Hahah, eto ti integracije!
Spremam sad po stanu, kad mi ispod prozora, sa strane gdje imamo zajednicko dvoriste, protrci djecak, 10-tak godina, tamniji (Turcin, rekla bih), i reve iz pete - ´´Ne moguuuuuuu, ne moguuuuuuuuuuu da te za-booo-raaaaa-viiiiiiiiiiiiiiiiiiim!´´. :D :D :D
petak, 31. kolovoza 2012.
utorak, 28. kolovoza 2012.
Pocela sam danas opet surfati po netu, u potrazi za poslom. Nasla sam par ponuda i prijavila se.
I odlucila sam ponovno proci svu gramatiku. Pred godisnji sam bila stufa od svega, samo sam htjela ici doma, ma koji njemacki! E, al sad sam nazad, nema labavo. Ima da sve vise spreham! Tako da cu ponoviti svu gramatiku, vjezbati zadatke i sto vise sa huzbijem sprehati. Malo sam ispala iz stosa, al brzo cu se vratiti u formu. :)
Cula sam se sa Vassiom, onom grkinjom koja je dosla tu u lipnju, kao zarucnica kolegi mog huzbija. Ja kazem, kako sam bila doma, kako je bilo toplo i suncano i diiiivno.
A onda mi je ona otvorila novu perspektivu. Ocekivala sam da ce se pozaliti na vrijeme i kisu, kao sto je to ucinila prvi put kad smo se srele, medjutim - rekla mi je da joj odgovara ovakvo ljeto jer, tiho je i mirno, nema turista, nema graje, i nocu se normalno spava. :D
Pa, eto, moze se to i tako gledati. :)
I odlucila sam ponovno proci svu gramatiku. Pred godisnji sam bila stufa od svega, samo sam htjela ici doma, ma koji njemacki! E, al sad sam nazad, nema labavo. Ima da sve vise spreham! Tako da cu ponoviti svu gramatiku, vjezbati zadatke i sto vise sa huzbijem sprehati. Malo sam ispala iz stosa, al brzo cu se vratiti u formu. :)
Cula sam se sa Vassiom, onom grkinjom koja je dosla tu u lipnju, kao zarucnica kolegi mog huzbija. Ja kazem, kako sam bila doma, kako je bilo toplo i suncano i diiiivno.
A onda mi je ona otvorila novu perspektivu. Ocekivala sam da ce se pozaliti na vrijeme i kisu, kao sto je to ucinila prvi put kad smo se srele, medjutim - rekla mi je da joj odgovara ovakvo ljeto jer, tiho je i mirno, nema turista, nema graje, i nocu se normalno spava. :D
Pa, eto, moze se to i tako gledati. :)
ponedjeljak, 27. kolovoza 2012.
Kroatisch lernen in Kroatien :)
Evo me! Ta-daaaaaaaaaaaa!
Vratila se od doma, pocrnila, puna baterija!
Bila sam se zalila kako je bilo kisno i ruzno. E, pa u to smo se i vratili. Hladno i kisno, al, evo, ipak se malo sunca ukazalo. Kazu da je, dok smo se mi brckali u Jadranu, tu bilo suncano i vruce, a da je ovo sad iznimka, te da ce se vrijeme opet popraviti. Ajd, vidit cemo...
Jedino dobro od ove hladnoce (nocu je tu 13) je sto se moze dobro spavati, za razliku od zadnja tri tjedna, kad smo na skrge disali. :)
Meni ne smeta, ja volim vrucinu.
Kad smo u Gö, huzbi nema vremena/ volje/ zivaca uciti hrvatski (iako je, naravno, upio par psovki - ne od mene, moram se odmah obraniti - vec od jednog lika koji tu ima kiosk, a iz Zagreba je). No, cim smo sjeli u auto i prosli kisni dio Njemacke, cim se sunce ukazalo tamo negdje u Bayeru i osmjeh osvanuo na licu, pocela su pitanja... Kako se kaze ovo, kako se kaze ono...
Dva dana smo se zadrzali u Zapresicu, i onda nastavili prema Dalmaciji. Na autocesti A1 je vec znao brojati do 20, zatraziti dva hladna piva, pitati ´´kako si/ kako ste?´´, pozdravljati, odzdravljati, zahvaljivati se, pitati za vrijeme...
I onda smo se spustili u mirisnu Dalmaciju. Koja uzivancija! Bili smo na Vrgadi, na Ugljanu, u
Zadru, Sibeniku, Pirovcu, djir do Sestrunja i Rivnja, ma, divota... Toplo, suncano. Na zalost, i pozari...
Sve u svemu, super odmor. Prosle godine smo bili samo dva tjedna, ali ovaj put tri. Dva tjedna su stvarno malo, tri su taman. Naravno, moze i vise :), no neizvedivo, zbog posla...
Htio-ne htio, huzbi je morao samnom obici rodbinu, sto na Vrgadi (u biti, tamo ih ne obilazim, nego na njih nailazim - otok je mali, oko 80% stanovnika su mi neki rod), sto u Zadru i Sibeniku. Stoicki je podnosio, iako mu je bilo dosadno, jer ne razumije. Prevela bih mu ja vise puta. No, cesto bi se poveo razgovor o ´´maloj od Jose, babi od Ante, jetrvi od Ranke´´, a sto cu mu to prevoditi? Pa bi zujao i smjeskao se.
Al, moram priznati, dosta je upio nakon ova tri tjedna. Jucer sam se skajpala sa prijateljicom, na hrvatskom. Tako nas dvi klaframo, a on se ubaci u jednom trenu. Ja pitam, kako znas o cemu pricamo? Kaze on, pa skuzim par rijeci, pa pohvatam. Eto ti ga na! :) Od prijateljice decko, sicilijanac, jako puno razumije, a zajedno su 4 godine. Pa, jos malo, pa ce i moj huzbi. :)
Hahah, to me sjetilo. Neki dan smo bili na Ugljanu, i idemo s plaze. I sretnemo Massima, talijana koji je ozenio curu sa Ugljana. I krenu Massimo i sicilijanac pricati na hrvatskom! Pa se svako malo okrenu, svaki svojoj hrvatskoj polovici, sa pitanjem ´´come si dice...?´´ (´´kako se kaze...?´´). :D
Huzbiju se jako svidja u Hr. Kaze, cim (ne ´´ako´´, nego ´´cim´´!) osvojimo par milijuna na lotu, selimo u Hr! Jest da je tesko, financijski je grozno, ali vrijeme, ljudi, more, zemlja - ma, ko to moze platit! :)
Vratila se od doma, pocrnila, puna baterija!
Bila sam se zalila kako je bilo kisno i ruzno. E, pa u to smo se i vratili. Hladno i kisno, al, evo, ipak se malo sunca ukazalo. Kazu da je, dok smo se mi brckali u Jadranu, tu bilo suncano i vruce, a da je ovo sad iznimka, te da ce se vrijeme opet popraviti. Ajd, vidit cemo...
Jedino dobro od ove hladnoce (nocu je tu 13) je sto se moze dobro spavati, za razliku od zadnja tri tjedna, kad smo na skrge disali. :)
Meni ne smeta, ja volim vrucinu.
Kad smo u Gö, huzbi nema vremena/ volje/ zivaca uciti hrvatski (iako je, naravno, upio par psovki - ne od mene, moram se odmah obraniti - vec od jednog lika koji tu ima kiosk, a iz Zagreba je). No, cim smo sjeli u auto i prosli kisni dio Njemacke, cim se sunce ukazalo tamo negdje u Bayeru i osmjeh osvanuo na licu, pocela su pitanja... Kako se kaze ovo, kako se kaze ono...
Dva dana smo se zadrzali u Zapresicu, i onda nastavili prema Dalmaciji. Na autocesti A1 je vec znao brojati do 20, zatraziti dva hladna piva, pitati ´´kako si/ kako ste?´´, pozdravljati, odzdravljati, zahvaljivati se, pitati za vrijeme...
I onda smo se spustili u mirisnu Dalmaciju. Koja uzivancija! Bili smo na Vrgadi, na Ugljanu, u
Sve u svemu, super odmor. Prosle godine smo bili samo dva tjedna, ali ovaj put tri. Dva tjedna su stvarno malo, tri su taman. Naravno, moze i vise :), no neizvedivo, zbog posla...
Htio-ne htio, huzbi je morao samnom obici rodbinu, sto na Vrgadi (u biti, tamo ih ne obilazim, nego na njih nailazim - otok je mali, oko 80% stanovnika su mi neki rod), sto u Zadru i Sibeniku. Stoicki je podnosio, iako mu je bilo dosadno, jer ne razumije. Prevela bih mu ja vise puta. No, cesto bi se poveo razgovor o ´´maloj od Jose, babi od Ante, jetrvi od Ranke´´, a sto cu mu to prevoditi? Pa bi zujao i smjeskao se.
Al, moram priznati, dosta je upio nakon ova tri tjedna. Jucer sam se skajpala sa prijateljicom, na hrvatskom. Tako nas dvi klaframo, a on se ubaci u jednom trenu. Ja pitam, kako znas o cemu pricamo? Kaze on, pa skuzim par rijeci, pa pohvatam. Eto ti ga na! :) Od prijateljice decko, sicilijanac, jako puno razumije, a zajedno su 4 godine. Pa, jos malo, pa ce i moj huzbi. :)
Hahah, to me sjetilo. Neki dan smo bili na Ugljanu, i idemo s plaze. I sretnemo Massima, talijana koji je ozenio curu sa Ugljana. I krenu Massimo i sicilijanac pricati na hrvatskom! Pa se svako malo okrenu, svaki svojoj hrvatskoj polovici, sa pitanjem ´´come si dice...?´´ (´´kako se kaze...?´´). :D
Huzbiju se jako svidja u Hr. Kaze, cim (ne ´´ako´´, nego ´´cim´´!) osvojimo par milijuna na lotu, selimo u Hr! Jest da je tesko, financijski je grozno, ali vrijeme, ljudi, more, zemlja - ma, ko to moze platit! :)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)