Zavrsio nam je tecaj njemackog! Jedva sam docekala!
Ne samo zbog one grozne profe (u medjuvremenu smo se zalili direktorici, pa se ova popravila), ne samo zato sto mi je tesko sjediti 6 sati dok me malisa mlati u trbuhu, vec i zato sto jedva cekam imati vremena za kuhanje, pecenje, pripremu za Bozic! :)
Test je prosao, kako, ne znam, rezultate cemo imati tek krajem sijecnja.
No, nisam ovdje htjela pisati o testu. Nego jos jednoj razlici izmedju nas i nijemaca.
Necu se usuditi govoriti, odnosno, pisati opcenito jer jednostavno ne vjerujem da su svi nijemci takvi. Naime, cesto me zapanje price koje cujem od prijatelja, susjeda, poznanika.
Iznad nas zivi jedna rastavljena gospodja koja ima troje djece. Dvoje su se odselili, najmladja kcer, Laura, je ostala s njom. I onda je Laura ostala trudna, sa 17 godina. Ona sad ima 18 i malog sina. Njezin decko zivi negdje drugdje. Mali ima sad oko 5 mjeseci i staaaaalno place, i izgleda da se Laura ne moze s time nositi. Jednostavno ga pusta da tuli. Jadan mali. Pricala sam sa susjedom, i ona mi je rekla da ´´jedva ceka da se Laura sa malim odseli kod decka, jer ona to vise ne moze podnjeti´´. Moram istaknuti, da je ta zena uvijek ljubazna i cini se stvarno ok, hocu reci, nije neka besposlena Harz IV primateljica. Ta recenica me iznenadila.
Imamo jednog prijatelja, super lik. Mama mu se rastavila od starog kad su on, brat i sestra bili klinci. Sestra se kasnije udala za Amerikanca i preselila u SAD. Naravno, ostala je sa mamom i bracom u kontaktu. Medjutim, staroj je bilo ´´prenaporno odrzavati takvu vezu na daljinu sa kceri i njezino 4 djece´´, pa joj je rekla da joj se ne mora vise javljati. Molim?!
Sestra od prijateljice zivi sama sa sinom tinejdjerom, i prije godinu dana je dobila jos jedno dijete. Malo je panicarila, kako ce sve uskladiti. I ja rekoh, ajd, sigurno ce joj starci uskociti, buduci zive u istom gradu. Jok, ´´oni su nju izbacili iz kuce kad je imala 17 godina, kad je prvi put bila trudna, i od onda ne zele cut za nju´´. A?!
Na nastavi sam prekinula profu prije koji tjedan, kad je zivo raspravljala, kako je danas tesko imati djecu, te da je neki njemacki institut napravio kalkulaciju, koja kaze da jedno dijete kosta roditelje do 18 godine toliko, da su u medjuvremenu mogli kupiti veliku dvokatnicu sa autom. Zgadilo mi se to, pa sam ustala i rekla da je to sramota uopce takvo sto govoriti i racunati. Pa se sva zbunila i promumljala, da imam pravo. Imala ja pravo ili ne, takve stvari su prestrasne...
Ne razumijem takav nacin razmisljanja i ne prihvacam ga. OK, kod nas je drugi ekstrem, kod nas djeca dugo zive sa roditeljima, al to je uglavnom jer nemaju drugog izbora. U svakom slucaju, kad dodju unuci, dide i bake se uvijek rastope, jedva cekaju vidjeti unuke, cuvati ih, voditi ih u zooloski, u kazaliste. A ne kao tu, odgurivati ih i javljati se samo za praznike... Lijepo je putovati, imati ovakav il onakav auto... Al, sto ti vrijedi sve to, ako na kraju umres sam. Sto kaze moja sveki, ´´zadnje odijelo nema djepova´´.
I svakako moram dodati, da me veseli sto ce moja mama doci u veljaci, kad i nas mali smradac, da bude tu i pomogne nam.
