Napokon sunce! Napokon se temperatura digla iznad 20 stupnjeva! Jeeeeeeeeeeee!
Nadam se da ce i ostati tako neko vrijeme.

Jucer je bio predivan dan, sunce, toplo, divota. Ali, sumnjivo je to nekako naglo zatoplilo. Naravno, popodne je zaneveralo, grmilo, sijevalo, kisa lila.

Ja sam u to vrijeme promovirala nase otoke i obalu. :) Zamolila me Yuki, kolegica iz Japana (muz Spanjolac!) ako im mogu pomoci oko planiranja godisnjeg - oni bi u Split. Odnosno, mijenjali su bodove ´´Miles and More´´ za povratne karte za Split.

Oni bi vidjeli Split, pa Trogir, ali svakako i Modru spilju na Bisevu. Je, super plan, ali neizvediv - u 4 dana! Iz Splita do Biseva i nazad se ne moze u jednom danu - ne ako zelis nesto razgledati, jer su trajekti za Vis bas blesavo slozeni. Treba ti najmanje dva dana, a u sezoni ti nitko nece iznajmiti sobu na jednu noc (to nisu mogli razumjeti). Pa smo jucer planirali, printali redove voznje trajekata, brodova, buseva... Na kraju sam joj rekla nek se utabore u Splitu, jedan dan nek odu vidit Trogir, jedan dan na Brac u Supetar, a na Bisevo nek idu drugi put, kad dodju na duze vrijeme...
Surfale smo, trazeci izlete Split-Bisevo, ali je ponuda (bar na webu) jako losa, uglavnom na nasem jeziku, a ono malo sto smo nasli - ocajno skupo!
Tjah, moram priznati da sam se ja teze snalazila po webu trazeci sve to. Strancima mora da je nemoguce. Posebno ako idu u solo-reziji.
Necu ulaziti u prodike, ´´trebali bi, moramo, turizam, tralala´´, svak zna svoje. Pitanje je sto zelimo (znam, ´´posaljite pare, ne tribate nit dolazit´´).
Kad sam im prevodila, sjetila sam se Tomica i njegovog teksta (http://www.jutarnji.hr/sto-ciniti-ako-vam-se-zena-pokara-na-plazi/7616/). Prva polovica se odnosi na strance, i to je tu super opisao. :)

Ne znam sto su odlucili. Javit ce mi se kasnije... Yuki je bila zapela za Modru spilju, jer su joj neki prijatelji bili tamo i nahvalili kako je lijepo. Je, bili su to kolege Japanci, bila ih je citava grupa, preko neke turisticke agencije, pa su ih vozikali po Bracu, Hvaru, Visu, Bisevu. Tako to ide, da. Ali dvoje, samih, u 4 dana - tesko. Na zalost.

Dosta mi je. Nije mi vise ni smijesno nit fora.

Cujem se sa mojima doma, umiru od vrucine. Starci su mi na moru, stara kaze da joj se ne ide na kupanje, jer je prevruce, pa da je ne kolpa (strefi srcani il takvo sto). Prijateljica u Italiji isto, ostaju vani navecer do 2, u kratkim rukavima...
A mi se pokrivamo zimskim jorganima! Sad idem van, i moram jaknu uzeti, jer je 14 stupnjeva!
Neki dan smo izasli, sjeli gledati tekmu i popiti pivce. Ma, jedva smo docekali kraj prvog poluvremena. Smrzli se i otisli doma!
Ako ne pada kisa, onda je kilavo i tmurno i puse za glavu odnit.
Jesen je bila predivna. Zima blaga, po mom ukusu. Proljece - pa, sto da kazem, oprala sam bila deke i poplune i VANI IH SUSILA, na SUNCU!

A sad cekam da popljesnivimo ko sir! Ma, bljak.

Curka iz Kostarike je tu vec trecu godinu, i kaze da je to normalno. Normalno? Pa zasto onda ovo zovu ´´ljeto´´? OK, mozda ce biti bolje kasnije. Al, ovo traje vec par tjedana... :(
Huzbi je jucer bio na jugu, negdje u pokrajini Bayer, pa kaze da je i tamo toplo.

Svugdje, samo ne tu...

Bila sam jutros kod dermatologa. Puna sam madeza, posebno po ledjima, pa si mislim - aj ti to poskicaj. Pregledala me tetica, sve je ok, jedino, kaze, nek dodjem posli ljeta, da mi svakog posebno pogleda (ima da me zadrzi pola dana tamo!). Kaze isto, da bi mi uklonila jednog sa ledja. Kao, sve je ok, al ta vrsta moze prerasti u nes gadno. Ja rekoh, ajd.

I kaze mi onda - to je mali zahvat, nista strasno, no ako se bavite bodybuildingom ili aktivno fitnessom, morali biste uzeti koji tjedan slobodno.
A ja je pogledam, mislim si, ´´ma jel ti to ozbiljno?´´ i pitam ´´Sehe ich wie eine Bodybuilderin aus´´? Mene si nasla farbat? :D

Na takvo sto uvijek se sjetim Olivera Dragojevica, kad ga je voditelj u nekoj emisiji pitao, da cime se bavi. A kaze ovaj, ´´ja van se aktivno bavin bodibildingom, ali san se veceras nesto izdusija´´. :D

Ovdje je trenutno koma vrijeme. Jucer je huzbi imao slobodan dan (sele im urede, pa nisu imali ni gdje doci na posao). Cudo jedno, uboli smo par sati lijepog vremena, pa otisli biciklima do Bizmarkovog tornja. Lijep toranj, cetverokatni, visine 31m, gradjen od 1892 do 1896, u cast bivseg kancelara Otta von Bismarcka, koji je tijekom 1832/33 studirao pravo na Sveucilistu Göttingen.

Toranj je smjesten u hrastovoj sumi, al do tamo se ide STALNO UZBRDO! 332 m nadmorske visine, na istoku grada, na podrucju Klepenberg. Dusu sam ispustila. Dosli gore, a ono - rade samo vikendom. Pa smo pojeli voce koje smo ponjeli i spustili se nazad u grad, popili kavu, kupili stvari za rostilj. Dosli doma, rostiljali u vrtu i taman sve bilo peceno, spustila se kisurina. Nije prestala, jos uvijek pada. I hladno je, 15 stupnjeva, evo sad.

A cujem se sa mojima doma, mama se vec kupa na moru, sestra u Zapresicu u kupacem kosi travu. Ma, daaaaaaaaaaj! A ja tu u dugim rukavima... Pih!

Neko vrijeme, zapravo dosta dugo, par mjeseci unazad, huzbi ima problema sa zelucem i ´´crevcima´´. Kako sto pojede, umire od grceva, te prosjedi na wc-u.
Kako ne doruckuje, nego prvi obrok pojede tek oko 12, mislila sam da je zato (kad je gladan, a i kad nije, jede ko da ne postoji sutra!), pa ga tentam da doruckuje. Isto.
Onda, kako jede u menzi na poslu, racunam, tko zna sto im tamo kemijaju (a i jela sam ja tamo kad bih bila tu prije, na skolovanju u istoj firmi). Sjecam se fluorescentnih zelea, cudno obojenih sokova, neobicno slatko-kiselih umaka... Pa sam mu doma kuhala lagano, mediteranski... Isto.
Pa sto jedes? ´´Nista, nista posebno. Za rucak to i to, pa popijem caj ili kavu´´. Nix special.

I onda je prosli tjedan bio kod doktora. Dao ´´uzorak´´, vadili mu krv, gledali zeludac sa nekom cijevi, te mu dali cistu laktozu razmucenu u vodi. Nakon toga im je okupirao wc, a onda i ostatak dana doma proveo na zahodu.
Tako da su mu otkrili da ne podnosi laktozu, a sve ostalo je ok.
Prvo smo smanjili sve mlijecno, al ne sve. Kao, ´´u cokoladi nema toliko mlijeka, daj mi kockicu´´. Tvrdoglav ko malo dijete. Naravno, u coksi ima taman toliko mlijeka da je ne smije jesti, to je skuzio kasnije.

Tak da sad kupujemo Laktoza-frei stvari. Ima toga tu stvarno puno, tek sad to kuzim. Imaju jogurte (vocni i obicni), sireve, maslac, mlijeko, cokoladu (cak i sa ljesnjacima), sladoled (doduse, samo cokolada-vanilija, obicni), cak i ´´eurokrem´´. Nemaju vrhnje za kuhanje, al ima sojino, pa to koristimo.

Inace ima neke tablete koje treba popiti bar po ure prije neg sto jede nes mlijecno. Medjutim, kaze doktorica, da nek uzme vise tableta odjednom, jer se uglavnom rastope vec u zelucu, a potrebne su u crijevima. Pa od vise njih, bar jedna ce proci ´´u finale´´... Skuzili smo da to i ne djeluje... Posranac. :D

Ovaj vikend smo bili u Hannoveru, glavnom gradu pokrajine Niedersachsen. Bili smo u zooloskom vrtu, pa posli malo po gradu.
U gradu smo bili u samom centru. Mogu reci da mi se nije svidjelo. Krcato ducana, butika... I ljudi. No, ajd, neka tekma je bila u djiru, pa je bilo jako puno ljudi.
Huzbi mi je rekao da je Hannover dosta stradao u Drugom svjetskom ratu, tako da je jako puno nanovo izgradjeno.
Bili smo ciljano isli u zooloski, tako da se i nismo pripremili za djir po gradu. To cemo slijedeci put. Herrenhäuser Gärten, Neues Rathaus... Nächstes Mal.

Zooloski je stvarno lijep i odlicno napravljen. Staze su tako napravljene da mozes sve vidjeti, bez da se pogubis (meni je to vazno, buduci mi je smisao za orijentaciju na nuli). Sve je prilagodjeno djeci, tako da ih je bilo krcato. Oko 240 vrsta smjesteno je na oko 22 hektara, podijeljenih na 7 dijelova - Zambezi (prikaz africke savane sa pripadajucim vrstama), Gorilla Mountain, Yukon Bay (kanadske vrste poput bizona i vukova (koje, by the way, nismo vidjeli), te Henry’s Underwater World sa pingvinima, polarnim medvjedima i tuljanima),

  Jungle Palace (indijski dio, sa bengalskim tigrovima, indijskim slonovima, udavima i majmunima - u 2010 dobili su 5 beba slonica, zbog cega je zoo dobio i nagradu),

 Outback (australski dio, sa klokanima, emuima i ostalim vrstama australskog podrucja), Mullewoop (poveca igraonica za djecu na otvorenom) i Meyers Farm (sedam starinskih zgrada i stala iz pokrajine Niedersachsen sa starim autohtonim vrstama (ovce, poniji, prascici, zecevi...)).
Svako malo je hranjenje neke zivotinje. Vidjeli smo hranjenje nilskog konja, gorila i polarnih medvjeda.

A kod gorila je bilo veselo. Dosli smo tamo kad je vec bilo puno ljudi. Svi su se nagruvali oko dijela sa gorilama, cekajuci hranjenje. Tri zenke sa mladima, te malo veci mladunci.

 Uskomesali se i oni. A onda - tam, tam, tam - oooogroman gorila, alfa muzjak, 200 kila misica, odnekud se pojavio (mislim da je sjedio negdje u kutu gdje ga nitko ne vidi). Vazno dosetao, frajer, pa nas sve gleda. I dodje mrcina koliko je najblize mogao, sve cool, bez zurbe. Skuplja nes po travi i onda se okrene i fijuuuuu, baci komad zemlje sa travom (fotkala sam u pravom trenutku!)! I zvekne mog huzbija, hmmm, tamo gdje muske najvise boli! Pa di bas na nas! :D

Eto, imali smo lijep vikend. I cudo od lijepog vremena u Hannoveru. Inace je kilavo i kisno. I hladno. Iako je lipanj. A valjda ce bit bolje vrijeme uskoro.

Evo me. Nisam se dugo javljala, svasta i nista se dogodilo. Huzbi se vratio iz Indije, pa smo iskoristili lijepo vrijeme i neki praznik na rostiljanje. Jezero je puno gnjuraca, guski, liski i patki sa mladima. :)

Posli se zaredalo neko ruzno vrijeme (jucer je kisa padala, bilo oko 10 stupnjeva!).

I bila sam u Botanickom vrtu u subotu, imali su izlozbu sukulenti, kaktusa i mesozderki, pa sam si kupila Jednu Droseru i jednu Dioneu. :)

Pocela sam i voziti. Huzbi je napokon sredio da i ja mogu voziti njegov auto (sluzbeni je, ali ga on koristi i privatno; no, osiguran je preko firme, pa me morao upisati tamo kao vozaca). I tako ja vec par dana vozim. :) Auto je malo veci (Golf karavan; mozda nekima nije, al nakon mojeg starog Suzuki Alta, ovo mi je kao brod), no nemam frke sa parkiranjem. Najveci su mi problem biciklisti. Gledam ja, vrti mi se glava ko na vrtuljku, al gadovi uvijek odnekud iznenada dolete. I ne kazem to samo kao vozac. I kao pjesak ih se treba paziti, jer su dosta bezobrazni i bahati, voze prilicno brzo, cak i u pjesackim zonama. Ha, kad smo vec kod toga, par puta sam primjetila kako policajac pise kaznu biciklistu, zbog voznje u pjesackoj zoni. Ali i zbog voznje u krivom smjeru. Naime, neke ulicice u centru su jednosmjerne. Za aute. Ali, i za bicikliste! Pa se ti vozikaj! A ja - ziheras. Kad idem u grad, parkiram bicikl kod robne kuce, pa onda pjeske okolo. :)