjetina´´ ili slicno, nalazilo se konjsko meso.
Iskreno, ne vidim u cemu je panika. Mislim, nije zarazeno, nije pokvareno. Samo nije ono sto pise na etiketi.

A sad je izbio i novi skandal! Sa BIO-jajima. Nikad nisam vjerovala tim BIO-EKO-organskim proizvodima. Sto ti znas di to raste i cime tretiraju, a onda oznace kao dobro. OK, naviknuta na kojekakve podvale kod nas, nije ni cudo da ne vjerujem. ´´Bio-eko-super-ultra´´ uzgoj, ne spricaju pesticidima, ali je zato uzgoj uz cestu, uz redovito ´´dimljenje´´ iz vozila. Fala!

I tako, eto, sad ni jaja ne valjaju. Otkrilo se da se jaja pod oznakom BIO ne proizvode bas u zavidnim uvjetima. Umjesto da kokice plesu sretne po livadi, kako su i nacrtane na kutiji tih jaja, ipak su stjesnjene u kavezima ili malim stajama, golih i pocupanih straznjica i ledja.
I bas tu u ovoj nasoj pokrajini, Niedersachsen, vode se najvece istrage.

Prema zakonu, po gospodarstvu ili proizvodnoj jedinici, kako bi se vec to nazvalo, dozvoljeno je imati 12 000 nesilica. No, neki su zagrabili malo vise. U prosjeku Nijemci jedu oko 2 milijuna jaja dnevno. A svako bio-jaje kosta oko 10 centi vise od obicnog. Tako da su majstori uspjeli ovom spackom zaraditi 60 milijuna eura!
Vijesti su pune parola, ´´Nijemci vise ne vjeruju proizvodjacima´´, ´´Sramotni uzgoj´´...

Nakon skandala sa konjskim mesom, a sad i sa ovim jajima, napravljena je anketa, koja je pokazala da vise od 60% potrosaca vise ne vjeruje proizvodjacima i da im je povjerenje u hranu vrlo nisko.

Nekako je uvrijezeno misljenje da ce te Balkanac nastojati zeznuti gdje stigne. Al izgleda da ni ovi fini zapadnjaci nisu nista bolji. Navodno je ovo posljedica nedostatka kontrolora. Kazu da Njemackoj fali oko 1600 kontrolora. Znaci, kontrola je oslabila, pa ajmo i mi probat maznut stogod dok nitko ne gleda! Eto ti njemackog postenja, kontrole i kvalitete!

Doktori, ptice i visibabe

Nekako se sve ustalilo, ova zima nikako da prodje, bas je sve nekak trulo. Cujem da ni doma nije bolje, plus kriza i to. Pa racunam, ma sto cu vas jos i ja bacati u depru.
Nisam u depri, iako mi je vec stvarno dosta ove zime, sivila, hladnoce. Ovaj tjedan smo oboje bili bolesni, skrpala nas neka prehlada, pa smo oboje doma. Malo mi je raspored poremecen, ne ucim, ne citam bas... No, ajd, kasljem, imala sam temperaturu, pa mi je to izgovor. ;)

Ovih dana se zaredalo da nesto idemo po doktorima, ja sam cak i jedan dan provela u bolnici. Huzbi je bio na gastroskopiji, ja kod ortopeda... Moram priznati, svi su ljubazni, brzi. OK, cekali smo svaki svoj pregled po tjedan dana, al to je nista. I taman kad sam se razmazila brzinom, zid! Opet imam problema sa rukom, ali ortoped nece nista raditi dok ne rijesim vrtoglavice. Naime, opet su mi napravili onaj test gdje me tapnu po zapescima, i opet mi se soba zavrtila. Ovaj put sam znala sto me ceka, pa nisam dala da me dva puta kucnu po desnom zapescu, da ne bih opet ljosnula... I nista, opet moram neurologu. A znate koliko se ceka? Do srpnja! Buahahah!

Moram i zubaru, al to cu rijesiti na Klinici. Tu imamo Sveucilisnu kliniku. Postoje kojekakvi odjeli gdje studenti rade uz nadzor lijecnika. Sveki je bila tamo kod zubara, pa cu i ja. Jer inace su skupi, strava. Huzbi je bio kod svojeg prije koji mjesec, trebao bi nesto popuniti i neku navlaku staviti, sve skupa nista strasno, tri zuba ukupno. Procjena troskova? Prava sitnica! 1.600 eura! Kao, troskovi su i veci, ali ´´buduci imate zdravstveno´´... A sto bi da nema? Ne bi da ce mu cijelu celjust promijeniti, a ne usminkati tri kljovice...

Tu je i dalje hladno. Nocu i ujutro leprsa snijeg, preko dana se to raznese vjetrom i otopi, pa predvecer opet smrzne, pa opet sve iznova... No, ipak se nekako osjeca proljece. Ptice urlaju, cujem cesljugare, kosove, vrapce, zebe, visibaba ima po travi oko zgrade... Ajd, ima nade... :D

Losesusjedski odnosi

Evo me, napokon.
Nema me dugo, a nemam vam sto ni javiti. Osjecam se ko Mujo iz onog vica sa Kanadom. U pocetku sve bajno, a onda mu sve krene ici na zivce.
Ma, dobro, ne mogu reci da je sve tako crno.

No, u zadnjih mjesec dana imamo problem sa ovom susjedom do nas. E, ona mala darkerica, ona sto se zadnja doselila. Curetak crno pofarbane kose, metar i pokusaj, rane 20-te. Sto ta radi u zivotu, nemam pojma, al ziher ne radi. Mozda studira, al nekak sumnjam. Stalno je doma. Navecer pusta muziku (ne glasno, al dovoljno da se cuju basovi), u sred noci (obicno oko 3-4) ima ´´zabavne aktivnosti´´, pa vristi po sat vremena. Zvuci smijesno, ali nije, kad te probudi vristanje (doslovno!) u rano jutro, i to traje po sat i po vremena. Huzbi joj je napisao prijateljsko pisamce, da neka se stisa. Je, stisala se na par dana, a onda opet. S njom se ne da razgovarati jer ne otvara vrata, unatoc tome sto je doma, vidi se svjetlo kroz staklena ulazna vrata. Tjah, neki dan je postar donio paket za nju. Kao, nema je doma, mozete preuzeti (posli sam skuzila, bila je doma, al ne otvara). Ajd, mislim si, i tak nije prvi put. I nikako ona doci po to. I ode huzbi preko, zvoni, kuca, ma nista. Pa smo joj ostavili paket u vrecici na kvaki. Kad smo usli u stan, cujemo ju, otvara vrata i uzima paket. Huzbi se smijao, da nam nije vrecicu vratila. Ma, glupaca, ni hvala ni nis. I cesto zna ostaviti smece pred vratima stana, kao, iznjet ce ga kad ce izlaziti. Pa to tako stoji po dva dana. I smrdi (ima macke, pa vjerojatno smrdi njihova hrana i drekeci).
Strasno me to iritira. A ona glupaca glasnogovornica se samo smije, rekla je ´´napokon jedna hrabra zenska koja se ne srami osjecaja´´ (naime, ona ju isto cuje na zadnjem katu!). Glupaca. A i za nju smo skuzili da nije cista u glavi. Ne radi (a ima oko 40), danju spava, nocu svira nekakve bongo-bubnjeve, dovlaci skitnice doma.

Huzbi je rekao da se selimo. Vidit cemo.
Nervira me ta nemoc, sto ne mozemo nista nego iseliti se. A di opet? I zasto? Ko kaze da ce drugdje biti bolje? A ideja da zovemo policiju - ma, kao, pa neugodno je. Ma sta je neugodno, to sto stenje i vristi? Da je muzika vec bi tko zvao policiju, onda nije neugodno! I nervira me sto se sa tukom ne moze razgovarati, sto ne uvazava druge. Pa ako nju nije briga za ostale, sto bi mene bilo za nju? Zadnja je dosla, nek se odseli ona. Grrrr!

Sto se tice mojeg njemackog, ide na bolje, iako nisam bas skroz odusevljena napretkom. Trenutno citam ´´5 prijatelja´´ na njemackom, vec drugu knjigu iz serije. Sve vise gledamo i sinkronizirane filmove. U zadnje vrijeme sve vise i na telefon spreham. Naime, ruka me sve vise boli, izgleda da cu ipak morati na operaciju, al to je i tak sitno, nis posebno. No, svakak, moram dogovoriti termin, zvati tamo i ovamo. Trenutno je suncano, pa radije odoh van, do doktorice i nazad. :)