Dosta mi je. Ušla sam u 9. mjesec trudnoće, sama sebi sam ogromna, iako nisam puno kila natukla, "tek" nekih 14 kg. Imam jos dva tjedna fore.
Mali (najvjerojatnije je dečkić) je totalna agresiva. Nema više puno mjesta, a i ginicka mi je vec par puta rekla da je malo poveći, tako da ne mogu reci da me tuče iznutra, jer nema mjesta za zamah. Ali pegla, ruje, vrti, gura mi nogice u želudac... Još to i nije tako strašno, ali kad me ošine po mjehuru, jaoooo!
Najgore je što je sad to STALNO. Nema predaha. A najveća akcija kreće kad se umirim, noću. Zato sam umorna i razdražljiva.
No, mali ne može još van. Naime, početkom godine je huzbi završio u bolnici. Zapeo mu prilično veliki kamen u cjevcici između bubrega i mjehura, pa je dobio neku premosnicu i termin operacije za mjesec dana. I to je bas, evo, danas. Jutros su ga sjecnuli, ima biti u bolnici do subote. E, onda mališa može van. Ne prije. :)
U ponedjeljak sam imala zadnji blok-sat trudničkog tečaja. Išla sam na to, čisto da vidim kako funkcionira sve to sa trudnicama u Njemačkoj. Jako puno se tu može odabrati, sto me malo, iskreno rečeno, iznerviralo na početku. Ok, možeš izabrati bolnicu gdje ces roditi. Možeš birati način anestezije. Onda, moraš (moraš!) sama izabrati babicu koja ce te posli poroda obilaziti. Sve ženske na tečaju su blenule kad sam ja rekla da ja jos nemam babicu (mjesec dana prije poroda). A di cu je naći? Kod nas ti je dodijele u bolnici. E, pa tu postoje posebne web stranice sa babicama (!!!!), pa kojekakve udruge babica... Tako da, traži sama. Ženska koja nam je držala tečaj je isto babica, meni se svidila, nije neka panicarka, mirna neka, pa sam nju pitala, i može.
Nadalje... Pri porodu su prisutni, naravno, babica (neka druga, od bolnice; IAKO, možeš birati da tvoja bude, sto malo komplicira i poskupljuje stvari, ali, eto, i to je na izbor) i dežurni doktor. Ono sto je opet na izbor, je da možeš birati specijalistu, posebnog doktora. I to se posebno plaća. I na izbor je soba - jedno-, dvo- ili trokrevetna (iako, trokrevetne su rijetke). Obično te parkiraju u dvokrevetnu, al ak oces u jednokrevetnu, platiš extra.
Ma, mislim, sve neke princeza-fore.
Ok, lako meni sad ovako cool pričati, al vjerujem, kad te stisnu trudovi, mislim da ti je svejedno koja babica i koji doktor su prisutni. A dvokrevetna soba se čini skroz ok.
Dječica su uz mame, nema onih soba di su malci složeni ko srdele. Miseke u pravilu ne oblače, stave im uglavnom pelene, i onda ti ih daju, jer se prakticira "koža na kožu". To umiruje i mamu i bebu, utječe na povezivanje i dojenje. Sweet. :) Obuku ih, naravno, kad ih prebace u krevetić do mame.
Ono sto mi se svidjelo jest sama sala za radjanje. Nema hladne, sterilne sobe obložene nehrdjajucim čelikom. Nego ko obična spavaća soba, sa duplim krevetom (da se može i huzbi uz tebe leći i masirati te) na podizanje, sve u bojama, lopta za sjedenje, prigušeno svjetlo.... I velika kada, za one koje se odluče na porodjaj ili makar opuštanje u vodi.
Običaj je, kad odaberes bolnicu, sastati se sa doktorom koji ce te poroditi. To smo vec odradili. Lik zapise tvoju anamnezu, krvnu grupu, eventualne alergije, sve neke važne stvari, te dobis papire za ispuniti za prijem (da ne moraš kad dodjes, u trudovima i panici), te kojekakve materijale o dojenju, samoj bolnici, popis sto ponijeti za sebe i bebu...
Sve u svemu, unatoč mojem balkanskom hladnom stavu, ima masa pluseva u ovom njemačkom sustavu, u odnosu na nas. Saznala sam neke cake, sto nisam znala. Istovremeno, imam dvije frendice od doma, koje su bas nedavno dobile svaka po treće dijete, tako da sam puna savjeta! Za porod spremna! Bar teoretski! ;)
(sad citam sto sam napisala. komp je sam promijenio, negdje ž, š i ostale sa kvacicama, a negdje nije. nemam zivaca sad sve rucno. kako je, tako je)
.jpg)
