Gledala sam jucer TV, bila je neka emisija o problematicnim tinejdjerima, ´´Die strengsten Eltern der Welt´´, na SAT1. Kao, starci imaju problema sa klincima pa ih na prevaru posalju negdje ´´boguizanogu´´ (iako, da se mene pita, to su nagradna putovanja - Kenija, Cile, Indija, Nepal, ...), u neku drugu obitelj, da se nauce postovanju. Nije tu u pitanju obicna neposlusnost, vec agresija, problemi sa skolom zakonom i tako...
I u ovoj epizodi bio je neki 17-godisnji mamlaz od 110 kila, poslali ga u Keniju u obitelj koja zivi u kucama od blata, bez struje i vode... I kaze njemu glava obitelji, stariji covjek, da treba otici po vodu 3 km daleko od kuce, pa im pomoci oko izgradnje ograde i jos neke stvari. A prasac debeli, da sta, zasto bi on ista radio, ´´ko vam je kriv sto tu zivite, sto puta je bolje u Njemackoj - nemas zavrsenu skolu, sjedis doma, gledas tv, pijes pivo, i jos za to te plate - to ti je Hartz IV´´.
E, da, Hartz IV. Spominjali su nam to na Integracijskom.
Njemacka je od 2003. do 2005. provodila reforme (Hartz I – IV), kako bi se olaksalo stvaranje novih poslova. U sklopu toga osnovala se agencije za privremeno zapošljavanje (Bundesagentur für Arbeit), osmislili koncepti privremenog (Minijob i Midijob), naknada za nezaposlenost i svasta nesto.
Sve u svemu, taj Hartz IV je zakon koji regulira pomoc nezaposlenima. Po ovom zakonu nakon godinu dana bez posla, gubi se pravo na naknadu za nezaposlenost (Arbeitslosengeld ) i prelazi u nizu kategoriju - nezaposlenost II, koja se svodi na socijalnu pomoc u visini od 364 eura mjesecno (iako, nama su na Integracijskom rekli da je to ukupno oko 990 eura - ukljucuje stanarinu i jos neka davanja - pare se ne dobiju na ruke, neg to nekak drukcije ide). (tko zeli, moze poskicati vise o tome na http://www.advance.hr/vijesti/analiza-njemacki-plan-u-sest-tocaka/)
Nisam strucnjak, necu ulaziti u pricu, ima tu sto caka, pluseva i minusa, ali ono sto me je zaprepastilo je takav nacin razmisljanja! Ima toga svugdje, naravno, ne samo tu u Njemackoj. Ti krpelji drustva.
Kako mozes biti ponosan na to da primas socijalnu pomoc i nemas zavrsenu skolu, hvaliti se kako super zivis na grbaci drugih, a fizicki si zdrav i sposoban? Fuj.
A jucer mi se pozalila susjeda iz stana iznad (prvi put da je samnom ´´klafrala´´! Srele smo se u prostoriji za susenje vesa, pa, htjela-ne htjela... :D). Prica mi, da se taman bila ´´rijesila´´ starije kceri i sina, ostala sa mladjom kceri, kad se sin vratio! Zivio je sa curom, al se nesto predomislio i vec je godinu dana nazad. A cura trudna, ima roditi u studenom. Tu bas nisam razumjela pricu (a nisam htjela da mi ponavlja - sto cu gurat nos u tudje stvari), jer znam nerijetko vidjeti tu curu (iako, nisam primjetila da je trudna - kad je sva nekako ´´velika´´), cesto dolazi tu, kad je bilo toplo zajedno su rostiljali iza u vrtu... Pojma. ´´Em je naporan, em kasno slusa glasnu muziku (a ja radim od 4 ujutro u bolnici!), em nista ne radi (Hartz IV!) i svadljiv je - hocu da ode!´´ :D
Jadna zena. I ona ima krpelja.
srijeda, 12. rujna 2012.
petak, 7. rujna 2012.
Sjec, sjec!
Iskidali me i isjekli!
Bila sam kod dermatologice danas. Nakon poduzeg cekanja (cekala sam do 12, a u 11 sam imala zakazano), temeljito me pregledala (cak mi je i kosu cesljala) i onda rekla - ok, ajmo na rezanje! I nista, ajd, kad se mora. :D
Krenule mi ona i sestra objasnjavati, sto ce mi raditi. A ja rekoh, sto manje price, to bolje. Naime, ne volim igle. Ma, ne ne volim, nego imam nekakav iracionalni strah, da mi tlak padne i nerijetko padnem u nesvjest (vadjenje krvi mi je nocna mora!). Rekla sam im, sjeckajte, bockajte, samo nek ja nis ne vidim (i sve na njemackom!). I, ispikale me, isjekle jedan sa ledja i jedan sa sake. Oba su ok, ali, kazu, takvi obicno prerastu u nes ruzno. I sad ne smijem vjezbati nit plivati. Eh, tesko mi pada... I moram konce vaditi za 12 dana.
Nista ne boli, nisam gledala. Al osjetila sam da mi nesto rade, a onda - frrrrrr - cujem kako me siju, kako konac prolazi kroz kozu! AAAAAAAAAAAAAAAAAA! Onda mi se smucilo, fuj...
Al, eto, prezivjela sam! Jos sad prste ne osjecam, malo su ´´drveni´´, al proci ce. :)
U zavisnim recenicama, u najvecem broju slucajeva, glagol ide na kraj, i to mi je u pocetku zadavalo najvece muke. Kad god imam kakav ´´weil, ob´´ ili slicno, glagol - NA KRAJ! Prije - nikako! Posebno ako bih koristila perfekt (sastoji se od ind. prezenta pomocnog blagola haben ili sein i participa perfekta) - to bi bio kaos! U pisanju ok, al u govoru... Pffff.... Ali, bas danas sam primjetila, da ga automatski stavljam na kraj u razgovoru. :) Takodjer, imala sam i problema sa ´´Vi´´. Znaaaam, za Sie se koristi 3. lice mnozine. Lako je u teoriji. Medjutim, kad bih pricala s nekim, krenem sa Sie, al upotrijebim 3. lice jednine (isto je sie, ali ´´ona´´; s malim slovom). E, pa, i to sam uspjela srediti! :)
Treba vremena! Lako je pisati. Ali za sprehati, forme trebaju uci ´´u uho´´. Ili trebas imati vremena i zivaca za sloziti recenicu u glavi, prije neg izgovoris. A do onda ti ´´prodje voz´´! :)
Bila sam kod dermatologice danas. Nakon poduzeg cekanja (cekala sam do 12, a u 11 sam imala zakazano), temeljito me pregledala (cak mi je i kosu cesljala) i onda rekla - ok, ajmo na rezanje! I nista, ajd, kad se mora. :D
Krenule mi ona i sestra objasnjavati, sto ce mi raditi. A ja rekoh, sto manje price, to bolje. Naime, ne volim igle. Ma, ne ne volim, nego imam nekakav iracionalni strah, da mi tlak padne i nerijetko padnem u nesvjest (vadjenje krvi mi je nocna mora!). Rekla sam im, sjeckajte, bockajte, samo nek ja nis ne vidim (i sve na njemackom!). I, ispikale me, isjekle jedan sa ledja i jedan sa sake. Oba su ok, ali, kazu, takvi obicno prerastu u nes ruzno. I sad ne smijem vjezbati nit plivati. Eh, tesko mi pada... I moram konce vaditi za 12 dana.
Nista ne boli, nisam gledala. Al osjetila sam da mi nesto rade, a onda - frrrrrr - cujem kako me siju, kako konac prolazi kroz kozu! AAAAAAAAAAAAAAAAAA! Onda mi se smucilo, fuj...
Al, eto, prezivjela sam! Jos sad prste ne osjecam, malo su ´´drveni´´, al proci ce. :)
U zavisnim recenicama, u najvecem broju slucajeva, glagol ide na kraj, i to mi je u pocetku zadavalo najvece muke. Kad god imam kakav ´´weil, ob´´ ili slicno, glagol - NA KRAJ! Prije - nikako! Posebno ako bih koristila perfekt (sastoji se od ind. prezenta pomocnog blagola haben ili sein i participa perfekta) - to bi bio kaos! U pisanju ok, al u govoru... Pffff.... Ali, bas danas sam primjetila, da ga automatski stavljam na kraj u razgovoru. :) Takodjer, imala sam i problema sa ´´Vi´´. Znaaaam, za Sie se koristi 3. lice mnozine. Lako je u teoriji. Medjutim, kad bih pricala s nekim, krenem sa Sie, al upotrijebim 3. lice jednine (isto je sie, ali ´´ona´´; s malim slovom). E, pa, i to sam uspjela srediti! :)
Treba vremena! Lako je pisati. Ali za sprehati, forme trebaju uci ´´u uho´´. Ili trebas imati vremena i zivaca za sloziti recenicu u glavi, prije neg izgovoris. A do onda ti ´´prodje voz´´! :)
nedjelja, 2. rujna 2012.
In metal we trust
U petak se iselio susjed preko puta nas. Steta, on i cura mu su bili jedini normalni, od susjeda, u nasoj zgradi.
I jucer, izlazimo iz stana, a meni se otme ´´O, Boze!´´, a huzbi ce ´´S**t, now we´re f****d´´ (kad je covjek iznenadjen, svasta izgovori, pa se necu ispricavati za rjecnik). Kad ono, ta-daaaaaa:
Kasnije smo sreli djevojku koja se uselila u stan preko puta. Mala, nabita, ispirsana djevojka, tamno obojane kose, u crnom. Ima dvije macke, pa pita slazemo li se da se i one dosele (mora imati suglasnost susjeda). Naravno, macke ne smetaju, sto bi smetale. :) Nemam nista protiv kojekakvih vrsta muzike. Ali imam protiv vristanja i urlanja (sjecate se price sa ´´mentalcem´´ sa prvog kata? Buah!).
Nego, bili smo na jednom rodjendanu u petak. Sad, nakon par ´´odradjenih´´ rodjendana i ´´tuluma´´, vec mogu odbaciti neke moje teorije. Izgleda da se ne radi o njihovom neodgoju ili bezobrastini, nego je to, izgleda, dio kulture. Donjeli smo poklon, cestitku, vince. Sve je stavljeno na hrpu sa svim ostalim NEOTVORENIM poklonima (ne znam, mene su doma ucili da se poklon odmah otvori, ili bar tijekom veceri, da se mozes lijepo zahvaliti). Posjedani smo u sobu, bez muzike, sa ljudima koji su se nervozno i sutljivo meskoljili na svojim sjedalicama. Netko se osokolio da razbije led i potakne razgovor, pa je redom pitao pozvane, odakle se znaju sa slavljenicom. ´´Sa posla´´, ´´iz skole´´, ´´sa prakse´´. Tocka. Muk. Pojeli smo ponudjeno, u tisini. Neki su vec nakon sat vremena ustali i ispricali se da zure nekamo...
Steta, slavljenica je skroz ok curka, simpaticna. Trudila se potaknuti ekipu, al tesko je to kad pozoves ljude iz razlicitih krugova, koji se ne znaju, a, kako se cini, nit ne zele upoznati...
Zato sam nekak trula ovih dana. Budem doma tri tjedna, gdje god dodjemo, vade se rakije, vinca, ´´nu, kusaj, probaj kako je lipo, aj da nazdravimo!´´, ljudi su srdacni i topli. I onda pljuska - ovo...
No, svejedno, ne vjerujem da su svi ovakvi, to ne moze biti! Ako naidjem na iznimku, javim! ;)
I jucer, izlazimo iz stana, a meni se otme ´´O, Boze!´´, a huzbi ce ´´S**t, now we´re f****d´´ (kad je covjek iznenadjen, svasta izgovori, pa se necu ispricavati za rjecnik). Kad ono, ta-daaaaaa:
Nego, bili smo na jednom rodjendanu u petak. Sad, nakon par ´´odradjenih´´ rodjendana i ´´tuluma´´, vec mogu odbaciti neke moje teorije. Izgleda da se ne radi o njihovom neodgoju ili bezobrastini, nego je to, izgleda, dio kulture. Donjeli smo poklon, cestitku, vince. Sve je stavljeno na hrpu sa svim ostalim NEOTVORENIM poklonima (ne znam, mene su doma ucili da se poklon odmah otvori, ili bar tijekom veceri, da se mozes lijepo zahvaliti). Posjedani smo u sobu, bez muzike, sa ljudima koji su se nervozno i sutljivo meskoljili na svojim sjedalicama. Netko se osokolio da razbije led i potakne razgovor, pa je redom pitao pozvane, odakle se znaju sa slavljenicom. ´´Sa posla´´, ´´iz skole´´, ´´sa prakse´´. Tocka. Muk. Pojeli smo ponudjeno, u tisini. Neki su vec nakon sat vremena ustali i ispricali se da zure nekamo...
Steta, slavljenica je skroz ok curka, simpaticna. Trudila se potaknuti ekipu, al tesko je to kad pozoves ljude iz razlicitih krugova, koji se ne znaju, a, kako se cini, nit ne zele upoznati...
Zato sam nekak trula ovih dana. Budem doma tri tjedna, gdje god dodjemo, vade se rakije, vinca, ´´nu, kusaj, probaj kako je lipo, aj da nazdravimo!´´, ljudi su srdacni i topli. I onda pljuska - ovo...
No, svejedno, ne vjerujem da su svi ovakvi, to ne moze biti! Ako naidjem na iznimku, javim! ;)
petak, 31. kolovoza 2012.
utorak, 28. kolovoza 2012.
Pocela sam danas opet surfati po netu, u potrazi za poslom. Nasla sam par ponuda i prijavila se.
I odlucila sam ponovno proci svu gramatiku. Pred godisnji sam bila stufa od svega, samo sam htjela ici doma, ma koji njemacki! E, al sad sam nazad, nema labavo. Ima da sve vise spreham! Tako da cu ponoviti svu gramatiku, vjezbati zadatke i sto vise sa huzbijem sprehati. Malo sam ispala iz stosa, al brzo cu se vratiti u formu. :)
Cula sam se sa Vassiom, onom grkinjom koja je dosla tu u lipnju, kao zarucnica kolegi mog huzbija. Ja kazem, kako sam bila doma, kako je bilo toplo i suncano i diiiivno.
A onda mi je ona otvorila novu perspektivu. Ocekivala sam da ce se pozaliti na vrijeme i kisu, kao sto je to ucinila prvi put kad smo se srele, medjutim - rekla mi je da joj odgovara ovakvo ljeto jer, tiho je i mirno, nema turista, nema graje, i nocu se normalno spava. :D
Pa, eto, moze se to i tako gledati. :)
I odlucila sam ponovno proci svu gramatiku. Pred godisnji sam bila stufa od svega, samo sam htjela ici doma, ma koji njemacki! E, al sad sam nazad, nema labavo. Ima da sve vise spreham! Tako da cu ponoviti svu gramatiku, vjezbati zadatke i sto vise sa huzbijem sprehati. Malo sam ispala iz stosa, al brzo cu se vratiti u formu. :)
Cula sam se sa Vassiom, onom grkinjom koja je dosla tu u lipnju, kao zarucnica kolegi mog huzbija. Ja kazem, kako sam bila doma, kako je bilo toplo i suncano i diiiivno.
A onda mi je ona otvorila novu perspektivu. Ocekivala sam da ce se pozaliti na vrijeme i kisu, kao sto je to ucinila prvi put kad smo se srele, medjutim - rekla mi je da joj odgovara ovakvo ljeto jer, tiho je i mirno, nema turista, nema graje, i nocu se normalno spava. :D
Pa, eto, moze se to i tako gledati. :)
ponedjeljak, 27. kolovoza 2012.
Kroatisch lernen in Kroatien :)
Evo me! Ta-daaaaaaaaaaaa!
Vratila se od doma, pocrnila, puna baterija!
Bila sam se zalila kako je bilo kisno i ruzno. E, pa u to smo se i vratili. Hladno i kisno, al, evo, ipak se malo sunca ukazalo. Kazu da je, dok smo se mi brckali u Jadranu, tu bilo suncano i vruce, a da je ovo sad iznimka, te da ce se vrijeme opet popraviti. Ajd, vidit cemo...
Jedino dobro od ove hladnoce (nocu je tu 13) je sto se moze dobro spavati, za razliku od zadnja tri tjedna, kad smo na skrge disali. :)
Meni ne smeta, ja volim vrucinu.
Kad smo u Gö, huzbi nema vremena/ volje/ zivaca uciti hrvatski (iako je, naravno, upio par psovki - ne od mene, moram se odmah obraniti - vec od jednog lika koji tu ima kiosk, a iz Zagreba je). No, cim smo sjeli u auto i prosli kisni dio Njemacke, cim se sunce ukazalo tamo negdje u Bayeru i osmjeh osvanuo na licu, pocela su pitanja... Kako se kaze ovo, kako se kaze ono...
Dva dana smo se zadrzali u Zapresicu, i onda nastavili prema Dalmaciji. Na autocesti A1 je vec znao brojati do 20, zatraziti dva hladna piva, pitati ´´kako si/ kako ste?´´, pozdravljati, odzdravljati, zahvaljivati se, pitati za vrijeme...
I onda smo se spustili u mirisnu Dalmaciju. Koja uzivancija! Bili smo na Vrgadi, na Ugljanu, u
Zadru, Sibeniku, Pirovcu, djir do Sestrunja i Rivnja, ma, divota... Toplo, suncano. Na zalost, i pozari...
Sve u svemu, super odmor. Prosle godine smo bili samo dva tjedna, ali ovaj put tri. Dva tjedna su stvarno malo, tri su taman. Naravno, moze i vise :), no neizvedivo, zbog posla...
Htio-ne htio, huzbi je morao samnom obici rodbinu, sto na Vrgadi (u biti, tamo ih ne obilazim, nego na njih nailazim - otok je mali, oko 80% stanovnika su mi neki rod), sto u Zadru i Sibeniku. Stoicki je podnosio, iako mu je bilo dosadno, jer ne razumije. Prevela bih mu ja vise puta. No, cesto bi se poveo razgovor o ´´maloj od Jose, babi od Ante, jetrvi od Ranke´´, a sto cu mu to prevoditi? Pa bi zujao i smjeskao se.
Al, moram priznati, dosta je upio nakon ova tri tjedna. Jucer sam se skajpala sa prijateljicom, na hrvatskom. Tako nas dvi klaframo, a on se ubaci u jednom trenu. Ja pitam, kako znas o cemu pricamo? Kaze on, pa skuzim par rijeci, pa pohvatam. Eto ti ga na! :) Od prijateljice decko, sicilijanac, jako puno razumije, a zajedno su 4 godine. Pa, jos malo, pa ce i moj huzbi. :)
Hahah, to me sjetilo. Neki dan smo bili na Ugljanu, i idemo s plaze. I sretnemo Massima, talijana koji je ozenio curu sa Ugljana. I krenu Massimo i sicilijanac pricati na hrvatskom! Pa se svako malo okrenu, svaki svojoj hrvatskoj polovici, sa pitanjem ´´come si dice...?´´ (´´kako se kaze...?´´). :D
Huzbiju se jako svidja u Hr. Kaze, cim (ne ´´ako´´, nego ´´cim´´!) osvojimo par milijuna na lotu, selimo u Hr! Jest da je tesko, financijski je grozno, ali vrijeme, ljudi, more, zemlja - ma, ko to moze platit! :)
Vratila se od doma, pocrnila, puna baterija!
Bila sam se zalila kako je bilo kisno i ruzno. E, pa u to smo se i vratili. Hladno i kisno, al, evo, ipak se malo sunca ukazalo. Kazu da je, dok smo se mi brckali u Jadranu, tu bilo suncano i vruce, a da je ovo sad iznimka, te da ce se vrijeme opet popraviti. Ajd, vidit cemo...
Jedino dobro od ove hladnoce (nocu je tu 13) je sto se moze dobro spavati, za razliku od zadnja tri tjedna, kad smo na skrge disali. :)
Meni ne smeta, ja volim vrucinu.
Kad smo u Gö, huzbi nema vremena/ volje/ zivaca uciti hrvatski (iako je, naravno, upio par psovki - ne od mene, moram se odmah obraniti - vec od jednog lika koji tu ima kiosk, a iz Zagreba je). No, cim smo sjeli u auto i prosli kisni dio Njemacke, cim se sunce ukazalo tamo negdje u Bayeru i osmjeh osvanuo na licu, pocela su pitanja... Kako se kaze ovo, kako se kaze ono...
Dva dana smo se zadrzali u Zapresicu, i onda nastavili prema Dalmaciji. Na autocesti A1 je vec znao brojati do 20, zatraziti dva hladna piva, pitati ´´kako si/ kako ste?´´, pozdravljati, odzdravljati, zahvaljivati se, pitati za vrijeme...
I onda smo se spustili u mirisnu Dalmaciju. Koja uzivancija! Bili smo na Vrgadi, na Ugljanu, u
Sve u svemu, super odmor. Prosle godine smo bili samo dva tjedna, ali ovaj put tri. Dva tjedna su stvarno malo, tri su taman. Naravno, moze i vise :), no neizvedivo, zbog posla...
Htio-ne htio, huzbi je morao samnom obici rodbinu, sto na Vrgadi (u biti, tamo ih ne obilazim, nego na njih nailazim - otok je mali, oko 80% stanovnika su mi neki rod), sto u Zadru i Sibeniku. Stoicki je podnosio, iako mu je bilo dosadno, jer ne razumije. Prevela bih mu ja vise puta. No, cesto bi se poveo razgovor o ´´maloj od Jose, babi od Ante, jetrvi od Ranke´´, a sto cu mu to prevoditi? Pa bi zujao i smjeskao se.
Al, moram priznati, dosta je upio nakon ova tri tjedna. Jucer sam se skajpala sa prijateljicom, na hrvatskom. Tako nas dvi klaframo, a on se ubaci u jednom trenu. Ja pitam, kako znas o cemu pricamo? Kaze on, pa skuzim par rijeci, pa pohvatam. Eto ti ga na! :) Od prijateljice decko, sicilijanac, jako puno razumije, a zajedno su 4 godine. Pa, jos malo, pa ce i moj huzbi. :)
Hahah, to me sjetilo. Neki dan smo bili na Ugljanu, i idemo s plaze. I sretnemo Massima, talijana koji je ozenio curu sa Ugljana. I krenu Massimo i sicilijanac pricati na hrvatskom! Pa se svako malo okrenu, svaki svojoj hrvatskoj polovici, sa pitanjem ´´come si dice...?´´ (´´kako se kaze...?´´). :D
Huzbiju se jako svidja u Hr. Kaze, cim (ne ´´ako´´, nego ´´cim´´!) osvojimo par milijuna na lotu, selimo u Hr! Jest da je tesko, financijski je grozno, ali vrijeme, ljudi, more, zemlja - ma, ko to moze platit! :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)