Neko vrijeme, zapravo dosta dugo, par mjeseci unazad, huzbi ima problema sa zelucem i ´´crevcima´´. Kako sto pojede, umire od grceva, te prosjedi na wc-u.
Kako ne doruckuje, nego prvi obrok pojede tek oko 12, mislila sam da je zato (kad je gladan, a i kad nije, jede ko da ne postoji sutra!), pa ga tentam da doruckuje. Isto.
Onda, kako jede u menzi na poslu, racunam, tko zna sto im tamo kemijaju (a i jela sam ja tamo kad bih bila tu prije, na skolovanju u istoj firmi). Sjecam se fluorescentnih zelea, cudno obojenih sokova, neobicno slatko-kiselih umaka... Pa sam mu doma kuhala lagano, mediteranski... Isto.
Pa sto jedes? ´´Nista, nista posebno. Za rucak to i to, pa popijem caj ili kavu´´. Nix special.

I onda je prosli tjedan bio kod doktora. Dao ´´uzorak´´, vadili mu krv, gledali zeludac sa nekom cijevi, te mu dali cistu laktozu razmucenu u vodi. Nakon toga im je okupirao wc, a onda i ostatak dana doma proveo na zahodu.
Tako da su mu otkrili da ne podnosi laktozu, a sve ostalo je ok.
Prvo smo smanjili sve mlijecno, al ne sve. Kao, ´´u cokoladi nema toliko mlijeka, daj mi kockicu´´. Tvrdoglav ko malo dijete. Naravno, u coksi ima taman toliko mlijeka da je ne smije jesti, to je skuzio kasnije.

Tak da sad kupujemo Laktoza-frei stvari. Ima toga tu stvarno puno, tek sad to kuzim. Imaju jogurte (vocni i obicni), sireve, maslac, mlijeko, cokoladu (cak i sa ljesnjacima), sladoled (doduse, samo cokolada-vanilija, obicni), cak i ´´eurokrem´´. Nemaju vrhnje za kuhanje, al ima sojino, pa to koristimo.

Inace ima neke tablete koje treba popiti bar po ure prije neg sto jede nes mlijecno. Medjutim, kaze doktorica, da nek uzme vise tableta odjednom, jer se uglavnom rastope vec u zelucu, a potrebne su u crijevima. Pa od vise njih, bar jedna ce proci ´´u finale´´... Skuzili smo da to i ne djeluje... Posranac. :D

Ovaj vikend smo bili u Hannoveru, glavnom gradu pokrajine Niedersachsen. Bili smo u zooloskom vrtu, pa posli malo po gradu.
U gradu smo bili u samom centru. Mogu reci da mi se nije svidjelo. Krcato ducana, butika... I ljudi. No, ajd, neka tekma je bila u djiru, pa je bilo jako puno ljudi.
Huzbi mi je rekao da je Hannover dosta stradao u Drugom svjetskom ratu, tako da je jako puno nanovo izgradjeno.
Bili smo ciljano isli u zooloski, tako da se i nismo pripremili za djir po gradu. To cemo slijedeci put. Herrenhäuser Gärten, Neues Rathaus... Nächstes Mal.

Zooloski je stvarno lijep i odlicno napravljen. Staze su tako napravljene da mozes sve vidjeti, bez da se pogubis (meni je to vazno, buduci mi je smisao za orijentaciju na nuli). Sve je prilagodjeno djeci, tako da ih je bilo krcato. Oko 240 vrsta smjesteno je na oko 22 hektara, podijeljenih na 7 dijelova - Zambezi (prikaz africke savane sa pripadajucim vrstama), Gorilla Mountain, Yukon Bay (kanadske vrste poput bizona i vukova (koje, by the way, nismo vidjeli), te Henry’s Underwater World sa pingvinima, polarnim medvjedima i tuljanima),

  Jungle Palace (indijski dio, sa bengalskim tigrovima, indijskim slonovima, udavima i majmunima - u 2010 dobili su 5 beba slonica, zbog cega je zoo dobio i nagradu),

 Outback (australski dio, sa klokanima, emuima i ostalim vrstama australskog podrucja), Mullewoop (poveca igraonica za djecu na otvorenom) i Meyers Farm (sedam starinskih zgrada i stala iz pokrajine Niedersachsen sa starim autohtonim vrstama (ovce, poniji, prascici, zecevi...)).
Svako malo je hranjenje neke zivotinje. Vidjeli smo hranjenje nilskog konja, gorila i polarnih medvjeda.

A kod gorila je bilo veselo. Dosli smo tamo kad je vec bilo puno ljudi. Svi su se nagruvali oko dijela sa gorilama, cekajuci hranjenje. Tri zenke sa mladima, te malo veci mladunci.

 Uskomesali se i oni. A onda - tam, tam, tam - oooogroman gorila, alfa muzjak, 200 kila misica, odnekud se pojavio (mislim da je sjedio negdje u kutu gdje ga nitko ne vidi). Vazno dosetao, frajer, pa nas sve gleda. I dodje mrcina koliko je najblize mogao, sve cool, bez zurbe. Skuplja nes po travi i onda se okrene i fijuuuuu, baci komad zemlje sa travom (fotkala sam u pravom trenutku!)! I zvekne mog huzbija, hmmm, tamo gdje muske najvise boli! Pa di bas na nas! :D

Eto, imali smo lijep vikend. I cudo od lijepog vremena u Hannoveru. Inace je kilavo i kisno. I hladno. Iako je lipanj. A valjda ce bit bolje vrijeme uskoro.

Evo me. Nisam se dugo javljala, svasta i nista se dogodilo. Huzbi se vratio iz Indije, pa smo iskoristili lijepo vrijeme i neki praznik na rostiljanje. Jezero je puno gnjuraca, guski, liski i patki sa mladima. :)

Posli se zaredalo neko ruzno vrijeme (jucer je kisa padala, bilo oko 10 stupnjeva!).

I bila sam u Botanickom vrtu u subotu, imali su izlozbu sukulenti, kaktusa i mesozderki, pa sam si kupila Jednu Droseru i jednu Dioneu. :)

Pocela sam i voziti. Huzbi je napokon sredio da i ja mogu voziti njegov auto (sluzbeni je, ali ga on koristi i privatno; no, osiguran je preko firme, pa me morao upisati tamo kao vozaca). I tako ja vec par dana vozim. :) Auto je malo veci (Golf karavan; mozda nekima nije, al nakon mojeg starog Suzuki Alta, ovo mi je kao brod), no nemam frke sa parkiranjem. Najveci su mi problem biciklisti. Gledam ja, vrti mi se glava ko na vrtuljku, al gadovi uvijek odnekud iznenada dolete. I ne kazem to samo kao vozac. I kao pjesak ih se treba paziti, jer su dosta bezobrazni i bahati, voze prilicno brzo, cak i u pjesackim zonama. Ha, kad smo vec kod toga, par puta sam primjetila kako policajac pise kaznu biciklistu, zbog voznje u pjesackoj zoni. Ali i zbog voznje u krivom smjeru. Naime, neke ulicice u centru su jednosmjerne. Za aute. Ali, i za bicikliste! Pa se ti vozikaj! A ja - ziheras. Kad idem u grad, parkiram bicikl kod robne kuce, pa onda pjeske okolo. :)

Nisam vec duze pisala... Vrijeme je tako lijepo, da sam uglavnom vani... Cak ako i ne odem do grada, sjednem iza u vrt, citam (knjigu na njemackom!) i suncam se. :) Ovo je moje vrijeme, sunce, toplina; pravi sam guster. Ne volim hladnocu, snijeg, tone robe. Kod mene je godisnji = more + ljeto. Skijanje - fala!

Ustala sam ujutro, napravila kavu. Srknem, i podsjeti me na moreeeeeeeeeee. Moja mama je sa malog otoka Vrgade, gdje imamo kamp-kucicu. Isto bi tamo ujutro pili kavu, na suncu. Takvu sam kavu jutros napravila, ISTU ko na Vrgadi...

Eh, pitanje je hocu li ovo ljeto doli. Ako pocnem raditi, neeeema ljetnog godisnjeg. A, mislim, bit ce slijedece godine, a sto sad, ipak mi je prioritet posao, koliko god ja cvilila za morem. Bila sam jucer na razgovoru za job. Nakon vec sat i po pitanja i klafranja, kaze zena, ´´imate li kakvih pitanja´´. Heh, naravno - ´´imam li ljetni godisnji u probnom roku´´. ´´Hmm, leider nicht. Vielleicht zwei oder drei Tagen´´. Bumo vidli...

Ako stvarno ispadne da nista od Vrgade ove godine, huzbi ce svisnuti od muke. Veseli se tome jos od proslog ljeta. Kaze da ga podsjeca na Karibe, gdje je odrastao. Uzeo bi peraje i masku i odeeeeeeeeee, dok se ja suncam. :) Hahah, sjecam se, prije mi je pricao kako bi on i brat otisli roniti oko 12h, i izasli oko 19h. Ja pitala iznenadjeno, pa niste se smrzli?! A on me gleda u cudu - ´´sto bi se smrzli, pa temperatura mora tamo je oko 30!´´. :D

Jutros sam odlucila ici biciglirati odmah nakon dorucka. Lijepo je vrijeme (ha, bilo! sad se opet nesto ´´susuri´´), a i manje je pjesaka (izadju uglavnom poslije rucka, popodne).

I sibam ja tako, i prodjem pokraj nekog covjeka koji je sjedio na klupi. Nista neobicno, al, svejedno - nes mi tu ´´nije stimalo´´. I skuzim - lik je pio vodu - ´´Jamnicu´´! :) Tu je nema za kupiti, bit ce da ju je donio sa sobom iz ´´domaje´´.

Tu u Göttingenu ima dosta Hrvata. Ja sam, sluzbeno, 513-ta. :) Ne znam otkud huzbiju taj broj; znam da kad mi je sredjivao papire i bio na opcini, rekao da je u Gö 512 ´´registriranih´´ Hrvata. Znaci, ja sam 513.

Cesto na ulici cujem nas jezik. I znam par ´´nasih´´ ljudi. Tu postoji, navodno dosta jak, NK Croatia Göttingen, pa ´´Hrvatski dom´´. Koliko sam shvatila, tamo se odrzavaju kojekakva dogadjanja, skole plesa i tako (http://www.nk-cro-goe.de/). Postoji i Hrvatska katolicka zajednica Gö. Na faksu, Georg-August-Universität Göttingen, je Odjel za slavistiku, u kojem radi jedna profesorica iz Hrvatske. :)

Ha, cula sam se sa huzbijem, stigao je nocas u New Delhi. Pa mi kaze da je u avionu sjedio pored nekog lika iz Splita.

Svugdje nas ima! :)

Danas mi je huzbi otisao u Indiju, poslom. Upravo leti, negdje je na pola puta. Vraca se slijedecu subotu. Ima da se sav osusi tamo, ko grozdjica. Naime, tamo gdje ide je preko dana oko 42 stupnja, a nocu je ´´ugodnih´´ 30. :D

A meni nije dosadno...Slijedeci tjedan imam sto stvari za obaviti. Pregled kod doktora, razgovor za posao, klafranje sa babama, izrada skrinjice, vjezbanje (MORAM vjezbati svaki dan, bez izgovora; dobila sam spek-drek oko struka; plus moja i tako nikakva kicma - fali mi moje cupkanje kod ´´Zgodnih zena´´), njemacki (rjesavam zadatke iz radne i citam neku knjigu - od danas pocinjem na glas citati - zvuci glupo, al meni pomaze)...
Skrinjicu cu napraviti za Hye-jin. Vec je sad sva trula sto mora ici nazad u J. Koreu. Prosli tjedan je bila u Francuskoj (ona i muz joj koriste svaki slobodan tren sad kad su tu, da putuju i obilaze gradove Europe), pa mi pise mail, kako je jedva cekala doci nazad u Göttingen, jer se tu osjeca najbolje, kao doma. :)
Nasla sam jedan super duckic, malo izvan centra, pun drangulija za slikanje, decoupage i ostalo. Tamo sam kupila drvenu skrinjicu. Ofarbat cu je i ukrasiti i onda unutra staviti fotke sa nasih ´´babinjaka´´ i sve tako neke sitnice, za ´´uspomenu i dugo sjecanje´´. :)

Nema nista novo... Ovih dana je suncano, ali prohladno. Danas je prvi dan nakon dva tjedna da je bas toplo. Pa sam bila biciklom do jezera i okolo. Sve je krcato beba! Mali kosovi, mali drozdovi, male guske, svi mali! :) A na nasipu potoka - kunici! Sad izlaze i po danu. I to sa mladima! Jako su slatki! Slikala sam par fotki, al rezolucija na mobu mi je koma. Slijedeci put cu ponijeti fotic, da vam ih pokazem. :)

Jucer je dio majcin dan. Ujutro sam zvala moju mamu, klafrale smo o svemu i svacemu. A popodne smo bili kod svekrve na rucku. Ne idem kod nje rado, pa sam i jucer bila truljikava.
A zasto? Hm... Odmah da rascistimo, ja volim zivotinje. Doma smo ih uvijek imali. Ali ja smatram da sve ima svoje mjesto i vrijeme.

Sveki ima dvije macke i psa. Pas je neki mjesanac terijera i pojma cega, ima dugu dlaku. Jedna od macaka je jako stara i vjecito prehladjena, pa je uvijek smrkava (uvijek se nasmijem kad je se sjetim - ko u horor filmovima - ne vidis je da dolazi, al je zato cujes, kako smrkavo dise! :D). Uz te zivine, sveki nema naviku ciscenja. A te zivine SVUGDJE hodaju. Po stolu, po foteljama.
Nisam nikad (bila) gadljiva, svasta sam i ja vidjela. Ali sjesti usred dlaka je nesto odvratno. Kao kad gledas buhe na TV-u, pa te pocne sve svrbjeti. E, tako i ja kad sjednem tamo.
I tako, ajd, sjedim ja, mislim si, ne budi takva.

I onda rucaaaaaaaaaaak! Ma da ne duljim - jedna duga dlaka u umaku, tri u njokima (precvikam njok na pola, ubodem vilicom, a onaj drugi dio ostane visiti na vlasi...), i dvije kratke (mislim, macje?) u casi. Nije to prvi put... Za Bozic kad smo bili imala sam, na kraju posjete, tri keksa u djepu koja sam kasnije bacila pticama. Zagrizem u keks, a ostatak se razvuce po vlasi... ´´Uzmi jos!´´ Fala, ´´how yes no´´!

I tako sjedim ja jucer i prebirem po tanjuru, a djukac skoci pored mene na kauc i oce mi u krilo. I ja ga odgurnem i prokleta bestija pocne rezati na mene. A sveki me pogleda ko da sam JA luda. Ma, samo me gledaj...

To je jedan od njemackih obicaja koje ne mogu ´´progutati´´. Masa ljudi ima psa, macku, radije nego da zive s nekim. Cak je i jedno od pitanja na orijentacijskom ispitu vezano uz to - najcesci oblik zivljenja je samac sa zivotinjom.

Jednom smo nesto pricali o zivotinjama, bili smo sa huzbijevim prijateljima vani. Pa sam ja rekla kako i moji imaju psa, u dvoristu. Koje zgrazanje sam dozivjela! Da jadan pas, da kako smo nehumani! A ja ostala u cudu! Pa jeste vi normalni?! Sto mu fali? Ima svoju kucicu, svoj mir, nije vezan, ima dvoriste za trcanje, iako ga moji svaki dan vode van na kilometarske setnje. U kuci bude samo kad temperatura nocu padne ispod nule. Do onda ima i svoju pernatu tuhicu i termofor unutra, ako treba.
Imala sam i papagaja. Znao je letjeti po sobi, sjediti na stolu i uzimati iz mog tanjura. Meni se nije gadilo, ali znam da mnogima bi. Zato, kad bi netko bio kod mene na rucku, on bi bio u krletci. Sve ima svoje mjesto i vrijeme.

Al glavno da ONI vole zivotinje. Rijetko vidim da itko od njih skupi drekec od svog psa na cesti. A da i ne spominjem da ih pustaju da kakaju po travnatim povrsinama uz djecje vrtice, i ne pociste. A nije da nema mjesta za njih. Uz cijelu duzinu potoka, s obje strane su zelene povrsine.

No, svaka cast, moram priznati, ovima sto zive iznad mene. Imaju psa i papagaja. SVAKI dan usisavaju stan i izvode psa vani, te skupe drekec ako se pokaka na travu oko zgrade.
Jedni moji prijatelji u Zp imaju macka, predivnog, sivog. Isto ide svugdje, ali kod njih se nikad nisam osjecala neugodno niti svrabljivo. Niti ima pijeska od macjeg zahoda svugdje po podu, kao kod onih u Bremenu.

Ne znam. Valjda su neki jednostavno lijeni i ne vide... Drugog objasnjenja nemam.

Imali bismo i mi zivotinju, da imamo vremena za brinuti se o njoj i cistiti za njom. A nemamo. Huzbi bi htio psa. Je, veselje dva dana, a onda - tko ce ga voditi vani, redovito? I onda, sto, da bude sam doma dok smo mi na poslu cijeli dan? A cistiti za njim cemo kad - kad dodjemo krepani s posla? A put u HR - gdje cemo s njim? Ma, radije ga necu imati, nego da zivina pati... Pa, eno, koliko puta je i moja mama rekla - divan je pas kojeg imaju, smijesan, lijep, blabla - evo, sad mora ici u Dalmaciju - i mora cekati da je netko prebaci doli jer u bus ne pustaju pse. Pa se ti misli i cekaj da buraz il netko ide doli autom.

Glavno da sam ja ´´zlica od Opaka´´. :D