Odose svi...

Eto.... Ode jos jedna frendica. Dosla iz Kostarike prije tri godine sa bebom i ´´bakalarom´´, a sad se vraca sa dvije djevojcice i doktorom. Odose vlakom za Frankfurt, pa onda na aerodrom. A imaju stvari, uf! Iako su poslali vec dvije kutije, i iako je ona pobacala i podijelila masu stvari, ostali su im koferi... Cure su im male, 2 i 4 godine, tak da nemaju pomoci...

Ovih dana je bacala i dijelila stvari. Tako da sam, osim kuhinjskih i kupaonskih potrepstina, dobila i djecje stolice i jedan ´´stokrl´´ (jao, ima da sad farbam i dekupaziram sve u 16!) te Fahrradanhänger, prikolicu za bicikl u kojem se mogu voziti djeca, ali meni ce koristiti za shopping. :)

Zao mi je sto odlazi, stvarno smo si bile dobre. No, tako je kako je. I tu kad je bila cule bismo se i preko kompa, pa sto ne bismo kad dodje u Kostariku? Uostalom, kako joj je mama Cehinja, a i brat blizanac joj zivi u Ceskoj sa suprugom, jos ce oni dolaziti. Tako da, svakako, ostat cemo u kontaktu.

Nisam ih htjela dodatno nakrcavati stvarima, ali sam im htjela nesto pokloniti, za uspomenu, pa sam im dala 4 kuglice za bor koje sam sama oslikala. Valjda se nece zdrobiti putem. :) 

A meni se sutra vraca huzbi! Jedva cekam! Dosta mu je i Australije i Kine, aviona i vlakova... Tako da cu sutra napraviti neki poseban kolac, samo za njega! :) A u ponedjeljak idemo u Svicarsku. :)

Vrijeme je ovdje i dalje trulo i nikakvo, no dobro je. Ova preko hodnika nije od onog dana ni pisnula. Bila sam sutradan dva puta zvonila, mislila sam je samo prijateljski zamoliti da ne divlja tako kasno, no, iako je bilo svjetlo u stanu, nije otvarala. Mozda me se prepala, ipak sam ja sa brdovitog Balkana! :D

Pale sam na svijetu

Ne znam, ne razumijem. Ili svi lazu, ili mi nailazimo na same iznimke. Da su Nijemci mirni, tolerantni, neki i gostoljubivi. Mos´ mislit...

Nocas sam imala pakao. Ova glupaca preko hodnika je u 11 navecer pocela pustati neki heavy metal. A soba joj je do nase spavace... I pomislim, ajd, nece dugo, nek trumbeta. Medjutim, dosla ponoc, muzika i dalje tresti. I onda sam otisla do nje, lijepo je zamoliti nek se stisa, no nakon mojeg CETVRTOG zvonjenja muzika se samo ugasila, al ona nije otvorila vrata. Aj, kontam, neka je...
E, al po ure posli, opet isto. E, uskuhala sam! Otisla sam opet tamo, zvonila, nije otvorila, neg je nakon pjesme ugasila muziku. Pa, mislim, u cemu je kvaka? Ako si vec tako hrabra pustati muziku tako kasno, onda mi i otvori vrata da te pitam za zdravlje!

U medjuvremenu je ona koza sa drugog kata, glasnogovornica, oko ponoc, spustila se bacit smece. Ne bi da ima 150 kg, kad hoda, cijela zgrada odzvanja, ko da je konj! Pa je onda mlatila vratima od podruma, pa prevrtala kante... Ma, mislim...

Oko 3 ujutro su me probudili neki basovi. Ne cujem muziku, samo basove. I onda je ovoj iznad nas zvonio sat, pa se ustala - zvukovi koraka, tusa, wc-a, lupanje vrata. U 3.45 je otisla (ta susjeda iznad je med. sestra, radi nocne).

U subotu ujutro, oko 3h, je onaj majmun odozgo (s kojim smo vec imali bliske sustrete uz policiju) divljao, vristao i pustao muziku. Tad nisam nis poduzela, jer je lik divljak, ne bih se usudila sama.

Mislim da cu kasnije ic do ove prek hodnika, lijepo je zamolit da se stisa navecer. A onda, u slucaju da se to ponovi, mogu mirne duse policiju zvat. Iako, huzbi kaze nek njega pricekam (vraca se iz Kine u cetvrtak), da ne bih imala problema sa kretenima... Ma, ne znam. Zas se ne bi nes moglo mirno rijesit? Izgleda da ne....

Eeeeee, luda sam! Kako ljudi mogu biti tako bezobzirni! A i njemacka kvaliteta gradnje, pffff....
I isto tako, pa zar smo mi jedini kojima to smeta? Kako ne smeta ovoj koja mora ustati u 3? I sto radi glasnogovornica? Beskicmenjaci! Bas sam ljuta! A da ne spominjem da se NITKO osim nas ne pridrzava rasporeda ciscenja hodnika. Ja sam ocito jedini idiot. Al radim to jer mi se gadi unositi dlake od pasa u stan i jer mi se gadi susiti robu u prostoriji punoj prasine. Ma, fuj.

Ko da zive sami na svijetu i zvizdi im se zivo za sve i sva!

Jesensko sunce

Cinilo mi se da sam nekako od ljeta trula i razocarana. Gadno vrijeme, di je sunce.
Danas sam rano jutros imala neki sastanak u gradu. Cinilo se da ce biti oblacno, no otvorilo se sunce, divota. I tako sam hodala uz potok, prema autobusnoj stanici, a na potoku labudovi, patke i caplja. Ljeti su sve ptice obicno na jezeru, no u jesen se vrate na potok. Ptice, sunce, a boje, ma, ludilo.
Tako mi je i bilo kad sam dosla prosle godine, bas isto ovako. Suncana jesen puna boja. :)

Ovih dana sam zapostavila njemacki. Bila sam doma na par dana, pa je bio samo hrvatski u djiru, a kad sam tu, spikam. Evo, danas na sastanku na Fakultetu - engleski. Kratko sam bila doma, no nasla sam vremena skociti u skolicu, pa sam bila i na nastavi. Stvarno, nema do Rajne, Sandre i Alexa! Svaka im cast kako se trude - u ovim vremenima imati sve grupe popunjene - super! Moja stara grupa je jos ´´ziva´´ i sad sam skuzila da mi bas nedostaju. Lijepa prijateljska atmosfera, ucenje uz zabavu... :)

Nis, sad sam dosla doma, kruljim... Idem nesto pojesti, pa citati bajke za djecu na njemackom. A mozda i odem van, predivno je vrijeme...

Trulex

Ovih dana se nista i svasta dogadja.

Moja prija iz Kostarike uskoro ide doma, nazad u Kostariku. Nece mi nitko ostati od mojih baba za klafranje... :(
Prije neg odu, njen muz ce doktorirati, te imati zakusku. Oko toga cu joj pomoci, vec je slozila menü. Ja cu napraviti moje kekse sa zobenima i cokoladom. :)

Tako da sam par puta bila kod nje, ´´spasavam sto se spasiti da´´! :D Zezam se. Naravno, nece odnjeti biljke, pa ih ja po malo odnosim. A buduci sam biciklom, to traje. :)

Sogi je u bolnici, imala je manju operaciju, nista strasno. Tako da od ponedjeljka svako popodne idemo k njoj. Napravila sam kolac sa jabukama, pa cu joj odnjeti.
Sveki, pak, ima veselja sa zubom, pa smo i nju vozikali ovih dana po klinici.

I sto jos? Nix special. Zavrsila sam ponavljanje gramatike, pa sad drilam po karticama. Napravila sam cijeli spil kartica - na jednoj strani glagol, imenica ili pridjev, iza znacenje i upotreba u recenici. I ide mi. :)

Vrijeme se pogorsalo, iako nije vise onako hladno kao sto je bilo prosli tjedan. Sad je oko 12 preko dana. Nastojim izaci svaki dan, do grada biciklom i nazad, ako bas ne lije kisa.
Navecer obicno sjedimo i pijemo kakao uz neku slatkariju, poput palacinki. :)

Trenutno smo usporeni, jer huzbi skoro svaki dan ide po neku od inekcija koje mora primiti prije odlaska u Afriku i Aziju - japanski meningitis, zuta groznica i stajaznamstavec, pa je sav strgan. Poverino! :)