Nama stvarno nije dosadno!
Neki dan, huzbi i ja gledamo tv navecer, kad netko kuca na prozor (mi smo u prizemlju). Huzbi otvori, nema nikoga, tek netko zasao za ugao. Ajd, djeca, mislimo...
Pao snijeg neki dan, vidim ja tragove iza, netko je dosao do naseg prozora, stope pokazuju da je stajao i gledao, i tragovi nazad. :O
I sad u ponedjeljak, huzbi je otisao u Svicarsku, ja sam SAMA doma. I jucer netko opet kuca na prozor! Odem u drugu sobu, di je mrak, pogledam van, a tam netko stoji i pusi u mraku! Spustila sam zastore (nevjerojatno, nemamo rolete! Al i nismo jedini, tu masa zgrada nema rolete) i upalila svjetlo. Posli netko zvoni na vrata, oko 22h, al nije nikog bilo.
Jucer mi netko zvoni na vrata - susjeda od nasuprot, ona mala. Kaze, neka se pazimo. Naime, da je primijetila da je netko gleda i kuca na staklo, da je cak netko stavio sjedalicu izvana.
I zvala je policiju. Jer ima problema sa ex-deckom, pa misli da je on uhodi. I isto je rekla da joj je netko preksinoc zvonio na vrata.
Kaze policjot, da se to vec dogadjalo, posebno na studentskom kampusu, da netko obilazi i skilji okolo.
Tako da, ako se ponovi, nek ih zovemo. A kog cu zvat kad ovaj smugne u roku odmah?
Buah, ja odmah pretrnula! Pa takvo sto da se dogadja? I to kad sam solo doma! Pa sam zvala Stefana, jednog frenda, pa je bio sinoc tu, da nisam sama.
U jednom trenu nam se oboma ucinilo da netko kuca, al slabije, pa je Stefan izasao, al nije bilo nikog.
Eeeeeee, nisam oka sklopila! Spavam sa upaljenim svjetlom. Ma, ´´spavam´´, mos mislit. Skacem na svaku sitnicu! Nije me briga ako ce tko skicati, a gledaj, sto da ti kazem? Nego me strah da mi ne provali, da mi ne razbije prozor... Tko zna kakva je to budala? Mislim, sto zelis postici time da uhodis nekoga? I onda jos kucas i zvonis i meni? A vidio je ziher huzbija, kad je prije skiljio. Mislim, sta hoces? Ma, joj....
Jucer je ta susjeda stavila obavjest na oglasnu plocu, tako da svi u zgradi znaju o cemu se radi i da zovu policiju ako bilo sto primjete. Ja ne gledam van niti pod razno, po mraku, a-a. Samo mi fali da nekog vidim, pa herc bi mi otkazao! Susjeda odozgo je rekla da ce ona pratiti... I, da, ko za vraga, u cijeloj zgradi smo same zenske. Osim mog huzbija, koji je trenutno na putu, i onog mamlaza sa prvog kata, al mislim da je taj odselio, stalno je mrak tamo...
Umorna sam, idem probati sad malo odspavati...
A jesmo ´´uboli´´ naselje di cemo zivjeti... :(
srijeda, 27. veljače 2013.
Deutsche trauen Lebensmittelherstellern nicht
Prije koji tjedan buknuo je skandal sa konjskim mesom, vjerujem da ste culi. Naime, pod oznakom ´´svinjetina´´ ili slicno, nalazilo se konjsko meso.
Iskreno, ne vidim u cemu je panika. Mislim, nije zarazeno, nije pokvareno. Samo nije ono sto pise na etiketi.
A sad je izbio i novi skandal! Sa BIO-jajima. Nikad nisam vjerovala tim BIO-EKO-organskim proizvodima. Sto ti znas di to raste i cime tretiraju, a onda oznace kao dobro. OK, naviknuta na kojekakve podvale kod nas, nije ni cudo da ne vjerujem. ´´Bio-eko-super-ultra´´ uzgoj, ne spricaju pesticidima, ali je zato uzgoj uz cestu, uz redovito ´´dimljenje´´ iz vozila. Fala!
I tako, eto, sad ni jaja ne valjaju. Otkrilo se da se jaja pod oznakom BIO ne proizvode bas u zavidnim uvjetima. Umjesto da kokice plesu sretne po livadi, kako su i nacrtane na kutiji tih jaja, ipak su stjesnjene u kavezima ili malim stajama, golih i pocupanih straznjica i ledja.
I bas tu u ovoj nasoj pokrajini, Niedersachsen, vode se najvece istrage.
Prema zakonu, po gospodarstvu ili proizvodnoj jedinici, kako bi se vec to nazvalo, dozvoljeno je imati 12 000 nesilica. No, neki su zagrabili malo vise. U prosjeku Nijemci jedu oko 2 milijuna jaja dnevno. A svako bio-jaje kosta oko 10 centi vise od obicnog. Tako da su majstori uspjeli ovom spackom zaraditi 60 milijuna eura!
Vijesti su pune parola, ´´Nijemci vise ne vjeruju proizvodjacima´´, ´´Sramotni uzgoj´´...
Nakon skandala sa konjskim mesom, a sad i sa ovim jajima, napravljena je anketa, koja je pokazala da vise od 60% potrosaca vise ne vjeruje proizvodjacima i da im je povjerenje u hranu vrlo nisko.
Nekako je uvrijezeno misljenje da ce te Balkanac nastojati zeznuti gdje stigne. Al izgleda da ni ovi fini zapadnjaci nisu nista bolji. Navodno je ovo posljedica nedostatka kontrolora. Kazu da Njemackoj fali oko 1600 kontrolora. Znaci, kontrola je oslabila, pa ajmo i mi probat maznut stogod dok nitko ne gleda! Eto ti njemackog postenja, kontrole i kvalitete!
Iskreno, ne vidim u cemu je panika. Mislim, nije zarazeno, nije pokvareno. Samo nije ono sto pise na etiketi.
A sad je izbio i novi skandal! Sa BIO-jajima. Nikad nisam vjerovala tim BIO-EKO-organskim proizvodima. Sto ti znas di to raste i cime tretiraju, a onda oznace kao dobro. OK, naviknuta na kojekakve podvale kod nas, nije ni cudo da ne vjerujem. ´´Bio-eko-super-ultra´´ uzgoj, ne spricaju pesticidima, ali je zato uzgoj uz cestu, uz redovito ´´dimljenje´´ iz vozila. Fala!
I tako, eto, sad ni jaja ne valjaju. Otkrilo se da se jaja pod oznakom BIO ne proizvode bas u zavidnim uvjetima. Umjesto da kokice plesu sretne po livadi, kako su i nacrtane na kutiji tih jaja, ipak su stjesnjene u kavezima ili malim stajama, golih i pocupanih straznjica i ledja.
I bas tu u ovoj nasoj pokrajini, Niedersachsen, vode se najvece istrage.
Prema zakonu, po gospodarstvu ili proizvodnoj jedinici, kako bi se vec to nazvalo, dozvoljeno je imati 12 000 nesilica. No, neki su zagrabili malo vise. U prosjeku Nijemci jedu oko 2 milijuna jaja dnevno. A svako bio-jaje kosta oko 10 centi vise od obicnog. Tako da su majstori uspjeli ovom spackom zaraditi 60 milijuna eura!
Vijesti su pune parola, ´´Nijemci vise ne vjeruju proizvodjacima´´, ´´Sramotni uzgoj´´...
Nakon skandala sa konjskim mesom, a sad i sa ovim jajima, napravljena je anketa, koja je pokazala da vise od 60% potrosaca vise ne vjeruje proizvodjacima i da im je povjerenje u hranu vrlo nisko.
Nekako je uvrijezeno misljenje da ce te Balkanac nastojati zeznuti gdje stigne. Al izgleda da ni ovi fini zapadnjaci nisu nista bolji. Navodno je ovo posljedica nedostatka kontrolora. Kazu da Njemackoj fali oko 1600 kontrolora. Znaci, kontrola je oslabila, pa ajmo i mi probat maznut stogod dok nitko ne gleda! Eto ti njemackog postenja, kontrole i kvalitete!
petak, 22. veljače 2013.
Doktori, ptice i visibabe
Nekako se sve ustalilo, ova zima nikako da prodje, bas je sve nekak trulo. Cujem da ni doma nije bolje, plus kriza i to. Pa racunam, ma sto cu vas jos i ja bacati u depru.
Nisam u depri, iako mi je vec stvarno dosta ove zime, sivila, hladnoce. Ovaj tjedan smo oboje bili bolesni, skrpala nas neka prehlada, pa smo oboje doma. Malo mi je raspored poremecen, ne ucim, ne citam bas... No, ajd, kasljem, imala sam temperaturu, pa mi je to izgovor. ;)
Ovih dana se zaredalo da nesto idemo po doktorima, ja sam cak i jedan dan provela u bolnici. Huzbi je bio na gastroskopiji, ja kod ortopeda... Moram priznati, svi su ljubazni, brzi. OK, cekali smo svaki svoj pregled po tjedan dana, al to je nista. I taman kad sam se razmazila brzinom, zid! Opet imam problema sa rukom, ali ortoped nece nista raditi dok ne rijesim vrtoglavice. Naime, opet su mi napravili onaj test gdje me tapnu po zapescima, i opet mi se soba zavrtila. Ovaj put sam znala sto me ceka, pa nisam dala da me dva puta kucnu po desnom zapescu, da ne bih opet ljosnula... I nista, opet moram neurologu. A znate koliko se ceka? Do srpnja! Buahahah!
Moram i zubaru, al to cu rijesiti na Klinici. Tu imamo Sveucilisnu kliniku. Postoje kojekakvi odjeli gdje studenti rade uz nadzor lijecnika. Sveki je bila tamo kod zubara, pa cu i ja. Jer inace su skupi, strava. Huzbi je bio kod svojeg prije koji mjesec, trebao bi nesto popuniti i neku navlaku staviti, sve skupa nista strasno, tri zuba ukupno. Procjena troskova? Prava sitnica! 1.600 eura! Kao, troskovi su i veci, ali ´´buduci imate zdravstveno´´... A sto bi da nema? Ne bi da ce mu cijelu celjust promijeniti, a ne usminkati tri kljovice...
Tu je i dalje hladno. Nocu i ujutro leprsa snijeg, preko dana se to raznese vjetrom i otopi, pa predvecer opet smrzne, pa opet sve iznova... No, ipak se nekako osjeca proljece. Ptice urlaju, cujem cesljugare, kosove, vrapce, zebe, visibaba ima po travi oko zgrade... Ajd, ima nade... :D
Nisam u depri, iako mi je vec stvarno dosta ove zime, sivila, hladnoce. Ovaj tjedan smo oboje bili bolesni, skrpala nas neka prehlada, pa smo oboje doma. Malo mi je raspored poremecen, ne ucim, ne citam bas... No, ajd, kasljem, imala sam temperaturu, pa mi je to izgovor. ;)
Ovih dana se zaredalo da nesto idemo po doktorima, ja sam cak i jedan dan provela u bolnici. Huzbi je bio na gastroskopiji, ja kod ortopeda... Moram priznati, svi su ljubazni, brzi. OK, cekali smo svaki svoj pregled po tjedan dana, al to je nista. I taman kad sam se razmazila brzinom, zid! Opet imam problema sa rukom, ali ortoped nece nista raditi dok ne rijesim vrtoglavice. Naime, opet su mi napravili onaj test gdje me tapnu po zapescima, i opet mi se soba zavrtila. Ovaj put sam znala sto me ceka, pa nisam dala da me dva puta kucnu po desnom zapescu, da ne bih opet ljosnula... I nista, opet moram neurologu. A znate koliko se ceka? Do srpnja! Buahahah!
Moram i zubaru, al to cu rijesiti na Klinici. Tu imamo Sveucilisnu kliniku. Postoje kojekakvi odjeli gdje studenti rade uz nadzor lijecnika. Sveki je bila tamo kod zubara, pa cu i ja. Jer inace su skupi, strava. Huzbi je bio kod svojeg prije koji mjesec, trebao bi nesto popuniti i neku navlaku staviti, sve skupa nista strasno, tri zuba ukupno. Procjena troskova? Prava sitnica! 1.600 eura! Kao, troskovi su i veci, ali ´´buduci imate zdravstveno´´... A sto bi da nema? Ne bi da ce mu cijelu celjust promijeniti, a ne usminkati tri kljovice...
Tu je i dalje hladno. Nocu i ujutro leprsa snijeg, preko dana se to raznese vjetrom i otopi, pa predvecer opet smrzne, pa opet sve iznova... No, ipak se nekako osjeca proljece. Ptice urlaju, cujem cesljugare, kosove, vrapce, zebe, visibaba ima po travi oko zgrade... Ajd, ima nade... :D
ponedjeljak, 11. veljače 2013.
Losesusjedski odnosi
Evo me, napokon.
Nema me dugo, a nemam vam sto ni javiti. Osjecam se ko Mujo iz onog vica sa Kanadom. U pocetku sve bajno, a onda mu sve krene ici na zivce.
Ma, dobro, ne mogu reci da je sve tako crno.
No, u zadnjih mjesec dana imamo problem sa ovom susjedom do nas. E, ona mala darkerica, ona sto se zadnja doselila. Curetak crno pofarbane kose, metar i pokusaj, rane 20-te. Sto ta radi u zivotu, nemam pojma, al ziher ne radi. Mozda studira, al nekak sumnjam. Stalno je doma. Navecer pusta muziku (ne glasno, al dovoljno da se cuju basovi), u sred noci (obicno oko 3-4) ima ´´zabavne aktivnosti´´, pa vristi po sat vremena. Zvuci smijesno, ali nije, kad te probudi vristanje (doslovno!) u rano jutro, i to traje po sat i po vremena. Huzbi joj je napisao prijateljsko pisamce, da neka se stisa. Je, stisala se na par dana, a onda opet. S njom se ne da razgovarati jer ne otvara vrata, unatoc tome sto je doma, vidi se svjetlo kroz staklena ulazna vrata. Tjah, neki dan je postar donio paket za nju. Kao, nema je doma, mozete preuzeti (posli sam skuzila, bila je doma, al ne otvara). Ajd, mislim si, i tak nije prvi put. I nikako ona doci po to. I ode huzbi preko, zvoni, kuca, ma nista. Pa smo joj ostavili paket u vrecici na kvaki. Kad smo usli u stan, cujemo ju, otvara vrata i uzima paket. Huzbi se smijao, da nam nije vrecicu vratila. Ma, glupaca, ni hvala ni nis. I cesto zna ostaviti smece pred vratima stana, kao, iznjet ce ga kad ce izlaziti. Pa to tako stoji po dva dana. I smrdi (ima macke, pa vjerojatno smrdi njihova hrana i drekeci).
Strasno me to iritira. A ona glupaca glasnogovornica se samo smije, rekla je ´´napokon jedna hrabra zenska koja se ne srami osjecaja´´ (naime, ona ju isto cuje na zadnjem katu!). Glupaca. A i za nju smo skuzili da nije cista u glavi. Ne radi (a ima oko 40), danju spava, nocu svira nekakve bongo-bubnjeve, dovlaci skitnice doma.
Huzbi je rekao da se selimo. Vidit cemo.
Nervira me ta nemoc, sto ne mozemo nista nego iseliti se. A di opet? I zasto? Ko kaze da ce drugdje biti bolje? A ideja da zovemo policiju - ma, kao, pa neugodno je. Ma sta je neugodno, to sto stenje i vristi? Da je muzika vec bi tko zvao policiju, onda nije neugodno! I nervira me sto se sa tukom ne moze razgovarati, sto ne uvazava druge. Pa ako nju nije briga za ostale, sto bi mene bilo za nju? Zadnja je dosla, nek se odseli ona. Grrrr!
Sto se tice mojeg njemackog, ide na bolje, iako nisam bas skroz odusevljena napretkom. Trenutno citam ´´5 prijatelja´´ na njemackom, vec drugu knjigu iz serije. Sve vise gledamo i sinkronizirane filmove. U zadnje vrijeme sve vise i na telefon spreham. Naime, ruka me sve vise boli, izgleda da cu ipak morati na operaciju, al to je i tak sitno, nis posebno. No, svakak, moram dogovoriti termin, zvati tamo i ovamo. Trenutno je suncano, pa radije odoh van, do doktorice i nazad. :)
Nema me dugo, a nemam vam sto ni javiti. Osjecam se ko Mujo iz onog vica sa Kanadom. U pocetku sve bajno, a onda mu sve krene ici na zivce.
Ma, dobro, ne mogu reci da je sve tako crno.
No, u zadnjih mjesec dana imamo problem sa ovom susjedom do nas. E, ona mala darkerica, ona sto se zadnja doselila. Curetak crno pofarbane kose, metar i pokusaj, rane 20-te. Sto ta radi u zivotu, nemam pojma, al ziher ne radi. Mozda studira, al nekak sumnjam. Stalno je doma. Navecer pusta muziku (ne glasno, al dovoljno da se cuju basovi), u sred noci (obicno oko 3-4) ima ´´zabavne aktivnosti´´, pa vristi po sat vremena. Zvuci smijesno, ali nije, kad te probudi vristanje (doslovno!) u rano jutro, i to traje po sat i po vremena. Huzbi joj je napisao prijateljsko pisamce, da neka se stisa. Je, stisala se na par dana, a onda opet. S njom se ne da razgovarati jer ne otvara vrata, unatoc tome sto je doma, vidi se svjetlo kroz staklena ulazna vrata. Tjah, neki dan je postar donio paket za nju. Kao, nema je doma, mozete preuzeti (posli sam skuzila, bila je doma, al ne otvara). Ajd, mislim si, i tak nije prvi put. I nikako ona doci po to. I ode huzbi preko, zvoni, kuca, ma nista. Pa smo joj ostavili paket u vrecici na kvaki. Kad smo usli u stan, cujemo ju, otvara vrata i uzima paket. Huzbi se smijao, da nam nije vrecicu vratila. Ma, glupaca, ni hvala ni nis. I cesto zna ostaviti smece pred vratima stana, kao, iznjet ce ga kad ce izlaziti. Pa to tako stoji po dva dana. I smrdi (ima macke, pa vjerojatno smrdi njihova hrana i drekeci).
Strasno me to iritira. A ona glupaca glasnogovornica se samo smije, rekla je ´´napokon jedna hrabra zenska koja se ne srami osjecaja´´ (naime, ona ju isto cuje na zadnjem katu!). Glupaca. A i za nju smo skuzili da nije cista u glavi. Ne radi (a ima oko 40), danju spava, nocu svira nekakve bongo-bubnjeve, dovlaci skitnice doma.
Huzbi je rekao da se selimo. Vidit cemo.
Nervira me ta nemoc, sto ne mozemo nista nego iseliti se. A di opet? I zasto? Ko kaze da ce drugdje biti bolje? A ideja da zovemo policiju - ma, kao, pa neugodno je. Ma sta je neugodno, to sto stenje i vristi? Da je muzika vec bi tko zvao policiju, onda nije neugodno! I nervira me sto se sa tukom ne moze razgovarati, sto ne uvazava druge. Pa ako nju nije briga za ostale, sto bi mene bilo za nju? Zadnja je dosla, nek se odseli ona. Grrrr!
Sto se tice mojeg njemackog, ide na bolje, iako nisam bas skroz odusevljena napretkom. Trenutno citam ´´5 prijatelja´´ na njemackom, vec drugu knjigu iz serije. Sve vise gledamo i sinkronizirane filmove. U zadnje vrijeme sve vise i na telefon spreham. Naime, ruka me sve vise boli, izgleda da cu ipak morati na operaciju, al to je i tak sitno, nis posebno. No, svakak, moram dogovoriti termin, zvati tamo i ovamo. Trenutno je suncano, pa radije odoh van, do doktorice i nazad. :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)