Nikaragva, Magdeburg i ´´basic´´ njemacki

Jucer kad sam isla iz grada srela sam kolegu sa A2 tecaja kojeg smo imali na Faxu. José iz Nikaragve! Nismo se vidjeli jos od tog tecaja, godinu dana, pa smo otisli na kavu i cavrljali.

Pricali smo iskljucivo na njemackom. I mogu reci da mi je lakse pricati njemacki s njim, nego s Nijemcima. Mozda zato sto nam je njemacki ´´basic´´. :) Mnogi kazu da je njemacki jezik jezik literature, buduci ima stooo tisuca razlicitih rijeci za istu stvar! A mi, pak, se drzimo pravila ´´jedna rijec - jedno znacenje´´ i bok. Njegov rjecnik je veci od mojeg, buduci on sad tu studira, no mogu reci da ne kaskam puno za njim... Izgovor mu je, doduse, malo zeznut, buduci B nerijetko izgovori kao V, ali to sam primijetila i kod Ludmile iz Kostarike. Bit ce da je to utjecaj spanjolskog. :)

Dosao je iz Nikaragve, kaze da je tamo koma. Tu u Gö ima ujaka i ujnu, kod kojih je bio neko vrijeme. Roditelji mu ne mogu financijski pomoci, tako da je, cim je dobio dozvolu da moze raditi, radio kojekakve poslice, na benzinskim pumpama i slicno. Nije dobio mjesto na Faxu u Göttingenu, nego u Magdeburgu, u pokrajini Saska-Anhalt, istocnom dijelu Njemacke. Moj huzbi je komentirao kasnije ´´Ist er verrückt geworden?! Er ist sehr mutig!´´. Kao, zar je poludio? Hrabar je! Naime, posebno u Magdeburgu je jaka desnica, imaju dosta nacista. I cesti su prosvjedi i sukobi desnicara i ljevicara.
U sijecnju je bilo tocno 68. godina od bombardiranja Magdeburga, te se gotovo 5 000 ljudi okupilo protiv neonacista koji su se okupili u tom gradu kako bi marsirali u sklopu obiljezavanja bombardiranja tog grada 1945. godine.

Kaze José, nerijetko se dogadjaju takve stvari, a ovo je bio jedan od vecih sukoba. Tada nije izasao van, kako mu je cimer preporucio, buduci je jednom skoro dobio po bubrezima od nekih kretena. A José, htio-ne htio, ne moze se ´´utopiti´´ u masi, buduci bas izgleda kao pravi Juznoamerikanac (ok, ok, Nikaragva je u Centralnoj Americi, no ono sto zelim reci, jest da izgleda kao, npr., netko iz plemena Inka).
A stvarno neki divan grad za strance.... :(

I tako, prica José da ga predavanja i ispiti dosta umore, ne toliko samo gradivo, koliko jezik. I slozili smo se da Nijemci masu ´´gutaju´´ te brzo govore, pa ih je tesko nekad razumjeti. :D Pismeni ispiti mu nisu problem, ali usmeni da su koma.... No, ide mu. Vjerujem da ulaze 150% od sebe, jer stvarno zeli uspjeti i ostati. ´´Nemam se gdje vratiti. U Nikaragvu? Rado, ali cemu? Nema se posla.´´ Nije bio doma otkad je dosao u Njemacku, od 8. mjeseca 2011 - sve novce koje zaradi ulaze u skolovanje. ´´Kad skupim za kartu, ici cu doma, al nece to biti tako brzo´´. Kad zavrsi fax, vratit ce se u Göttingen, tu mu je djevojka, a i mirnije je. Göttingen je ljevicarski grad. :)

Bas mi je drago da sam ga srela jucer. Snalazi se, uci, studira, kloni se budala, i uvijek ima osmjeh na licu. Svaka mu cast!

´´Rođo-komerc´´

Ovo vam moram ispricati!

Jednom, prosle godine, sam se natjecala za mjesto visokog tehnicara tu na Sveucilistu, u jednom labosu. Iako sam odgovarala strukom i svime, nisu me primili, jer sam bila ´´prekvalificirana´´. Voditeljica labosa me htjela uzeti, no, iako je voditeljica i iako je njezin projekt i labos i novci, zadnju rijec ima netko drugi (konkretno ovdje, odvjetnica).
Nema veze, mislim si, nije prvi ni zadnji put. Sa voditeljicom sam ostala u kontaktu, nalazimo se na kavama.
I sad na zadnjoj kavi, u subotu, pitam ju ja, da koga je na kraju dobila? Sjecam se da je onda, prije nego su joj ikoga odobrili, bila u komi, jer je imala na biranje jednog hotelijera koji je ´´promijenio´´ struku taman mjesec dana prije prijave za taj posao, jednu curu iz frizerske skole (kao, ´´kemijski tehnicar´´) i tako neke likove.

Kaze mi ona, ´´ma, nista me ne pitaj, i danas sam ljuta´´.
Naime, posao je dobila neka zenska koja nije ni na razgovoru bila, nego je netko umjesto nje dosao na razgovor. UMJESTO nje? Koja fora, poslala nekog drugog na razgovor... I jos dobila posao! Buahahah!

Kaze mi prijateljica, ´´trazila sam nekog tko ili nema puno iskustva, pa da ga mozemo nauciti, ili nekog tko je vec radio slicno´´. A ova je radila sa hidrama, a ne sa misevima, i sad uporno gura po svojem, sto se tice metoda.

Nevjerojatno!

Eto, i onda se zapad grozi da kako kod nas, na Balkanu, vlada ´´rođo-komerc´´! Reci ce Nijemac, ´´toga kod nas nema´´. Ajde, prijatelju, ne lazi....

Škiljo

Huzbi se vratio doma u srijedu navečer. Od onda nismo čuli nikakvo kucanje, nikakvu zvonjavu, računali smo da je onaj škiljo odustao.
Sinoć nismo spustili rolete (nekako, kad ih spustim, osjećam se kao u kutiji) u dnevnoj. I, ta-daaaaa, jutros tresem posteljinu, a pod prozorom dnevne - vrtni stolac! I to odmah pod prozorom, skroz blizu, niti dva pedlja od zida!

Zvali smo policiju, prijavili što je bilo. Također smo napisali pisamce, isprintali u par primjeraka i pokeljili po kvartu, da susjedi budu svjesni, da zovu policiju ako ikoga vide (taj vrt iza zgrade dijelio sa jos 5 ulaza).

I ništa, kupili smo onu lampu sa senzorom, i zalijepili je na gornji dio okvira prozora. Piše na uputama, da se pali kad netko prođe u blizini od 5 m.

E, pa, čim se upali, letimo van i mlatimo koga god uhvatimo iza zgrade! Bas sam nekako ratoborna danas, bolje da se ne pojavi, inače mu se ne piše dobro!